Pismo oca ubijenog Dženana Memića: Ne vjerujem pravosudnim institucijama
Dalida Burzić, glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, podnijela je prijavu protiv advokata Ifeta Ferageta, pravnog zastupnika oca Dženana Memića. Kako je navela u prijavi, razlog je počinjenje teže povrede bavljenja advokatske djelatnosti i narušavanja ugleda advokature. Dženanov otac Muriz odgovorio je tužiteljici Burzić.
Muriz Memić i pismu koje je uptio advokatu Feragetu navodi da je “šokiran i iznenađen takvim postupkom obzirom da su u prijavi iznijeti netačni navodi”. N1 pismo prenosi u cjelosti.
Prvi put kada sam bio u MUP KS, a to je bilo 18. 02. 2016. godine, dan nakon dženaze mom sinu Dženanu, vidio sam tužitelja Ćato Merisa koji mi je rekao da on vodi istragu u tom predmetu, da se radi o najtežem ubistvu i da će tužilaštvo sve uraditi da se rasvijetli taj događaj. Takođe mi je rekao da je bio na licu mjesta i da je radio uviđaj. Ja sam ga pitao zbog čega me do tog dana nisu kontakirali kao oca i na to mi Ćato nije ništa odgovorio. To je zamene potpuno neshvatljivo da me iz tužilaštva niko nije kontaktirao odmah na početku istrage, a istragu vodi tužilaštvo a ne policija. Prije toga pred KUM-om dana 08. 02. 2016. godine policajac Barić Josip mi je rekao da je Dženana udarilo auto. Tužitelju Ćati sam prilikom razgovora u MUP KS dana 18. 02. 2106. godine rekao da mu ne vjerujem zbog toga što je pogrešno vođen uviđaj i zato što jedini živi svjedok Alisa Mutap nije zadržana te noći i nije saslušana, te da mi nije jasno na osovu čega su policija i tužilašto povjerovali u njenu izjavu da se radi o saobraćajnoj nesreći.[yuzo_related]
Prema mom saznanju Alisa Mutap je svoju prvu izjavu dala u saobraćajnoj policiji MUP KS dana 10. 02. 2016. godine. Moram naglasiti da je Dženan 08/09. 02. 2016. godine hitno prebačen na KUM gdje je odmah i operisan i ja sam u razgovoru sa dr. Čeljo Alijom od istog saznao da se radi o samo jednoj teškoj povredi i to u predjelu glave. Dana 09. 02. 2016. godine u večernjim satima sam ušao u sobu kod Dženana, otkrio sam ga i vidio da nema drugih značajnijih povreda osim te povrede na glavi u dijelu iznad lijevog uha što je i bilo hirurški tretirano. Pored navedene povrede nakon detaljnog pregleda tijela uočio sam ogrebotine na oba koljena i na falangama desne šake. Odmah sam otišao do dr. Čelje i pitao ga o čemu se radi, odnosno šta bi mogao biti uzrok povrede, i on mi je rekao da se vjerovatno ne radi o saobraćajnoj nesreći, nego o udaru tupim predmetom u predjelu glave. Prilikom posjete Dženanu dana 10. 02. 2016. godine ušli smo ja i moja supruga Munevera, koja je inače zdravstveni radnik, i opet smo pregledali tijelo i vidjeli da Dženan nema drugih povreda. Ovo smo uradili iz razloga kako bi smo provjerili da li postoje i neke druge povrede koje bi ukazivale da se radi o saobraćajnoj nezgodi. Pored nas dvoje navedenom su u periodu dok je Dženan bio u bolnici svjedočili i drugi članovi porodice i prijatelji koji su imali priliku posjetiti ga (Arijana Memić, Admir Mujanović, Elvedin Hadžić, Edin Arapović, Ferhat Dževlan..).
Kako je nastala povreda
Dana 29. 02. 2016. godine sam bio kod policijskog komesara MUP KS g. Vahida Ćosića koji mi je rekao „da se radi o najtežem obliku ubistva, i da neće ostati nerazjašnjeno“. Također me je upoznao da se krivično djelo ove vrste kažnjava i do 40 godina zatvora. Nastavno na moje aktivnosti za dokazivanjem istine 12. 05. 2016.godine prema mome zahtjevu primio me je na razgovor policijski službenik Hasan Dupovac koji obavlja poziciju šefa Odjela za istrage pri jedinici za saobraćaj MUP-a KS koja je i vršila uviđaj kobne noći. Zahtjevao sam da mi se kao oštećenoj strani dostavi zapisnik sa lica mjesta i foto dokumentacija kako je i predviđeno zakonom i pravilnikom MUP-a. Ni ova dokumentacija mi nije stavljena na raspolaganje nakon moja dva pisana zahtjeva uz obrazloćenje da tužilaštvo nije dalo saglasnost.
