Bivša Miss BiH optužena za ubistvo: Ne znam zašto su me uhapsili

Markantna Slobodanka Tošić (29) zvana Boba mjesecima je nonšalantno ignorirala sudske pozive pa je tužitelju Posebnog odjela za organizirani i privredni kriminal te korupciju Tužilaštva BiH prekipjelo. Raspisao je potjernicu koja je nedavno, na Slobodankinu žalost, realizirana u Hrvatskoj gdje je mislila da je sigurna i da ne može “pasti”, piše Jutarnji list.

Ta bivša miss fotogeničnosti BiH, sudionica Survivera i Playboyjeva zečica rodom iz Han Pijeska, umjesto pojavljivanja u sudnici gdje joj se sudi zbog umiješanosti u pokušaj ubistva redovno se pojavljivala jedino na društvenim mrežama i “hranila” svoje fanove fotografijama svojih svakodnevnih aktivnosti u golišavim izdanjima. Ljudi u virtualnom svijetu bili su joj bitniji od njenog dokazivanja nevinosti.

“Ne vidim čemu hapšenje kad ja nisam nikakva krimi misica da me se titulira već godinama”, ponavljala je hrvatskim policajcima lijepa Slobodanka, a koji su, pak, postupajući po potjernici javili u BiH:

“Uhapsili smo Slobodanku Tošić s vaše potjernice. U ekstradicijskom pritvoru čeka izručenje”.

Na bosansko tlo s lisicama na rukama u zatvorsko okruženje prevezena je prvog dana jula. Pritvor joj po rješenju sudije može trajati najduže tri godine, a do tada se očekuje i konačan sudski epilog svim optuženima iz akcije “Lutka”, koji se terete za nekoliko teških ubistava i pokušaja ubistava te za višemilionske oružane pljačke teške devet miliona konvertibilnih maraka i za pranje novca.

Zbog Slobodankinog nepojavljivanja u sudnici, njen advokat Nenad Rubež se crvenio u sudnici dok je u klijentičino ime dostavljao isprike svih vrsta. Misičina šarolika liječnička dokumentacija samo se, među ostalim, izmjenjivala na stolu predsjednice Sudskog vijeća Biljane Ćurković.

Lijevi nepčani luk, desni nepčani luk pa stijenka ždrijela. Sve je to kod Slobodanke krenulo oticati kad su se bližile zakazane sudske rasprave. Iako je sudsko Vijeće preko advokata poručilo Slobodanki da će prekinuti ročište ako se bude loše osjećala ali samo neka se pojavi, za misicu je to bio gubitak vremena.

Sutkinja Ćurković je ostala šokirana i dodatnom spoznajom da je Tošić putem advokata dostavila krivu adresu, tačnije da je im je rekla mjesto boravka na kojem se samo fiktivno prijavila pa se sva sudska pošta vratila.

Slobodankin advokat je i za to imao obrazloženje, barem ono koje mu je dala atraktivna klijentica:

“Svaki put mi obeća da će se pojaviti na suđenju uprkos bolovima pa opet ne dođe ili se izvini na knap da je onemoćala. A za tu adresu u Beogradu koju je dala, rekla je da je to njeno mjesto stanovanja, ali da često izbiva pa joj zato poštar ne može uručiti poštu”, pokušavao je opravdati niz izostanaka njen advokat Rubež.

A sutkinja, koja treba odlučiti o sudbinama “lutkaša”, vraški se “bori s vremenom”. Naime, u početku je akcija Lutka rezultirala optužbama protiv 32 osobe koje su se trebali naći na optuženičkoj klupi. No dvojica su u međuvremenu umrla. Jedan je počinio samoubistvo vješanjem dok je drugom presudio srčani udar. Sead Robović i Edin Ahmetspahić, pak, odlučili su preskočiti dugotrajni sudski postupak i neizvjesnost pa su priznali krivnju i nagodili se na po pet godina zatvora. Nekima se, pak, sudi u Srbiji je su se tamo sklonili pa se sutkinja Ćurković trenutno bavi optužbama protiv 23 ljudi.

Za razliku od većine iz akcije Lutka, Slobodanka je do 1. jula živjela punim plućima. A da joj imućnost nikako nije mrska, pokazuje to i sa svojim ukusima. Za sebe kaže da joj vožnja jedino u Audiju RS4 diže adrenalin, da duševnu hranu pronalazi u Tolstojevom epskom romanu “Rat i mir”, a uz životni moto “Nije život što ne boli, nije život što ne prolazi!“ pokušava u moru zavidnih i posesivnih muškaraca pronaći pravi put ka sreći, i to u srbijanskoj prijestolnici.

