Studentica iz Bihaća snimila priznanje profesora da ju je napastvovao

Studentica Pravnog fakulteta iz Bihaća javila se emisiji “Provjereno” hrvatske TV Nova zato što ju je profesor odvezao u šumu, ljubio i nagovarao na spolni odnos. Ona je već treća studentica koja ga je prijavila.

Međutim, kako su u prva dva slučaja optužbe odbačene, i to jer je profesorov otac, tvrde upućeni, bio bliski suradnik Slobodana Miloševića, Ervina se potrudila i njegovo priznanje – snimila mobitelom.

Ervina: Ja vama želim reći da nisam očekivala od vas da me odvedete na onakvo mjesto.
Genc: Ššš..
Ervina: Na onakvo mjesto, da tražite…
Genc: Izvinite
Ervina: Da tražite od mene da ja vas poljubim, da vam..
Genc: Ššš..
Ervina: Da vas zagrlim, meni je to bilo nekako..
Genc: Nikad se to više neće ponoviti. Prvi put, eto okliznuo sam se. Fini ste mnogo.

Otkako ga je prijavila Univerzitetu i Tužilaštvu u Bihaću su prošla četiri mjeseca – a još se nije dogodilo ništa. Profesor i dalje drži predavanja i ispite, a ona nosi breme jer je o tome javno progovorila.

“Zar meni u životu treba da ja nekog profesora optužujem za nešto, za seksualno uznemiravanje ako ja to nisam doživjela? Ja jednostavno želim da se izborim za svoja prava i ne želim da se to desi bilo kojoj djevojci na tom fakultetu. Ne samo na fakultetu nego bilo kome”, kaže Ervina Piralić.

Jer, dotični profesor nije prvi put prijavljen za seksualno napastovanje. Prvi je put prijavljen 2005. godine, drugi put 2008. godine. Ervina je treća studentica s istom pričom. A on? Sve negira.

“Ne priznajem ja ništa to nije moj glas”, tvrdi profesor dr.sci. Genc Trnavci.

Bio joj je profesor iz izbornog predmeta. Odbranila je seminarski rad i otišla na upis ocjene.

“Ja sam na upis ocjene došla u junu, međutim profesor Trnavci je meni odbio upisati ocjenu u indeks jer je smatrao da ja zaslužujem višu ocjenu. Smatrao je da trebam dodatno učiti da mi upiše višu ocjenu što sam ja prvo odbila. Međutim, on je inzistirao na tome i ja sam pristala. I onda mi je rekao da mora ozbiljno razgovarati sa mnom o kompliciranoj temi i da ga sačekam dok završi s ispitima”, priča Ervina.

Predložio joj je, kaže, da odu u obližnji restoran u koji idu studenti, profesori i asistenti. Kada je ulazila u automobil, predložio joj je da sjedne iza, jer će s njima ići još jedan profesor. Naivno ga je, kaže, poslušala. Tada nije znala za profesorovu prošlost.

“Zaista nisu postojale nikakve indicije da bi on mogao nešto pokušati s obzirom da je to bilo u 10:30 ujutro. Ja sam u njegov auto sjela ispred fakulteta”.

Tokom vožnje, profesor se, govori Ervina, predomislio te predložio drugi restoran u prigradskom naselju. Tada je shvatila da su stražnja varata zaključana.

“Tad sam ga počela pitati u čemu je problem, zašto me vodi na mjesto na koje ne želim ići. On je pričao neke druge priče, skretao s teme”.

I nastavio voziti. Nije joj bilo jasno što se događa, pogotovo kada je skrenuo na puteljak prema šumi.

“Nisam aposlutno imala mogućnost odbraniti se, otvoriti vrata da izađem jer su zaključana. Nisam imala telefon pri ruci jer mi ga je uzeo uz napomenu da ga ne bih snimala. Uzeo mi je i torbu i stavio na prednje sjedalo. Profesor Trnavci mi je rekao da mogu vrištati koliko hoću, ali da me niko ne može čuti. Zamislite kad vam to osoba kaže u šumi. Kroz moju glavu je prošlo stotinu misli, ja sam mislila da neću izaći živa”.

“S prednjeg sjedala me pitao može li preći na zadnje, što sam ja odbila. Rekla sam mu da nema šanse. Ja sam se njemu izvinjavala za nešto, za ne znam što, zato jer nisam imala pretpostavku zašto me čovjek doveo ovdje, milsila sam da sam nešto skrivila. Zatim mi je rekao ‘pa opustite se kolegice, ja imam oružje ako bi nas slučajno neko i napao. Ja sam to shvatila kao indirektnu prijetnju jer zašto bi meni čovjek spominjao oružje”.