Tom prilikom Hasan Dupovac mi je rekao “…lično sam prisustvovao obdukciji, vidio sam povrede i po meni su nastale od udrca tupim predmetom” na moj upit je li u pitanju metalni predmet kako se ranije govorili odgovorio mi je “pretpostvaljam da je riječ o drvenom predmetu, vidjet ćeš da će se tako i dokazati” nastavio na priču o vrsti povrede kazao je da je počinioc bio ljevak. Na moje pitanje zašto se onda vodi istraga kao saobraćajna nezgoda odgovorio mi je da auto ima veze sa slučajem, te da postoji mogućnost da jepovreda nastala udarcem tupim predmetom iz automobila u pokretu. Upoznao me je i sa činjenicom da je prilikom istrage izuzet automobil Renault Clio zelene boje i da je još uvijek parkiran u garaži MUP-a KS. Navedeno vozilo nikada do toga momenta nije pomenuto a nije ni vraćeno vlasniku. Jedna od izjava Alise Mutap na KUM-u je bila “…udarilo nas je malo auto zelene boje…”.
Prvi put sam otišao u tužilaštvo dana 02.03.2016. godine i tražio sam razgovor sa tužiteljem Ćato Merisom, tom prilikom portir mi je rekao da je u zgradi, te da će nas nakon identifikacije najaviti. Nakon nekih 5 minuta portir mi je rekao da je tužitelj Ćato na bolovanju. Tom prilikom sa mnom je bio jedan moj prijatelj pa pretpostavljam da je portir to prenio tužiocu Ćati koji je pomislio da sam ja došao u prisustvu advokata i zbog toga je tužilac Ćato “bio na bolovanju”. Pouzdano znam da je tužilac Ćato u tom momentu bio u zgradi ali nije htio ili nije smio da me primi. Zbog ovakvog ponašanja tužilaštva, zbog kojeg sam se osjećao užasno bespomopoćnim i napuštenim, ja sam se dana 03. 03. 2016. godine obratio medijima (Klix i Dnevni avaz) i istima sam dao izjavu da sam nezadovoaljna radom tužilaštva iz razloga što je tužilac Ćato bio na mjestu nezgode, imao je informacije da se ne radi o saobraćajnoj nezgodi, ali ipak nije poduzimao radnje da se slučaj kvalifikuje kao ubistvo jer je vjerovao u izjavu jedinog svjedoka Alise Mutap. Tužitelj Ćato je Alisu Mutap morao lišiti slobode kako bi ista odmah bila saslušana.Pitam se po čijem je to nalogu Alisa Mutap puštena na slobodu. Moram naglasiti da se tužilac Ćato cijelo vrijeme rukovodio izjavom svjedoka Alise Mutap, koju uopšte nije niti vidio a niti je istu saslušao. Prema mojim informacija svjedok Alisa Mutap je dana 08. 02. 2016. godine policisjkom službeniku MUP KS na KUM-u dala objašnjenje samog događaja, zatim je ista dana 11. 02. 2016. godine došla sa ocem i majkom u moju kuću i tada nam je rekla da je 10. 02. 2016. godine saslušana u MUP KS, a njen otac Zijo Mutap nam je rekao “ne možete vjerovati kakve su je gluposti pitali, ona je 4 sata saslušavana u MUP KS”. Dakle, tužilac Ćato iako nije uopšte saslušao Alisu Mutap povjerovao je u njene navodne izjave date u MUP KS da se radilo o saobraćajnoj nezgodi.
