Akifu samo korak falio da se spasi, ali smrt je bila brža

Akifa Pribišića iz Zovika u Hadžićima u nedjelju je oko 22 sata, dok se kretao pored pruge stotinjak metara od kuće, udario talgo voz. Pribišić je nedugo nakon udara podlegao teškim povredama.

– Mašinovođa je kazao da je samo jedan korak falio mom Akifu da ga voz ne udari. Zakačio ga je rukohvat, za koji se putnici drže prilikom ulaska u voz – kroz suze  je kazala Akifova supruga Rabija Pribišić.

Prema njenim riječima, mašinovođa je svirao, ali Akif to, očito, nije čuo. Bio je bolestan čovjek, imao je zbog toga problema sa sluhom, piše Dnevni avaz.

– Ni u čemu nije imao kontrolu, nije imao orijentaciju gdje se nalazi, na pozive se nije odazivao. Kako je koja godina išla, tako je i bolest uzimala maha, ćelije su odumirale – govori Rabija.

Porodica ga je, kažu komšije, pazila kao malo dijete, bdjeli su nad njim, ali sudbina je, kažu, htjela drugačije.

– Često smo ga izvodili napolje da prošeta. Ubilo ga sjedanje. Mogao je čitav dan da jede, uopće ni u tome nije imao kontrolu. Izvela sam ga tog dana da prošetamo. Malo dalje od kuće je šuma, tu bismo često išli. Negdje oko četiri sata, odjednom je nestao. Znajući za njegovo stanje, cijela porodica se digla na noge. Tražili smo ga na sve strane, dozivali, ali jednostavno, kao da je u zemlju propao. Kako nije čuo, nije mogao reagirati na pozive. Padao je i mrak. Satima smo ga tražili. Negdje oko 22 sata samo 150 metara od kuće udario ga je voz – kroz plač  je ispričala supruga Rabija.

Prijatelji i komšije sa porodicom nastradalog dijele tugu, pomažu koliko god je to moguće da ublaže bol. Svi nam kažu da je to jedna radna i čestita porodica.

Tokom rata je izbjegao sa svog ognjišta. U ratu su izbjegli tragediju. Vjeruje se da je ratni sindrom, teška bolest, bio koban za Akifa.