“On je sve moje molbe, sve moje vapaje za pomoć ignorirao i rekao je ‘pogledajte, ušla je pčela u auto i moram prijeći na zadnje sjedalo’. U tom trenutku on i prelazi i tad me hvata još veća panika. Tada počinjem da plačem, da čovjeka molim da me pusti. On me pokušavao smiriti nekim ugodnim tonom, rekao da se opustim, da ćemo mi biti prijatelji, da mu ne trebam persirati”.

“Rekao je da ga poljubim, da ga zagrlim i sve je to bilo nježno. Dok nije počeo ‘hajde dodirni me u tom dijelu prepona, pa zar ti nisam privlačan da imaš spolni odnos sa mnom’. Ja sam ga odbijala. On i njegove su ruke bile grubo na meni, znači stvarno grubo da me boljelo. Ja sam govorila da me boli, a on ‘ma hajde ono kao opusti se pa nije ti ništa. Ne znaš što propuštaš’. To su bile njegove glavne riječi i onda je rekao ‘pa znaš ukoliko bi ti stupila sa mnom u seksualni odnos i ukoliko bi sa mnom bila prisna ti bi imala veliku akademsku korist. Ti znaš da sam ja vrlo utjecajan profesor, ugledan profesor. Moraš razmisliti o ovome, ja mislim da si ti jednostavno malo iznenađena mojim postupkom pa ti kao nije jasno’.

I onda je krenuo u pravcu grada, zapravo je to sve u blizini, to nije daleko mjesto gdje je on mene odveo i onda me je s prednjeg sjedala dodirivao po koljenima. Ja sam ga odgurivala i tražila sam da prestane što on nije htio. Onda me je počeo ispitivati o privatnom životu, imam li momka, pa ko mi je momak, je li on dobar za mene ili nije”.

“Međutim nije me htio ostaviti ispred fakulteta gdje me zapravo i pokupio nego me je ostavio u blizini trgovine s ortopedskim pomagalima i prilikom izlaska iz auta rekao ‘kolegice, ne bi vam bilo pametno da idete protiv mene, ne bi vam išlo u prilog. Vi i ja ćemo biti odlični prijatelji, opustite se i uživajte’.

Znala je, kaže, kako njezina riječ protiv njegove neće značiti ništa. I zato se ohrabrila na ponovni susret.

Ušetala mu je u učionicu, praveći se da ne umire od straha, i prije nego je započela razgovor s njim stisnula snimanje na mobitelu.

Prijavila ga je dekanu i tada saznala kako nije jedina. Da postoje još dvije studentice koje su imale isto iskustvo s tim profesorom.

“Ja samo želim dokazati da sam ja u ovome svemu žrtva kao i prethodne dvije djevojke. Kao što je žrtva Amra Džafić kao i Emina Libić, ja sam isto tako žrtva. Jednostavno želim da se narod upozna, da se javnost upozna da takav čovjek radi na fakultetu, susreće se s njihovom djecom i jednostavno da se postavi pitanje što je sljedeće”.

Prva ga je prijavila Amra Džafič 2005. godine. Danas je tužiteljica u unsko-sanskom kantonu.

“Prišao je do moje stolice, nasilno me zagrlio i krenuo me ljubiti čemu sam se odupirala. Izašla sam na vrata, ali zapovijedio mi je da se vratim da bi mi se ispričao. Isprika je glasila da je imao 30 godina, da je neženja i da je morao to učiniti”.

Tadašnji dekan ga je suspendirao, a potom mu i dao otkaz. Amra ga je prijavila i Tužilaštvu koje je slučaj otvaralo i zatvaralo sve do 2011. godine kada je stigla naredba o neprovođenju istrage zbog nedostatka dokaza. Profesor Trnavci je potom uložio tužbu i sud ga je vratio na posao. U međuvremenu je oženio studenticu s Amrine godine.

Reporterka “Provjerenog” je razgovarala s Amrom, međutim, zbog posla koji sada radi nije mogla dati izjavu. Godinama se u medijima njezino ime vezivalo uz njegovo, godinama je trpjela, kaže, njegove odmazde.

Drugo lice umiljatog profesora koji nije dobio što je želio, priča Ervina, i ona je osjetila na svojoj koži.

