simbol života
Bračni par Opačić od ljuski jaja stvara umjetnička dela
Pavle je ovim hobijem počeo da se bavi prije sedam godina, kada je bio blizu penzije u Radio-televiziji Novi Sad u kojoj je proveo čitav radni vijek
U domu Pavla i Mire Opačić u Novom Sadu ovaj Vaskrs proslavlja se uz trpezu na kojoj će dominirati farbana jaja. Međutim, prava umjetnost na ljusci jaja nalazi se oko trpeze, jer se ovaj bračni par godinama bavi pravljenjem skupltura i ukrašavanjem jaja. Dok se Pavle bavi izradom skulptura, njegova supruga bavi se ukrašavanjem jaja, pa je i njihov dom u znaku ukrašenih jaja svakodnevno, a ne samo za Vaskrs, javlja Anadolu Agency.
Pavle je ovim hobijem počeo da se bavi prije sedam godina, kada je bio blizu penzije u Radio-televiziji Novi Sad u kojoj je proveo čitav radni vijek, gdje je bio zadužen za održavanje uređaja za prenos i emitovanje programa i, kako kaže, nije baš imao slobodnog vremena. Tempo svakodnevnog posla koji mu je ušao u krv uticao je da na dvije godine pred penziju počne da razmišlja kako će provoditi penzionerske dane, odnosno da isplanira aktivnosti koje će imati kada bude imao više slobodnog vremena.
– Uzor u ruskom ukrašavanju jaja –
Prvo je počeo da se bavi intarzijom – pravljenjem slika slaganjem različitih slojeva drveta, ali je novu preokupaciju našao kada mu je bivši kolega, po povratku iz Rusije, donio brošuru od Faberžea, poznatog juvelira, koji je za rusku carsku porodicu Romanov pravio uskršnja jaja i ukrašavao ih skupocenim materijalima. To ga je zainteresovalo, pa je počeo da traži i literuaturu na temu ukrašavanja uskršnjih jaja, ali i da pronalazi ljude koji se bave izradom skupltura od jaja i upija znanje od njih.
Počeo je da kupuje i poseban alat, jer krhka ljuska jajeta, osim pažljivog pristupa, strpljenja i preciznosti, traži i poseban pribor za oblikovanje, pa je u njegovoj „alatnici“ dosta zastupljena zubotehničarska oprema.
Ideje je počeo da preslikava na ljuske od jajeta, a njegove krhke skulpture već se nalaze na posebnim mjestima u domovima na nekoliko kontinenata.
“Od početka, do danas napravio sam oko 400 skupltura i ne namjeravam da se zaustavim na tome. U početku sam radio različite tehnike, jer ljusku jajeta, kao i drvo, možete da bušite, brusite, rezbarite… Probao sam da kombinujem različite vrste jaja, ali i razlitiče materijale u ljusci jajeta, da stavim metalnu aplikaciju i izbušim jaje okolo. Onda sam počeo da ugrađujem ikonice u ljuske jaja i to je dobar poklon za slave. U mnoge skulpture ubacujem led diode i pretvaraju se u lampe“, navodi Opačić.
U kućnoj kolekciji Pavle ima najrazličitije sukulpture i s najrazličitijim motivima, od čisto umjetničkih do onih umjetničkih s vjerskom simbolikom, ali i za svadbena slavlja da se mladenci iz ljuske jajeta nađu na vrhu svadbene torte. Pod njegovim veštim rukama ljuske od jaja pretvaraju se u crkvice, kućice, školjke, pa čak i kandila. Ova umjetnost, osim mirne ruke, oštrog oka i velike količine strpljenja, zahtjeva i dobru pripremu, jer jaje treba odabrati, kupiti i pripremiti za rad.
„Priprema jajeta dugo traje. Morate ga prvo dezinfikovati spolja, pa očistiti sadržaj iznutra, dobro osušiti i onda se tek radi. Nikakva hemija, nikakvo ojačavanje, samo dezinfekcija. Jedina hemikalija koja se koristi je varikina, kako bi se uklonile dvije unutrašnje opne. Tako pripremljeno jaje, kada stavim na stalak, prelakiram bezbojnim lakom samo da se prašina ne bi zadržavala na njemu“, objašnjava Pavle.