Baletne vježbe i boks fatalnoj Slobodanki posljednjih mjeseci održavaju vitku liniju koju objeručke koristi za zaradu i kao “mamac” muških pogleda.

Otkud Slobodanka u “raljama“ lošeg društva, a zatim i pravosuđa? Uvjeravala je sve redom počevši od vlastite porodice da se u sekundi našla na piku lokalnih kriminalaca poput Đorđa Ždrale koju ju je tukao i dahtao za vratom, ali da ga zbog toga nije pokušala ubiti kao što je se tereti, već je zbog njegove torture bila prisiljena napustiti studij i pobjeći u Beograd u kojem se konačno osjeća sigurno. Ždrale je u to vrijeme bio kum osuđenog dilera Eleza s kojim je Slobodanka bila u vezi, a u međuvremenu je Ždrale završio na odsluženju zatvorske kazne zbog ubistva Ljubiše Savića Mauzera i tri je puta bio metom neuspjelih likvidacija.

“Slobodanku sam upoznao u zatvoru u Kuli kad je dolazila u posjet djedu a poslije sam je viđao i u kafićima. U zatvoru sam upoznao i Darka Eleza kad su ga doveli zbog ubistva Gorana Govedarice. Nismo se previše družili jer se priklanjao jačoj strani, a kad je dobio batina, prigrlio sam ga ja.

Bio sam kum njegovom sinu a to se, znate, nikako ne odbija. Kad sam izašao van, Slaviša Belinac mi je došao kući i rekao ‘pustit ću ti nešto da čuješ ali nemoj reagirati’. I čuo sam Darka kako priča da me moraju ‘završiti’ i da su dobili zeleno svjetlo, na što mu je Slaviša rekao da to ne učini jer sam mu kum”, ispričao je policiji a kasnije i u sudnici Đorđe Ždrala koji se potom s knedlom u grlu prisjetio i kobnog 13. aprila 2006. godine kada je umalo zbog, kako tvrdi Slobodanke, izgubio glavu. Toga mu je dana, prisjetio se, ona poslala SMS da dođe po nju u Rogaticu.

“Bila je sportski obučena u tajice i tenisice. Kad god bi se nalazili, inzistirala je da na autu budu zatamnjena stakla. Uvijek je htjela da se viđamo na skrovitim mjestima poput Trebevića ili Zlatišta. Zatražila je taj dan od mene da vozi moj Audi iako nije imala vozačku. Dopustio sam joj i fotografirao njenu vožnju mobitelom. Na kraju smo zamijenili mjesta i krenuo sam prema Lukavici, no tad mi je rekla da sutradan ima ispit i da mora po skripte kod prijateljice.

Povezao sam je a tokom vožnje uzbrdo govorila mi je da idem samo ravno. S dolaskom na blatni dio rekla je da će tu izaći, na što sam joj rekao ‘kud ćeš po blatu, pa ti si dama’ pa sam je još dalje odvezao uzbrdo. Dok je izlazila iz auta, okrenula se prema meni i stavila mi ruku na usta. A po meni su samo meci počeli fijukati i osjetio se miris baruta. Rekao sam si ‘Bože, samo da ne iskrvarim i da ne umrem’”, prisjetio se agoničnih trenutaka ranjavanja kriminalac Ždrale koji je nakon toga otvorio vrata Audija, počeo vrištati te pobjegao u kafić ‘Sport’ kod prijatelja ugostitelja Zorana Goluba.

Oduvijek mu je objašnjavao nadugačko i naširoko Ždrale, Slobodanka je bila sumnjiva, a toga dana bio je uvjeren da ga je namamila na tu lokaciju kako bi ga Darko Elez i Anđelko Veljančić ubili jer je navodno čak i prepoznao Elezov glas dok je govorio Veljančiću: “Zaglavila mi se puška. Ajde pucaj!” Netom prije pokušaja atentata misica je bila, opisao je Ždrale, “hladna kao špricer”.

U svojim kriminalnim akcijama “lutkarska” ekipa je uglavnom koristila osim oružja i maski, vjerodostojnu kopiju policijskih uniformi. Operativci iz Lutka su redom diplomirani ekonomisti, oficiri, krojači, mehaničari, model, vozači taksija, ali i tadašnji djelatnici SIPA-e, Granične policije BiH i MUP-a Kantona Sarajevo. Stalo im se na kraj početkom jeseni 2012. kad su, navodno, nastale nesuglasice oko ravnopravne podjele plijena, samih uloga u grupaciji, a očito i žena, tačnije jedne – fatalne Slobodanke.