Otac Davida Dragičevića otkrio detalje razgovora sa Dodikom

U svojoj glavi posložio sam 99 odsto stvari oko ubistva mog sina Davida Dragičevića, a ovaj slučaj je jedan od najtežih krivičnih djela u istoriji Banjaluke.

Rekao je ovo u ispovijesti za Srpskainfo Davor Dragičević, povodom mjesec dana protesta koji se organizuju na Trgu Krajine, u centru Banjaluka. On je poručio da mu podrška velikog broja ljudi daje snagu da izdrži do kraja i ističe da neće odustati dok ne dođe do pune istine.

Davor kaže da je već 18. marta, kada je David nestao, vidio da nešto nije u redu, i da je tada odlučio da će sve istjerati do kraja.

“Moje sumnje su bile opravdane. Prva četiri dana sam išao u policiju i davao im materijal, oni su ga zatim iznosili u javnost i ništa nisu radili. Do 24. marta našu su potragu uvijek skretali u pogrešan smjer. Dobili smo preko 5.000 poruka da je negdje viđen, da snima pjesme, a to su sve radili da bi nas skrenuli sa pravog traga. Sve je to rađeno kako bismo odustali od potrage, dok ubice ne smisle kako će organizovati ubistvo i gdje baciti tijelo”, kaže Davor.

Dodaje da je u svojoj glavi posložio većinu stvari stvari oko zločina, ko ga je organizovao i slično. Odlučio je da u borbu krene od vrha piramide, jer ovako profesionalno ubistvo, smatra, nisu mogli organizovati mladići od 20 godina.

Motiv ubistva

Kada je riječ o motivu ubistva, tvrdi da je saznao da je David dobijao prijetnje prije smrti, ali da im nije davao puno značaja.

“Nije mi spominjao te prijetnje. On je bio jak, ponosan i prkosan mladić, koji se nikoga nije bojao. Svaki dan smo se čuli po nekoliko puta telefonom, nikada mi nije odavao znake uznemirenosti. Od kada je počeo studirati i upisao IT akademiju slabo je izlazio. Baš se bio posvetio tome, učio je do jutarnjih časova”, objašnjava Davor.

Navodi da su mu se javljali pojedinici iz političkih partija, ali kao ljudi, ne kao funkcioneri. Od političkih partija i pojedinaca tražio je da se javno izjasne da li smatraju da je njegov sin brutalno ubijen u centru Banjaluke.

“Moje dijete je brutalno pretučeno, držano zatočeno i zatim udavljeno. Na početku mi ljudi nisu vjerovali, pa sam potom iznosio detaljne podatke i provjerene informacije. Nisu mi ni u policiji vjerovali da je bio živ u vrijeme potrage, a siguran sam da jeste bio između 18. i 21. marta. Mi smo ga tražili, dok su ga drugi tukli i maltretirali”, ističe Davor u razgovoru za Srpskainfo.

Milorad Dodik

Prema njegovim riječima, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ga je posjetio u kući kao čovjek, a ne kao funkcioner.

“Pitao me šta hoću i rekao sam da hoću drugu obdukciju. Odmah je nazvao Ivicu Milosavljevića iz Beograda, koji je došao sutradan. Zadovoljan sam tom obdukcijom, jer mi je pomogla u borbi i potvrdila ono što sam znao”, ističe nesrećni otac.

Kaže da mu je predsjednik Dodik nudio i finansijsku pomoć, ali da to nije prihvatio.

“Rekao sam mu prvi put i da hoću Sinišu Kostreševića da vodi istragu, ali je on tada bio u Americi, a kasnije kada je došao vjerovatno je imao neku opstrukciju. Drugi put kada sam bio kod predsjednika iznio sam svoje stavove i sumnje i na moje lično insistiranje Kostrešević je preuzeo istragu”, kaže Davor.

Međutim, za sada ne može iznositi informacije o ovoj istrazi, niti da li je zadovoljan kako se odvija.

Radom banjalučkog tužilaštva nije zadovoljan.

“Imao sam susrete s Daliborom Vrećom, kada mi je predočio dokaze koje je imao i vidio sam da nisu tačni. Pokazao mi je snimke gdje je tvrdio da je to moje dijete, a nije. Tada sam samo pozvao advokate i rekao da više neću nijedan papir potpisati bez njih. Govorio mi je kako hoće da sve istraži, međutim vidio sam da neće da radi”, priča Dragičević.

Želimir Lepir je na početku pokazao razumijevanje, ali ga je iznenadio jednim pitanjem.

“Pitao me šta ja znam. Rekao sam mu da znam napraviti kafu, raditi u noćnom klubu, raditi u kafani, i to je sve što znam. Onda sam ga upitao “šta vi znate”. Pitao sam ga hoće li mi dati fotodokumentaciju. Rekao je da neće, a zatim i da ga uznemiravam”, istakao je Davidov otac.

Davor kaže da nikada nije dobio odgovor zašto se u istragu uključila Uprava za organizovani kriminal i njen načelnik Darko Ilić.

“Od Ilića ništa nisam dobio. Samo jedno pitanje sam mu postavio oko uviđaja i on je rekao da ne zna. Rekao sam da je saučesnik, a on je odgovorio da će me tužiti. Pa, neka tuži”, poručio je Dragičević.

Kada je vidio Davidovo tijelo Davoru je bilo jasno da je bio brutalno pretučen i da na tijelu nema tragova da je dugo bio u vodi… najviše nekoliko sati.

Snimak

On se još jednom osvrnuo na snimak na kojem se, kako policija tvrdi, vidi da je David kobne noći opljačkao kuću.

“Taj snimak je montiran. Vidi se i na snimku da osoba koja ulazi i izlazi iz kuće nije ista. Muškarac koji izlazi je viši, grbaviji i šepa. David na ligamentima i zglobovima nema nijedne povrede”, pojašnjava Davor i dodaje da je prozivao vlasnike kuće kako bi ih zaštitio.

Alibi

Ono što mu je čudno je to što su svi Davidovi drugovi te noći nestali oko 12.15, kada on odlazi u kafić „Dowtown“, gdje je stricu takođe rekao da je, ako mu se nešto desi, kriv Filip Ćulum.

“Oni su svi rekli da su ga zadnji put vidjeli u kafiću „Meta“. Svi su sebi napravili alibi… te ih je tata vozio kući, te taksi, mama otvorila vrata i svi imaju alibi između 1.30 i dva. To su sve policijski jataci”, kaže Davor.

Zapečaćene koverte

Dragičević poziva sve koji imaju bilo kakve snimke kobne večeri, da mu lično daju, jer je grad pokriven kamerama.

Kaže i da se još niko nije javio ko bi mogao identifikovati dvije osobe koje su Davida sačekale na trgu, a koje se vide na snimku koji je nedavno objavljen u Facebook grupi “Pravda za Davida”:

“Imam informacije da ljudima prijeti policija i da ne smiju ništa reći. Ako su ga vidjeli, neka mi jave, ja ću ih zaštiti. Meni ako se nešto desi ja imam pet zapečaćenih koverti u svijetu u kojima sam sve naveo”, poručuje Dragičević.