Ropkinja Abdije Osmanovića se bojala svog gospodara: Sam Allah vas je poslao

Žena s inicijalima A.S., koja je prema optužnici Tužiteljstva BiH, bila ropkinja Abdije Osmanovića (48) iz Živinica, koji ju je maltretirao i tjerao na prosjačenje, strašno ga se bojala, posvjedočili su razni svjedoci na suđenju Osmanoviću u Državnom sudu.

Fikret Dedić, policijski kontrolor na granici u Izačiću, gdje je žena viđana kako prosi među automobilima koji su čekali na cesti, rekao je kako ju je jednom presreo i pitao da mu pokaže što ima u torbici. Tvrdila je kako je maloljetna, da nema dokumente, ali mu je pokazala što ima u torbici, piše Dnevni list.

“Unutra je imala oko 30 maraka u apoenima od jedne do pet maraka i pribor za ličnu higijenu. Bila je uplašena, ali ne zbog nas, već zbog nečeg drugog. Na lijevom oku je imala flaster koji je bio prljav i star, te je djelovala neuredno”, kazao je Dedić, te dodao kako je uz sebe imala mobitel koji joj je zvonio dok je bila s graničnim policajcima, ali se nije javljala.

Kuharica u špediciji na graničnom prijelazu Izačić, Asima Mujagić, ispričala je kako je prosjakinju tokom ljeta 2014. godine svaki dan viđala. Jedan dan, prisjeća se svjedokinja, ugledala je kako sjedi ispred špedicije na klupi, te joj odnijela jelo i piće. Mujagić kaže da joj je prosjakinja ispričala da živi kod tetke i tetka, koji je tjeraju na prosjačenje i prostituciju.

“Ispričala mi je da je prvi spontani pobačaj imala sa 12 godina. Kazala je kako su je tetak i tetka tjerali da spava sa ovcama i jede što i one. Na oku je imala povez i kad ga je skinula ugledala sam modrice oko oka. Upitala sam je zašto ne pobjegne ili to ne prijavi policiji. Kazala je da je uvijek pronađu. Taj dan je plakala i djelovala uplašeno. Imala je mobitel i sa prozora sam vidjela da je svako malo neko zvao”, ispričala je ova svjedokinja.

Istražitelj granične policije Đorđe Šešun kazao je kako je u jesen prošle godine obaviješten da se ova prosjakinja nalazi na području Bihaća, da je žrtva trgovine ljudima, te da je dobio njenu fotografiju i zadatak da je pronađe. Nakon 15-ak dana potrage, u tome je i uspio.

“Uočio sam je 17. novembra prošle godine u ulici Srebreničkog genocida u Bihaću. Zaustavio sam je i legitimirao, a potom joj ponudio smještaj u sigurnoj kući. Tada mi je rekla:

„Sam Allah te poslao, ja ovako živjeti više ne mogu“. Rekao sam joj da uđe u službeno vozilo, a pošto je žena morao sam joj osigurati žensku pratnju pa smo se uputili prema bihaćkom MUP-u.

Dok smo čekali policajku, ona je sjedila na zadnjem sjedištu u službenom vozilu i stalno se spuštala ispod sjedišta i prozora „da je Abdija ne vidi“. Kazao sam joj da je sve puno policajaca, ali ona je uporno ponavljala da ne znam šta sve može Abdija i koliko ga se boji”, ispričao je Šešun. Potom su se, zajedno sa narednikom Adnanom Teminovićem i policajkom Irmom Čehić uputili prema Travniku i sigurnoj kući. Svjedok je kazao da se nesretna djevojka na desetke puta okretala i gledala da li ih neko prati.

On je naveo kako im je ispričala kako se proteklog vikenda pokušala ubiti skokom sa gradskog mosta, ali je neki momak spriječio u tome.

“Pričali smo o uvjetima u kojima je živjela. Ispričala nam je kako joj je svaki dan počinjao sa “šakom u glavu“, kako je spavala na pločicama ispred kupatila, a imala je i dnevnu normu koliko novca mora zaraditi”, kazao je Šešun.

Podsjetimo, Abdiji Osmanoviću se sudi da je ovu ženu tjerao na prosjačenje, te ju često maltretirao.