Žrtve silovanja traže uklanjanje sa “Google map” mjesta zločina iz Višegrada

Ramza Nišić imala je 22 godine kada ju je u Višegradu, gradu na istoku Bosne i Hercegovine, 1992. godine zatekao rat. Živjela je u gradu, a u ‘Vilinu vlas’, banjsko lječilište na oko pet kilometara udaljenosti, kako kaže, nikada prije nije išla.

U hotel su je, mjesec dana, svaki dan vodili pripadnici srpskih snaga, pod čijom je kontrolom bio Višegrad, tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992 – 1995. godine. Tamo je bila silovana.

“Mnoge žene su tu završile, mnoge su i ubijene, bacane i u vodu i svašta je bilo s njima. I muškarci su tu dovođeni, pa su odatle odvođeni. Jer kad sam ja odvedena, odvedena je i grupa muškaraca kojima se ne zna ni trag ni glas“, priča Ramza za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Inicijativa za uklanjanje sa pretraživača

“Ako bi neko odlučio koncentracione logore Auschwitz-Birkenau pretvoriti u wellness odmaralište pogodno za ‘opuštajući vikend odmor‘, da li biste mu dopustili da to promovira na Googleu? Biste li mu dozvolili da se na Google mapama pojavi kao turistička atrakcija?“

Ovim pitanjima počinje online peticija koju je Amira Trokić pokrenula na stranici Change.org početkom jula, kako bi se hotel “Vilina vlas“ u Višegradu uklonio sa pretraživača Google i njegove mape.

“Zatočenici Bošnjaci bili su premlaćivani, mučeni i ubijani, dok su stotine žena bile silovane i seksualno zlostavljane upravo u tim istim sobama ovog hotela strave“, pojašnjava razloge peticije koju je do sada potpisalo više od 25.000 ljudi.

Vaučeri za ‘izvanrednu turističku destinaciju’

I dok Ramza kaže kako želi da zaboravi da je “Vilina vlas“ ikada postojala, Turistička organizacija Republike Srpske (RS), bosanskohercegovačkog entiteta na kojem se nalazi ovaj hotel, promovira ga kao izvanrednu turističku destinaciju.

“Definitivno je to u zdravstvenom smislu destinacija nezaobilazna. Evo sad imamo vaučere i stvarno gledam koliko ljudi ide u ‘Vilinu vlas’, upravo zbog prirode u kojoj se nalazi“, kaže za RSE direktorica Turističke organizacije RS Nada Jovanović.

“Vilina vlas“ nalazi se na spisku ugostiteljskih objekata u kojima građani Republike Srpske mogu da potroše turističke vaučere, koje, kao jednu od mjera pomoći turističkom sektoru zbog pandemije korona virusa, dodjeljuje Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske.

Ministarstvo je 11. juna raspisalo javni poziv za podnošenje prijave za dodjelu turističkog vaučera u vrijednosti od 50 eura, kojim se od 15. juna do 15. novembra mogu platiti usluge smještaja, odnosno noćenja s doručkom, u ugostiteljskim objektima ili preko agencija iz ovog bosanskohercegovačkog entiteta, koji imaju pravo da primaju vaučere.

Turisti ne znaju da odsjedaju na mjestu masovnog silovanja

Da je “Vilina vlas“ na bilo koji način bila poprište zločina se ne navodi nigdje, niti postoji bilo kakav spomenik ili tabla koja bi o tome obavijestila goste.

Turisti koji ne znaju šta se dogodilo na mjestu koje Turistička organizacija RS reklamira kao “vazdušnu banju“, po saznanju dožive razočarenje, kao što je bio slučaj sa australijskom glumicom Kym Vercoe.

U Višegrad je 2008. godine stigla kao turista, očarana romanom Ive Andrića “Na Drini ćuprija”. Prespavala je u hotelu “Vilina vlas“ ne znajući za masovna silovanja Bošnjakinja, kao ni za ratne zločine koji su se dogodili u tom gradu. Nakon povratka u Australiju, užasnuta neinformisanošću o zločinu u hotelu “Vilina vlas“, postavila je pozorišnu predstavu pod nazivom “Sedam kilometara sjeveroistočno (Seven kilometers north-east)“.

Po ovom događaju sa Kim u glavnoj ulozi snimljen je i film Jasmile Žbanić “Za one koji ne mogu da govore”.

