Počinje suđenje Sanjinu Sefiću: Ugasio je živote i zajednički san Selme i Edite

Pred Kantonalnim sudom u Sarajevu danas počinje suđenje Sanjinu Sefiću (26), njegovoj sestri Sari Sefić (23), Dini Aliću (30), Amaru Salihoviću (25) i Saudu Nišiću (29).

Sanjin Sefić je 10. oktobra prošle godine u večernjim satima Golfom 6 u ulici Zmaja od Bosne, krećući se brzinom od gotovo 105 kilometara na sat, usmrtio studentice Selmu Agić iz Bugojna i Editu Malkoč iz Bosanske Krupe.

Prema optužnici Sefić je ušao u raskrsnicu kada je za kretanje vozila na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, ne obrativši pažnju na dva pješaka, koji su već prešli kolovoz na obilježenom pješačkom prijelazu kada je za pješake na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo.

Pješaci su se kretali iz pravca Zemaljskog muzeja prema Američkoj ambasadi. Sefić nije smanjio brzinu, nije kočio niti je pokušao autom izbjeći djevojke.

Sanjin Sefić

Prednjim čeonim dijelom vozila udario je Selmu Agić i Editu Malkoč te je nastavio kretanje. Selmu je udarom vozila odbacio oko 38 metara, a Editu oko 31 metar.

Selma je zadobila teške tjelesne povrede, usljed kojih je preminula na licu mjesta, dok je Edita usljed teških povreda, podlegla u KCUS-u oko ponoći.

Djevojke su kobne noći bile u jednom kafiću gdje su s društvom gledale utakmicu između reprezentacija BiH i Kipra, a koja se igrala u Zenici na stadionu “Bilino Polje”.

Njihovi prijatelji su kasnije kazali da su te večeri bile raspoložene i sretne. Tome je doprinijela i činjenica da su samo noć ranije uselile u zajednički stan.

Naime, njih dvije su se upoznale na prvoj godini fakulteta i od tada su bile nerazdvojne. Sanjale su o tome da stanuju zajedno.

No, Selmina sestra Azra je, također, studirala u Sarajevu, tako da su prve dvije godine sestre živjele zajedno, a u to vrijeme Edita je stanovala kod prijatelja.

Stradale Selma i Edita

Azra je završila fakultet i kao izuzetan student je otišla na postdiplomski studij u Beč, a tada su najbolje prijateljice dočekale da ostvare svoj san.

No, osim što im je sudbina omogućila da žive zajedno, odvela ih je i zajedno u smrt.

Samo su jednu noć prespavale u zajedničkom stanu, kojem su se toliko radovale.

Edita se kobne noći putem mobilnog telefona čula sa sestrom, s kojom je bila izuzetno bliska.

Kazala joj je: “Evo krenule smo kući”. To je bilo u 20.30 sati.

Stan koji su iznajmile bio je u blizini tramvajskog stajališta na Socijalnom, te su njih dvije odlučile da od tramvajske stanice kod Tehničke škole do stana prošetaju.

Mjesto nesreće

Iz kafića je s njima krenuo i jedan prijatelj. Ali, on je odlučio ići taksijem, a one su s njim čekale dolazak taksija.

Na semaforu, pak, svojim autom je tada bila i jedna Sarajka, koja je čekala da joj se upali zeleno svjetlo.

– Gledala sam djevojke kako se sretno smiju. Bile su s nekim kolegom. No, prilikom ulaska u taksi on se okliznuo i pao. Njih dvije su mu pomogle da se podigne i uđe u vozilo. Sve troje su se smijali tom padu. Pomislila sam „Bože, kako lijepe djevojke. Lijepa mladost“, i posmatrala sam ih i dalje. Njihov kolega je sjeo u taksi i otišao, a one su krenule da pređu ulicu, jer je bilo otvoreno zeleno svjetlo na semaforu za pješake.

I dalje u bile sretne i smijale se. I, onda sam samo vidjela auto koje ne znam ni kako ni kada se stvorilo i koje ih je udarilo. Ostala sam paralizirana, kazala je svjedokinja u izjavi istražnim organima.

S obzirom na to da je Edita kazala sestri da će brzo biti kući, sestra ju je i dalje zvala da provjeri jesu li stigle u stan.

No, telefon je zvonio, zvonio, zvonio…

Iste noći na portalima je vidjela da se dogodila nesreća i tada je nastupila agonija, jer se prema prvim informacijama objavljenim u medijima nije znalo ko je nastradao.

Enesa je i dalje zvala sestru, ali uzalud. Niko nije odgovarao.

U drugom gradu, Bugojnu, Selminog brata Haruna je nazvala prijateljica iz SAD i kazala mu da je na portalima vidjela da se dogodila saobraćajna nesreća.

Pokušavao je uzaludno dobiti svoju sestru na telefon, no….

Kako nam je ispričala advokatica Adela Duraković, koja zastupa porodice Agić i Malkoč, u četiri ujutro Harun je probudio roditelje i kazao plačući: „Babo, mama, mislim da je naša Selma nastradala“, piše Dnevni avaz.

Sefić se, pak, nakon nesreće, nije zaustavio ni da vidi da li je ijedna djevojka živa i da li im se može još pomoći. Pobjegao je s lica mjesta.

Selma je drugo dijete koje su izgubili njeni roditelji Amir i Dina. Njen brat Adi poginuo je 1994. godine, također, u saobraćajnoj nesreći u Zenici.

Nakon stravične nesreće, Sefić je vozilo sakrio na Grbavici, a potom se sastao sa sestrom Sarom u šoping-centru “Grbavica”.

Ona je pozvala Dinu Alića i Amara Salihovića da dođu i pomognu Sefiću da pobjegne iz BiH u Srbiju. Koristeći Golf 4, koji je vozio Dino Alić, Sefića su prevezli iz Sarajeva do graničnog prijelaza Uvac, tačnije do pumpe “Nestro Petrol” u Rudom, gdje je Sefića preuzeo njegov rođak Goran Perišić, s kojim je prešao Uvac 11. oktobra oko pola sedam ujutro.

Sestra Sanjina Sefića

Sefić je na ovaj način počinio teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja i krivično djelo neukazivanje pomoći povrijeđenoj osobi nakon udesa.

Samo za bijeg sa lica mjesta može dobiti i do tri godine zatvora.

Krivični zakon Federacije BiH u Članu 337 stav 2 kaže da vozač motornog vozila ili drugog prijevoznog sredstva koji ostavi bez pomoći osobu koja je teško ozlijeđena tim prijevoznim sredstvom ili čiju je ozljedu prouzrokovao, ili ako je nastupila smrt, kaznit će se zatvorskom kaznom od tri mjeseca do tri godine.

Njegova sestra Sara, te Alić i Salihović, terete se da su istu noć pomogli Sanjinu da pobjegne iz BiH, tako što su ga prevezli do graničnog prelaza Uvac, nakon čega je Sefić postao nedostupan organima gonjenja, te time počinili krivično djelo pomoć počiniocu nakon izvršenog krivičnog djela.

Nišić se tereti da je pomogao Sari Sefić, Aliću i Salihoviću nakon izvršenja krivičnog djela.

Sanjin Sefić je uhapšen 12. oktobra u Novom Sadu, te nakon ekstradicionog postupka izručen pravosuđu naše zemlje.

Sanjina Sefića odao signal s mobitela