“Šta mi leži na srcu”
Dana 04. 03. 2016., nakon brzog povratka sa bolovanja, nazvao me tužilac Ćato i rekao mi da dođem na razgovor. Istog dana sam otišao kod tužioca Ćate, očekivajući neke informacije, ali isti mi je tada,zavaljen u stolicu i pušeći cigaretu, grubim tonom rekao “sjedi”, pokazujući rukom na stolicu, a nakon toga mi je rekao “zašto si dao u medije”. Ja sam odgovorio da sam bio izrevolitaran propustima tužilaštva, ali i njegovim odbijanjem da me primi dan ranije kada sam bio u tužilaštvu. Tada sam rekao da sam pravno neuk i da više nikada neću doći sam u tužilaštvo. Upravo iz tog razloga smo odlučili da angažujemo Vas g. Feraget da nas zastupate kao oštećene u ovom predmetu. Potvrda da mi je potrebna Vaša pomoć je i sami moj dolazak u zgradu tužilaštva po pozivu tužioca Ćate kada je u razgovoru sa portirom koji je najavio moj dolazak pitao da li sam sam, nakon potvrdnog odgovora portiru da nemam pratnju isti me je uputio prema kanceleriji tužioca Ćate gdje se i desio naprijed opisani doček.
Moram Vam detaljno opisati sve šta mi leži na srcu jer ne mogu da se pomirim sa time da tužilaštvo svoju energiju troši na pisanje prijave protiv Vas umjesto da se bave slučajem ubistva mog sina.
Dana 09. 03. 2016. godine tužilaštvo je izdalo zvanično saopštenje da se istraga vodi zbog ubistva. Nakon toga sam pismenim putem tražio od glavne tužiteljice Dalide Burzić da me primi, ali zajedno sa Vama kao advokatom. Da Vas podsjetim da smo dana 15. 03. 2016. godine zajedno bili kod glavne tužiteljice Dalide Burzić kojom prilikom nam je ista rekla: “…ja ne dam Alisu, jadna ona i ona je napadnuta, ona se jedva izvukla iz te veze (misleći na predhodnu vezu koju je imala za Mirzom Ploskićem), doživjela je traumu i išla je i hodžama da joj pomognu”. Nakon toga je rekla: “…da je čula da je moj sin Dženan volio počastiti društvo, da je uvijek imao para kod sebe”. Takođe je rekla: “…nije on njega htio ubiti, to je bilo naguravanje koje je eskaliralo”.
Tom prilikom ste Vi glavnoj tužiteljici Dalidi Burzić rekli kako postoje određene poruke na Alisinoj fejsbuk stranici koje bi trebalo provjeriti, zatim da bi obavezno trebalo izvještačiti sve telefone (Alisina dva mobitela, mobitel od Alisinog oca Zije Mutapa, zatim od Mirze Ploskića, koji je prijetio Alisi itd.). Iako tom prilikom to nismo spominjali ja moram naglasiti da ne mogu da shvatim zbog čega je policija od Alise Mutap oduzela dva mobitela da bi joj nakon toga jedan mobitel vratili iako nije pregledan i izvještačen! Tom prilikom glavna tužiteljica Daleida Burzić nas je zamolila da ne dajemo izjave za medije, te da ni ona neće davati izjave za medije. Međutim, svega par dana nakon toga glavna tužiteljica Dalide Burzić je dala saopštenje u medijima “da je porodica Memić nekorektna zato što ne vjeruje u rad tužilaštva, ali da će to biti shvaćeno kao roditeljska bol”.
Povodom ovog događaja ja sam dva puta organizovao proteste i to 08. 04. 2016. godine i 17. 05. 2016. godine, iz razloga što sam želio da javnost sazna pravu istinu i da niko ne može manipulistai sa javnošću.
Ad hoc komisija
Moram naglasiti da sam više puta bio saslušavan u tužilaštvu, kada ste i Vi bili prisutni kao moj advokat, kojim prilikama sam tužilaštvu prenio sva svoja sazanja za koja sam uvjeren da su tačna jer sam ih dobio od ljudi koji su dobronamjerni i koje odlično poznajem. Prilikom saslušanja sam bio iznenađen i odnosom tužiteljice Ivane Petković prema Vama kao advokatu, obzirom da ista nije željela u zapisnik unositi Vaša pitanja i primjedbe. Posebno sam razočaran izjavom tužiteljice Petković koja mi je prilikom jednog od saslušanja rekla: “…sve što si do sada rekao je neistina”.