Ratna dešavanja i zločini počinjeni u Višegradu, doveli su i do značajne promjene strukture stanovništva. U ovom istočnobosanskom gradu 1991. godine, prema popisu stanovništva živjela je više od 21.000 stanovnika, od kojih su 63 posto bili Bošnjaci, a 31 posto Srbi.

Posljednji popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je kako se broj stanovnika u Višegradu prepolovio, te da ih tu sada živi oko 10 hiljada. Nacionalna struktura nakon ratnih dešavanja od 1992.-1995.godine je potpuno izmijenjena. Trenutno živi deset hiljada stanovnika manje, 10 posto je Bošnjaka i 87 posto Srba.

Presude ima, ali prihvatanja nema

U “Vilinoj vlasi“ je, prema izvještaju posebnog Komiteta UN iz 1994. godine, tokom 1992. godine silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile i samoubistvo.

Tako je svoj život okončala i dvadesetčetvorogodišnja Jasmina Ahmetspahić, skočivši sa trećeg sprata hotela, što su potvrdili i svjedoci na suđenju višegradskom policajcu Željku Leleku. Lelek je osuđen pred Sudom Bosne i Hercegovine na 16 godina zatvora, između ostalog, i zbog silovanja svjedokinje M.H. u “Vilinoj vlasi.

“..Jasmina je bila sva nikakva, bila u jednom ćošku…i on je (misli na optuženog) prišao Jasmini”, kasnije je čula da je Jasmina iskočila kroz prozor. I svjedok odbrane Mitrović Petar potvrđuje ove navode, kada kaže da je zajedno sa optuženim išao do banje gdje su saznali da su njihove komšije bošnjaci ubijani, a da je Jasmina Ahmetspahić iskočila kroz prozor“, stoji u presudi Leleku.

“Banja ‘Vilina Vlas’, inače rehabilitacioni centar, pretvoren je u ženski logor u koji su dovođene žene i djevojčice koje su sistematski maltretirane“, stoji u istoj presudi.

Za presudu Leleku u Turističkoj organizaciji Republike Srpske ne znaju. Bar tako tvrdi direktorica Jovanović, riječima da “presude nema, skidanja s pretraživača nema“.

“Kad bismo tako radili, ko zna šta bismo sve skinuli sa pretraživača. Hotel Evropa, Nacional u Sarajevu itd, je li tako? Prema tome, ono što ona kaže za ‘Vilinu vlas’ da imaju presude, presude nemaju. Prema tome, naš posao je da dobacimo što dalje, a na Google pretraživač dobaciti, to je jako važna stvar“, kaže Jovanović.

Google bez odgovora o uklanjanju pretrage

Za žrtve ratnog silovanja takav stav je potresan.

“To je teško mjesto, da bi ga iko preporučio za uživanje ili odmaranje“, kaže Ramza.

Iz Google kompanije nisu odgovorili na upite Radija Slobodna Evropa da li su zaprimili peticiju, te planiraju li ukloniti pretragu za “Vilinu vlas“ u kojoj se ona reklamira. Također, nisu odgovorili ni na pitanje kakva je politika te kompanije kada je u pitanju reklamiranje i glorificiranje mjesta na kojima su se dogodili ratni zločini.

“Vilina vlas“ koja je i prije rata u Bosni i Hercegovini bila banjsko lječilište, prema navodima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), tokom rata bila je glavni štab paravojne grupe “Beli orlovi“ ili “Osvetnici“ Milana Lukića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine u Višegradu.

Iako na Tribunalu u Hagu ne postoji presuda za silovanja u “Vilinoj vlasi“, jer za njih Lukić nikada nije optužen, nakon presude koja mu je izrečena oglasio se Amnesty International, te su naveli da su dokazi o silovanjima i otmicama u hotelu “Vilina vlas“ vjerodostojni.

“Veliki broj nevladinih organizacija, takođe,r je dokumentovao svjedočenja žrtava koje tvrde da su ih silovali pripadnici paravojne grupe pod komandom Milana Lukića. Amnesty International je 1993. godine dokumentovao dva slučaja silovanja djevojčica u ‘Vilinoj vlasi’ od strane pripadnika ‘Belih orlova’”, navodi se u saopćenju objavljenom u julu 2009. godine.