Latić objavio sliku napadača: Ispuštao je krvožderne glasove, spasila me krojačica

Nedžad Latić je nakon jučerašnjeg premlaćivanja na Čengić-Vili, kaže, nezadovoljan, “nedovoljnom reakcijom medija i policije”. Zbog toga je danas objavio otvoreno pismo u kojem policiji skreće pažnju na jednu osobu, za koju tvrdi da ga je pretukla.

– S obzirom na to da mediji i policija nisu adekvatno reagirali na jučerašnji napad na mene, obraćam se javnosti radi tačnog informiranja o događaju.

Jučer sam klanjao ikindiju-namaz u Kuvajtskoj džamiji na Čengić-Vili. Pored mene je klanjala osoba koja mi se cinično unosila u lice. Osobu poznajem od prije nekoliko godina, kada sam radio na organiziranju Svebošnjačkog sabora. Bio je osobni tjelohranitelj Hake Duljevića, građevinskog poduzetnika s Ilidže, inače porijeklom iz Sjenice.

Mislim da je i ta osoba porijeklom iz Sandžaka. Često je vozio muftiju Muamera Zukorlića koji, inače ima svoje privatne tjelohranitelje i u Sarajevu, a koje angažira Duljević. Dotična osoba je angažirana kao tjelohranitelj jer je pripadnik Kikboks kluba „Gazija“, u kojem treniraju isključivo momci selefističko-vehabijskog imidža.

Često treniraju u teretani pored džamije na Čengić-Vili i njih pet-šest, valjda poslije treninga, svrate na dnevne namaze, tako da sam vrlo često viđao svog nesuđenog ubicu.

Taj dan sam išao prema zgradi u kojoj stanujem, što je, inače, rijetkost, jer uvijek sa mnom budu dvojica-trojica džematlija. Pisao sam poruku na mobitelu dok sam hodao i primijetio sam da me slijede dvojica vehabija.

Nadomak zgrade sam zastao i namjerno uzeo telefon da nazovem prijatelja, novinara, kako bih ih propustio da prođu ispred mene. Napadač je skrenuo u prvi prolaz zgrade, a ja sam svjesno produžio do drugog prolaza. On se vratio i krenuo prema meni pitajući me gdje se nalazi stomatolog.

Slegnuo sam ramenima, jer sam razgovarao na mobitel, ali i nisam znao da tu postoji stomatolog.

U tom trenutku  nasrnuo je na mene i zadao mi dva udarca u predjelu glave. Ostale udarce sam uspio blokirati i eskivirati dok nisam kriknuo od straha jer je on ispuštao krvožedne glasove poput deraće životinje. Valjda je tad istrčala krojačica iz salona i on je pobjegao…

Nazvao sam Hitnu pomoć i policiju. Dvojica policajaca su došla u Stanicu hitne pomoći, gdje sam im rekao da poznajem napadača, vjerujući da će oni odmah reagirati. Međutim, oni su mi predložili da poslije pregleda u bolnici, možda, sutra, dođem u Policijsku stanicu i prijavim napadača.

Otišao sam na KUM, gdje me je, uz sve papirnate peripetije, osoblje vrlo ljubazno i ljudski primilo i hospitaliziralo.

Došao sam kući i, namjerno, da pokažem đavoljevim ubicama da ih se ne bojim!

Razočaran radom policije, odlučio sam zamoliti muteveliju džamije, koja je pod videonadzorom, da mi sačuva snimak. Zamolio sam prijatelja koji mi je pomagao oko organizacije Svebošnjačkog sabora da pronađe identitet napadača, jer ga i on osobno poznaje. Tako sam priskrbio fotografiju koju dajem na uvid policiji.

Ovo je treći slučaj napada na mene prilikom odlaska u džamiju.

Prije toga sam napadnut na Grbavici poslije jacija-namaza i ispred Bakar-babine džamije i u te džamije više ne svraćam. Poznat sam kao osoba koja klanja „beš-vakat“ namaz u džamijama, a to znači i sabah u zoru, te su stoga ovakvi napadi mnogo opasniji.

Također sam napadnut u hotelu „Bristol” od tjelohranitelja Muamera Zukorlića, u njegovom prisustvu, gdje je osiguranje hotela vrlo savjesno reagiralo tako da je Zukorlića proglasilo “personom non grata” u tom hotelu, tvrdi Latić.