Dobro je poznato da je zbog propusta učenjenih od strane MUP KS (ali i tužilaštva koje vodi istragu), pod uticajem ogromnog pritiska javnosti Komisija za sigurnost Skupštine Kantona Sarajevo formirala ad hoc tijelo, čiji zadatak je da provjeri zakonitsot rada MUP Kantona Sarajevo na ovom predmetu. Na moju žalost MUP Kantona Sarajevo je odbio da ad hoc tijelu dostavi tražene materijale. Zbog toga mi nije nikako jasno kako je onda tužilaštvo moglo da podigne optužnicu protiv Ljube Seferovića i dr. a sve to na osnovu dokaza čija zakonitost je upitna. Ja sam se zbog svaga ovoga lično obratio i na mnoge druge adrese, tražeći pomoć za sebe i svoju porodicu da pronađemo prave krivce za smrt našeg sina. Zbog svega toga sam poslao i dopis ambasadi SAD u Sarajevu.
Jedini organ koji nije odustao od dokazivanja prave istine je Skupštinska komisija za sigurnost koja je formirala ad hock tijelo koje treba da ispita rada MUP-a KS u ovome predmetu. Međutim, poznato je da pripadnici MUP-a KS na čelu sa policijskim komesarom Vahidom Ćosićem nisu kooperativni i da ne žele dostaviti traženu dokumentaciju. Zbog navedenog naložen je disciplinski postupka porotiv policijkog komesata MUP-a KS. Iskreno se nadam u istrajnost navedenog tijela i da će iznaći načina da dobiju na uvid traženu dokumentaciju. Sama činjenica da dokumentaciju ne žele ustupiti još jedna je u nizu potvrda da ima neregularnosti u istrazi koja je vođena.
Iako sam Kantonalnom tužilaštvu prenio puno saznanja o ovom slučaju, od strane tužilaštva nisam dobio podršku da se sve to provjeri prema zakonu. Iako sam u prisustvu federalnih tužilaca tražio da pojedini svjedoci budu zaštićeni zbog straha za svoj život i sigurnost , a što mi je tužiteljica Ivana Petković obećala da će učiniti, ista je ipak svjedoke saslušala bez ikakve zaštite pa su svjedoci zbog straha za svoju sigurnost i život tužilaštvu dali drugačije izjave od onoga što su rekli meni i nekim drugim meni poznatim ljudima. Takođe sam Kantonalno tužilaštvo obavijestio i o nekim drugim dokazima koje je trebalo provjeriti, ali tužilaštvo to nije uradilo iz meni neshvatljivih razloga. Zbog svega toga Kantonalno tužilaštvo je na kraju ipak podiglo optužnicu protiv Ljube Seferovića kao da se radi o saobraćajnoj nezgodi, iako postoje dokazi da to nije bila saobraćajna nezgoda nego ubistvo.
Nakon uvoda želim da se osvrnem na samu prijavu koju je glavna tužiteljica podnijela protiv Vas.
Izgubio povjerenje u pravosudne institucije
Vezano za izjave koje ste Vi dali medijima želim da napomenem da smo se prije nego što ste Vi dali bilo koju izjavu medijima o svemu uvijek konsultovali i da je upravo jedan od razloga zbog čega sam Vas angažovao bio da, zbog učinjeniih propusta u istrazi, davanjem izjava u medijima javnost upoznamo sa pravom istinom o ovom događaju.
Što se tiče navoda iz prijave da ste Vi mene kao stranku pogrešno poučili vezano za održavanje ročišta za pritvor Ljubi Seferoviću moram Vas podsjetiti da sam prije tog ročišta ja Vas pitao na koji način možemo saznati kada će biti održano to ročište za pritvor, a Vi ste mi rekli da sud po zakonu ne obavještava oštećenog o tom ročištu, ali da je moguće da tražimo od tužilaštva da nas obavijesti o terminu ročišta. Nakon toga ste me i obavijestili da ste se pismenim putem obratili Kantonalnom tužilaštvu sa molbom da nas obavijeste o tom ročištu. Na žalost Kantonalno tužilašto Vam je odgovorilo tek sutradan, nakon što je održano to ročište. To je prava istina a nikako da ste Vi mene nešto pogrešno poučili.
