Rasima tukli čekićem, izbili mu zube i otkinuli nokte: Kolika će biti kazna robovlasnicima?
Stravične fotografije izgladnjelog Rasima Ćufurovića (37) iz Velike Kladuše koji je u potrazi za poslom završio kao rob na imanju u Draganiću kod Karlovca zgrozile su region, pa i svjetsku javnost. Jeziv slučaj robovlasništva uskoro bi mogao dobiti svoj sudski epilog, potvrđeno je iz Opštinskog suda u Karlovcu.
“U krivičnom postupku koji se kod Opštinskog suda u Karlovcu vodi pod brojem K-315/2018 u postupku u kojem je oštećen Rasim Ćufurović potvrđena je optužnica protiv osam optuženika te se spis nalazi kod suca radi zakazivanja rasprave,” navela je Maja Vidović, službenik za informisanje Opštinskog suda u Karlovcu.
Predmet je 3. oktobra dodijeljen sutkinji Blaženki Lugar-Vladić, a na optuženičkoj klupi će se naći članovi porodice Velić, otac Petar i njegovi sinovi Dražen, Ivan i Igor, te osobe inicijala T. V., M. J., R. N. i J. A. Od aprila 2016. do oktobra 2017. na svom imanju prisiljavali su Rasima Ćufurovića na teški rad bez naknade, iskorištavajući njegovo siromaštvo.
Maltretirali su ga psihički i fizički, a stravičnoj je sudbini pobjegao u oktobru prošle godine, samo zato što su Velići mislili da je umro od povreda koje su mu nanijeli kada su ga teško pretukli. Bacili su ga polumrtvog u građu iza imanja, iz koje je Rasim ispuzao i došao do komšija, koji su potom pozvali Hitnu pomoć pa je odvezen u karlovačku Opštu bolnicu.
Ljekari su ostali šokirani zbog povreda i stanja u kojem je Rasim dovezen u bolnicu, alarmirali su policiju i klupko strave na imanju se počelo odmotavati. Zadobio je višestruke udarce po tijelu, prelome desne podlaktice, izbijeni su mu zubi, slomljena donja čeljust pa je morao na operaciju. Na leđima je imao rane koje su nastale, kako je rekao, jer je poliven sprejem za čišćenje papaka stoke.
Noktiju nije imao, otpali su mu jer su ga Velići čekićem udarali po prstima na rukama i nogama, a zbog stalnih batina mokrio je krv. Zbog toga je izgubio 30 kilograma. Kada su ga ljekari oporavili, smješten je u sklonište za žrtve trgovanja ljudima.
Optuženi su se pred tužiocem branili ćutnjom ili su u potpunosti negirali da su počinili krivično djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, a riječ je o trgovini ljudima, protivpravnog oduzimanja slobode i nanošenje teških povreda. Njihov advokat je tada isticao da kao manjinska grupa Roma smetaju drugim susjedima, koji žele da ih isele iz toga područja, pa su u tom pravcu peticije pisale i komšije koje se pojavljuju kao svjedoci.