– Potroši i do 200 jaja za ukrašavanje –
U pravljenju skulptura koristi razne vrste jaja, ali najčešće guščija što je problem jer guske legu jaja jednom godišnje i tu u proljeće, a prilične svote novca troši i na kupovinu nojevih i emuovih jaja. I sve to u svrhu umjentosti. Godišnje se u kući Opačića u svrhu umjetnosti potroši oko 200 jaja. U zavisnosti od ideje, pravljenje skulpture traje od jednog do 14 dana. Kako kaže, u procesu izrade, ruka koja drži jaje je često veći problem od one koja ga rezbari i oblikuje.
„Ruka koja drži se zamori više nego ona koja radi. Jer što više dijelova ljuske odbacite prilikom obrade, ona postaje sve krhkija. I onda se desi da se prstom malo jače stegne… I, onda imam jednu lijepu korpu za otpatke, tu ubacim i – idemo dalje. Osjećaj je grozan, ali morate se pomiriti s činjenicom da se i to desi. Ali i od ostataka ljuske može se napraviti nova skulptura. Tako sam ljuskom od emuovog jajeta, koje mi je puklo u finišu rada, obložio guščije jaje i napravio novu skulpturu“, ističe Pavle Opačić.
Član je svjetskog udruženja umjetnika koji obrađuju ljuske jaja, a njegove skulpture naći će se i u njihovom svjetskom kalendaru za 2020. godinu. Član je udruženja likovnih umjetnika Stare i Nove Pazove, ali i Udruge jasličara „Jaska Jastrebarsko“ iz Zagreba i za jun mjesec priprema postuskršnju izložbu u ovom gradu.
Učestvovao je na više izložbi u zemlji i regionu, a devet njegovih skulptura trenutno se mogu videti na izložbi u Slovenačkom mjestu Lendava. Svako jaje ima i svoj stalak, i kako kaže, često potroši više vremena da uklopi skuplturu sa stalkom nego što traje postupak izrade umjetničkog djela od ljuske jajeta.
Za njega je jaje, kako priznaje, simbol života.
„Svako živo biće, bilo životinja ili biljka mora da ima svoj zametak. I ja često razmišljam dok radim, da li ja to jaje oplemenjujem ili se trudim da ga unakazim? Onaj ko je to svorio, vjerovatno je to stvorio u namjeri da bude najljepše. A ja, pametniji od njega, uzmem to i izbušim, izbrusim. Često u razgovoru, kada se pokrene to pitanje, kažem: ’Zamislite šta bi sad meni rekla guska što sam njeno jaje uzeo i izbušio?’. Naravno, ona mi to pitanje neće postaviti, ali ga ja sebi postavljam“, navodi Opačić.
Da mu je veoma stalo do etičkih principa svjedoči i činjenica da od uzgajivača gusaka kupuje jaja iz inkubatora koja nisu zametnuta i na toj ljusci pravi skulpture, a sadržaj završi kao hrana za stoku. Tako da se ništa ne baca.
Njegova supruga je uz Pavla takođe u ljusci jajeta pronašla inspiraciju, ali ona ga ne buši nego ukrašava. Asistirajući mužu, došla je i sama na ideju da ukrašava jaja. Kako pojašnjava, razvila je posebnu tehniku.
– Ukrašavanje i cirkonima –
„Ima nešto malo dekupaža, ali ukrašavam cirkonima, primjenjujem 3D tehniku. Sva su jaja unikatna i svako je ukrašeno na drugaiji način“, objašnjava Mira Opačić i dodaje da su ukrašena jaja u njihovoj kući značajna i za Božić, jer služe kao ukrasi za jelku.
Zbog porodičnog hobija, čak i kada su jaja na trpezi, rijetko kad se jaje razbije na konvencionalan način.
„Jaja se u ovom dom razbijaju isključivo kada žena pravi kolače, pa treba odvojiti belance od žumanceta, jer još nisam do kraja ovladao tehnikom da bušenjem ljuske radzvojim bjelance i žumanceta“, kroz smijeh govori Pavle.