“Rekao mi je da radim seminarski rad nakon predavanja. Ja sam ga htjela pitati koju literaturu da koristim, međutim, profesor Trnavci me izbacio iz učionice uz grubo vrijeđanje, nasilničko ponašanje i uvrede”.

Tada je odlučila kako ne može tako ni studirati, a ni šutjeti. Jer, profesor se nije mogao suzdržati od vrijeđanja i omalovažavanja čak ni u prisustvu drugih studenata. Tada ga je prijavila i pismeno.

“Uputili smo dopis s prijavom rektoratu univerziteta koji treba poduzeti mjere vezano za sazivanje etičkog komiteta koji će odlučiti o prijavi”, kazao je prof.dr.sc. Nevzet Veladžić, dekan Pravnog fakulteta u Bihaću, ali i dodao da oni ne mogu učiniti više od toga jer fakultet više nije autonoman.

Naime, o daljnjem postupku odlučuje etički komitet koji rektoru predlaže kaznu za prekršitelja vodeći se etičkim kodeksom univerziteta.

“Etički kodeks je baš detaljno razradio sve te procedure – bilo kakva aluzija na bilo kakvu seksualnost već predstavlja povredu profesorske dužnosti. To je jako detaljno razrađeno”.

U rektoratu, međutim, rekli su kako rektora nema. Novinarka “Provjerenog” namjeravala je postaviti pitanje zašto se etički komitet još nije sastao iako su od prijave prošla već 4 mjeseca.

Ervinu to podsjeća na slučaj iz 2008. kada je sve jednostavno zataškano.

“Vjerujte da mi je još uvijek vrlo teško pričati o tom periodu jer smo moja porodica i ja doživili vrlo veliku duševnu bol”, priča Emina Libić.

Bila je studentica generacije, ali nagradu nikada nije pokupila upravo zbog njega. Trenutačno je na doktorskom studiju u Austriji. Ali nije tu sve stalo. Dolazi do obrata jer profesor tada nju tuži za klevetu!

“Nakon nekoliko godina mi smo pozvani na pripremno ročište na kojem se dotični niti nije pojavio”, kaže Emina.

Jedina njegova odbrana i to već dugi niz godina, govore nam djevojke, jest kako se protiv njega vodi politički proces, da je sve to namješteno. Podsjetimo, govorimo o 2005., 2008. i 2016. godini.

“I ti moraš živjeti s tim i ti moraš svaki dan gledati tog profesora i slušati kako te blati pred studentima, slušati kako on priča kako sam ja politički plaćenik što je van svake pameti. Jer ono što je on meni uradio nema cijenu zaista. To se ne može platiti. To je brutalno zaista i mislim da je došlo krajnje vrijeme da taj čovjek bude sankcioniran”.

Iz tužilaštva, kaže Ervina, ni glasa, iz rektorata također. “Provjerenom” je sutradan ipak stigao poziv na susret s rektorom.

Genc Trnavci

“I mi smo baš danas imali prvu konstituirajuću sjednicu etičkog komiteta koja je imala za cilj da izabere svog predsjednika i da odabere prvu radnu sjednicu”, kazao je prof.dr.sc. Fadil Islamović, rektor Univerziteta u Bihaću.

Kazao je kako će to biti 28. februara i baš tada, pretpostavlja, slučaj Trnavci će se naći na dnevnom redu. On je kao rektor, prikupio izjave, kako od Ervine, tako i od ostalih.

“Nakon toga sam rukovodio se njezinom prijavom i izjavom, u sličnom sastavu vodio informativni razgovor i pozvao profesora Trnavcija da se očituje na navode iz te prijave. On je negirao bilo što iz te prijave, naravno to je njegovo pravo”.

Dok je Ervina dane provodila na psihoterapiji, profesor je bio na skijanju. Poruke poput “Ne može mi niko ništa jači sam od sudbine”, koje je objavljivao u to vrijeme na društvenim mrežama bile su upućene njoj.

Kakav karakter ima Geng Trnavci, uvjerili smo se i novinari “Provjerenog”. Dan nakon razgovora, na Upravu Nove TV stigao je mail kako ćemo, ukoliko se priključimo politički montiranom procesu protiv njega, i mi odgovarati i to pred sudom u nekoj od zemalja Evropske unije gdje su odštete za klevetu mnogo veće nego u Hrvatskoj.

Ispovijest bihaćke studentice možete pogledati na ovom LINKU.