Što se tiče navoda da ste Vi u svojim medijskim istupima iznosili svoju sumnju u na in rada, vođenje postupka i tok istrage, te postupanje Kantonalnog tužilaštva i tako prouzrokovali tešku posljedicu prema meni kao stranci, kao i prema javnosti, zbog čega sam ja kao stranka, a dijelom i javnost izgubili povjerenje u rad pravosuđa u navedenom predmetu, moram re i da je sve to potpuno neta no. Svako Vaše obračanja medijima bilo je rezultat našeg prethodnog dogovora i moje opravdane sumnje u rad MUP Kantona Sarajevo i Kantonalnog tužilaštva, a zbog toga sam još 18.02.2016. godine postupajućem tužiocu Ćato Merisu rekao da mu ne vjerujem kao tužiocu zbog svih učinjenih propusta. Mene je Kantonalno tužilaštvo cijelo vrijeme dovodilo u zabludu svojim nekorektnim postupcima i samim odnosom prema meni kao oštećenom. Prema tome ja se apsolutno protivim svim ovim navodima iz prijave i smatram da ste Vi Vašim odnosom prema meni i Vašim radom na ovom predmetu opravdali moje ukazano povjerenje.
Moram naglasiti da ja jesam izgubio povjerenje u rad pravosuđa tj. MUP KS i Kantonalnog tužilaštva ali sigurno ne zbog bilo kojeg Vašeg postupka nego zbog njihovih propusta. Posebno sam ubjeđen da me niti jednog momenta niste doveli u zabludu samim tim što kada sam Vas pitao za plaćanje Vaših usluga Vi ste mi rekli da to ne dolazi u obzir i da ćete ovaj posao obaviti do kraja bez ikakave novčane ili bilo kakve druge naknade. Što se tiče same javnosti želim napomenuti da sam dva puta organizovao prosteste, a i opet ću jer nemam drugog izbora da zaštitim svoja prava, kao i da je 17.300 građana potpisalo peticiju u znak podrške za traženje pravde i istine u ovom slučaju. Posebno napominjem da je i sama Glavna tužiteljica u svojoj izjavi od 17.08.2016. godine rekla da javnost, a posebno mi kao porodica imamo pravo da kritikujemo rad tužilaštva te da ona takve kritike ne vidi kao pritisak na tužilaštvo. Obzirom da ste Vi kao advokat u medijima uvijek nastupali uz moju prethodnu saglasnost, smatram da je svaki Vaš medijski istup bio potpuno opravdan i predstavlja samo prenošenje mojih stavova, zbog čega sam Vas i angažovao kako bi javnost saznala pravu istinu.
Opravdane sumnje
Što se tiče navoda da ste Vi u javnost dali podatke o meni kao stranci koju zastupate, kao i o činjenicama i okolnostim koje su Vam poznate iz predmeta koji ste primili na zastupanje, želim da kažem da nijedan podatak koji ste objavili niste objavili bez mog znanja i prethodnog konsultovanja, a u više navrata sam Vas ja molio da se obratite medijma. Na kraju krajeva sve ono što sam ja saznao o ovom slučaju koji se tiče ubistva mog sina i dolazi iz medija, ali i onoga šta sam saznao od prijetelja i poznanika. Kroz moju kuću je nakon ubistva mog sina prošlo više od 5.000 mojih prijatelja, poznanika i rodbine i niko od njih nije povjerovao u to da je moj sin nastradao u saobrćajnoj nesreći.
Na kraju želim da Vas obavijestim da zbog interesa istrage ne želim da pišem o nizu drugih bitnih činjenica, ali Vas obavještavam da sam spreman da u svako doba pred nadležnim organima iznesem sve moje opravdane sumnje u rezultate istrage u ovom predmetu, stoji na kraju pisma Muriza Memića.
Podsjetimo, na Kantonalnom sudu u Sarajevu održano je ročište o izjašnjenju krivice u slučaju smrti Dženana Memića na kojem su se Ljubo i Bekrija Seferović izjasnili da nisu krivi.
Ljubo Seferović je optužen za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja i za krivično djelo neukazivanja pomoći osobi povrijeđenoj u saobraćajnoj nesreći izjasnio se da nije kriv, a njegov otac Bekrija Seferović koji se brani sa slobode izjasnio je također da nije kriv za krivično djelo sprečavanje dokazivanja.
Naknadno će Sud odrediti početak suđenja u ovom slučaju. Podsjetimo, Dženan Memić je 8. februara zadobio povrede opasne po život u Velikoj Aleji u sarajevskom naselju Ilidža.
Petnaestog februara preminuo je na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu. Cijeli slučaj je zato izazvao kontroverze, a građani su dva puta organizovali mirne proteste nezadovoljni rezultatima istrage Kantonalnog tužilaštva.