Mira Tuka: Sina mi ispekli i isjekli, a da Tužilaštvo kaže da niko nije kriv

Dvadesetjednogodišnji Valentin Vujica iz Kiseljaka stradao je 21. decembra 2017. godine prilikom rada u firmi Stamal d.o.o. u Kreševu.

Dvije godine poslije Valentinova majka Mira Tuka izražava svoje nezadovoljstvo i ogorčenje na rad Tužilaštva Srednjobosanskog kantona, jer se na kraju donijela odluka o neprovođenju istrage. Majka nastradalog mladića ističe da su joj sina “ispekli i isjekli, a da Tužilaštvo kaže da niko nije kriv“.

I advokat porodice Tuka Almin Dautbegović dostavljao je pritužbe zbog obavijesti o nesprovođenju istrage na sve adrese, a porodica nastradalog Vujice se nada da će se istina utvrditi.
Majka Mira sumnja da je njen sin ubijen, a da su Tužilaštvo i postupajući tužilac Šemsudin Fuško propustili da svaku njenu sumnju istraže.

„Ja sam tražila od tužioca preslik nalaza obdukcije moga sina, tražila sam fotografije koje su urađene na mjestu pogibije u firmi Stamal Kreševo. Tražim i nalaz vještačenja odjeće kao i nalaz krvi koja je urađena u Federalnoj upravi policije u Sarajevu i da mi pojasni zašto nije uzeta izjava osoba koje su bile prisutne kada je moj sin nađen mrtav u mašini“, kaže Tuka za Patriju.

Ona izražava sumnju i javno govori svoja saznanja da je njen sin bio bez odjeće u mašini, te se pita zbog čega jedna čizma od njenog sina nikad nije nađena i zašto je jakna ispred mašine bila bačena na pod.

Gurnut u mašinu

„Sumnjam da je nasilu odveden i gurnut u mašinu, jer ako je sam skidao jaknu zašto ju je tako bacio. Letva koja je nađena kod mašine nije uzeta kao dokaz, a njome je moj sin udaren po leđima i glavi. Tako je i pao u koš na kojem nije bilo zaštitne mreže i ograde. Iz kojeg razloga tužilac nije provjeravao sve moje navode i zapisnik policije koji je odbačen. Pa ko bi još samoinicijativno ušao u upaljenu mašinu. Ne znam ko se krije i zašto“, ističe Tuka, kazujući da je njen sin imao prijetnje, ali da Tužilaštvo nije željelo vještačiti njegov mobitel.

Dautbegović je u pritužbi naveo da Tužilaštvo obrazlaže svoju odluku samo paušalno navodeći da su od strane firme BFS d.o.o. Sarajevo ispoštovani propisi iz oblasti zaštite na radu na mjestu gdje je preminuli obavljao poslove prilikom kojih je i zadobio povrede te usljed istih i preminuo.

„Zašto bi osoba sofisticirana i obrazovana ušla u mašinu bez opreme i alata. Ta mašina je kako smo mi naveli u prigovorima imala dvostruku namjenu, ali nije imala upotrebnu dozvolu“, ističe Dautbegović.

Naime, prema izjavi radnika koji je održavao mašine Kasima Čelinkovića, bravara, koji je radio kao bravar u istoj firmi, predmetnoj mašini je promijenjena namjena, odnosno ista je po potrebi počela sa obavljanjem i druge funkcije tj. promijenjen joj je tehnološki proces rada. Mašina je po potrebi firme improvizirana. Naime, ista je prvobitno bila samo mašina za sitnjenje i mljevenje kamena, a naknadno joj je promijenjena namjena tako da je od iste napravljena i mašina za sušaru drveta i pilote.

Advokat jasno navodi da je Tužilaštvo taksativno nabrajalo da su ispoštovani propisi a što je vidljivo iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva privrede, te iz iskaza svjedoka inspektora Ministarstva privrede SBK Hasana Hrnjića.

Zapisnik o procesu

„Tužilaštvo olako prelazi preko činjenice da je Zapisnik o izvršenom pregledu za rad izdat u novembru 2015. godine. Prešli su i preko činjenice da je na toj mašini izmijenjen tehnološki proces rada“, ističe advokat Dautbegović.

U konkretnom slučaju tužilaštvo, dakle, uopšte nije utvrdilo šta je u stvari preminuli radio na toj mašini. Tužilaštvo, također, uopšte nije utvrdilo ni da li je preminuli prilikom nesreće obavljao poslove svog radnog mjesta? Šta je isti u kritičnom momentu radio u „košu“?

Odnosno koji je bio opis poslova na njegovom radnom mjestu „Operater sistema na hidratizaciji“ na koje je isti bio raspoređen. Da li je isti uopšte trebao ulaziti u mašinu da otkloni taj kvar, te da li je to njegov posao?

Naime, u Ugovoru o radu prema kome je preminuli obavljao poslove on je bio raspoređen na radno mjesto „Operater sistema na hidratizaciji“, te se važnijim poslovima radnog mjesta naročito smatra nadzor i upravljanje procesom proizvodnje.

„Opravdano se postavlja pitanje zašto bi stradali samoinicijativno ulazio u upaljenu mašinu za koju je znao da je kvaru i da se unutar iste nalaze noževi, kada to ne spada u opis poslova i zadataka njegovog radnog mjesta“, ističe Dautbegović i dodaje da u konkretnom slučaju nisu u cijelosti utvrđene bitne činjenice i činjenično stanje, a navedeni razlozi, niti dato obrazloženje, nisu adekvatni i dovoljni.