Tragedija u Krajini: Učitelj umro na času fizičkog
Graja, smijeh i jurnjava za loptom u sekundi su se pretvorili u plač i jauk… Vrisak đaka odjeknuo je školom, dok su mališani u panici krenuli da trče i zovu u pomoć, vidjevši da je njihov učo, kako su ga odmila zvali, kao pokošen pao nasred fiskulturne sale.
Ovako priča učenik devetog razreda Područne osnovne škole “Petar Kočić” u Stričićima Branko Dulić, još u šoku zbog smrti učitelja Mirka Kočića. Kaže da još ne može da povjeruje da je u utorak ujutro preminuo njihov učitelj, dok je đacima držao čas fizičkog vaspitanja.
[yuzo_related]
– Učo Mirko naučio me je prva slova i brojeve. Pisati i čitati. Svi smo ga voljeli. Bio je miran i tih čovjek i uvijek se sa svima šalio. Ne mogu da vjerujem da se ovo desilo – kazuje tužno Branko.
Priča da toga dana ništa nije ukazivalo na to da je učitelju loše, čak se nikome u školi nije ni požalio. Kada se odjednom srušio, đaci i nastavnici su pomislili da je samo pao u nesvijest. Poslije je uslijedio šok.
– Prvi je do sale stigao naš podvornik, koji je čuo vrisak učenika. Rekao je svima da se udalje. Zatim su stigli i ostali nastavnici. I Hitna pomoć. Međutim, izgleda da je za našeg uču već sve bilo gotovo. Umro je – prošaputao je tiho Branko i dodao da je nastava odmah prekinuta i da su svi pušteni kući.
I Brankov otac Ranko i majka Draginja imaju samo riječi hvale za preminulog uču.
– Nije ga bilo nadaleko. Dobar čovjek. Ali, eto, izda ga srce. Srčani udar je iznenada pokosio tog dobrog čovjeka. Šteta, zaista šteta – kažu uglas supružnici Dulić.
I ostali mještani u selima podno Manjače juče su bili u šoku. Nevjerica je na licima i starijih i mlađih.
– Tuga ćeri moja, tuga golema. Vazda je bio upitan i razgovoran. Nikad ne bi prošao da ne kaže: “Kako si mi, bako” – kazuje starica Anđa Pavić.
Preminulog učitelja dobro je poznavao i Jovo Đukić, koji stanuje odmah preko puta škole.
– Kad se to desilo nisam bio u kući. Išao sam u čaršiju. Kad sam se vratio i čuo, nisam mogao doći sebi. Strašno, strašno – dodaje kroz uzdah.
Mala seoska škola još nijemo odiše tugom, a njeni đaci ne mogu da se pomire sa tim da je zauvijek otišao njihov omiljeni učitelj.
