Žrtve razočarane presudom ravnogorcima: “Dali su im vjetar u leđa da budu još gori”

Predstavnica Udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” Hedija Kasupović pribojava se da će atmosfera za povratnike i žrtve postati nakon presude samo gora, javlja BIRN.

“Ne možemo vjerovati, jako smo razočarani”, kaže Kasupović.

Ona navodia da su provokacije pripadnika Ravnogorskog pokreta u Višegradu učestale.

“Svi da se sjetimo ‘92. godine šta su radili, pa čak i ‘91., kad su počele provokacije. Ja nikad u Višegrad ne odem da ne sretnem nekog od zločinaca. Jednostavno je strah, a treba onim ljudima koji su tamo ostati preko noći i spavati”, kaže Kasupović.

Kako je u obrazloženju prvostupanjske presude rekao sudac Stanko Blagić, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine nije sa sigurnošću dokazalo ključne radnje koje su optuženima stavljene na teret, i iz provedenih dokaza ne proizilazi da je ostvareno biće krivičnog djela.

Jedan od optuženih bio je i Slavko Aleksić (Foto: Armin Durgut/PIXSELL)

Po ocjeni Suda, ne može se izvući zaključak da su optuženi postupali s umišljajem da izazovu mržnju i netrpeljivost na području Višegrada i šire, i Tužilaštvo za tu svoju tvrdnju nije ponudilo relevantan dokaz.

Bakiru Hasečić, predsjednicu Udruženja “Žena žrtva rata”, najviše boli obrazloženje sudije koji je naveo da su “ravnogorci” pjevali užem krugu ljudi.

“I kad su nas klali, silovali i ubijali, bili su ‘uži krugovi’ pa negdje nema ni svjedoka, pa nekad ispadne da li se čovjek uopšte i rodio. Ja se nadam i hoću da vjerujem da će Apelaciono vijeće ispraviti ovu oslobađajuću prvostepenu presudu, koja je stvarno katastrofalna”, ističe Hasečić.

Ona kaže kako njoj, kao preživjeloj žrtvi rata, zastave i obilježja s kojima pripadnici Ravnogorskog pokreta dolaze u Višegrad, ali i širom Republike Srpske, izazivaju strah. Dodaje da joj nije jasno koji sve dokazi su bili potrebni da bi se osudili “ravnogorci”.

Bivša ministrica pravde u Kantonu Sarajevo (KS) Lejla Brčić tražila je ranije od sudova u Republici Srpskoj da iz registara izbrišu ravnogorska udruženja, ali su svi takvi zahtjevi odbijeni. Za nju je, unatoč oslobađajućoj presudi, pozitivan iskorak samo procesuiranje pripadnika Ravnogorskog pokreta. Ona je kao ministrica ranije podnijela i krivičnu prijavu protiv pripadnika Ravnogorskog pokreta.

Mislim da imamo problem s politički imenovanim, odnosno uplitanjem politike u segmente, a i onim koji bi trebao biti ponajviše izuzet od politike, to je pravosuđe”, kaže Brčić.

Ona navodi kako je odluka Suda BiH protivna Krivičnom zakonu BiH, ali i Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju bilo kakvog oblika rasne diskriminacije, koju je Bosna i Hercegovina potpisala a prema kojoj sve države članice osuđuju svaku propagandu i organizacije koje se rukovode idejom ili teorijama zasnovanim na superiornosti neke rase ili grupe lica.

Pripadnici Ravnogorskog pokreta u Višegradu (Foto: Armin Durgut/PIXSELL)

“Ova presuda predstavlja ohrabrenje da neće biti sankcionisani, da ispravno postupaju. Ona je njima praktično rekla da ništa što su radili nije pogrešno, i naravno da predstavlja vjetar u leđa njima i svima onima koji su možda negdje tiho podržavali takve vrste javnih istupa”, kaže ona.

Hasečić i Kasupović također smatraju da je prvostupanjska oslobađajuća presuda vjetar u leđa za Ravnogorski pokret.

“Kad ste sve preživjeli i osjetili na svojoj koži i ponovo danas se borite protiv toga, a neko vam kaže da nisu ništa učinili da bi bili kažnjeni. Dali su im snagu i vjetar u leđa da ponovo djeluju i da budu još gori nego što su bili”, kaže Hasečić.

Sud BiH je nedavno i Fatmira Alispahića oslobodio optužbi da je putem portala Antimigrant poticao mržnju. Nemogućnost Tužiteljstva BiH da dokaže govor mržnje u slučaju “ravnogoraca”, ali i u prethodnim predmetima za Maidu Zagorac iz Mreže za izgradnju mira, jeste pokazatelj da je jako bitno raditi na razvijanju svijesti, znanja i vještina Tužiteljstva, ali općenito i Suda i svih onih koji rade u pravosudnom sustavu.

“Ako vizuelno pogledamo simbole koji se koriste prilikom tog događaja, ukoliko gledamo parole koje se koriste prilikom tog događaja, da se spominje ‘krvava Drina’… Ja zaista ne mogu da razumijem kako neko može da procijeni da to nije izazivanje nacionalne, rasne, vjerske mržnje i netrpeljivosti, pogotovo ako pogledamo da se to dešava u Višegradu, gdje su se dešavali neki od najstrašnijih ratnih zločina, pogotovo protiv civilnog stanovništva”, kaže Zagorac.

Kako dodaje, zabrinuta je da će ova presuda zapravo otvoriti vrata i ohrabriti druge da počnu sa širenjem nacionalne, vjerske i rasne mržnje i netrpeljivosti.

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz kaže kako slučaj Višegrada ne treba promatrati izolirano jer su politički subjekti svojim aktivnostima legitimizirali baštinu faštističkih ideologija. On ističe kako od pravosuđa, tužiteljstva i sudstva ništa nije bolje očekivati budući da su instrumenti političkih partija.

“Mi smo naprosto navikli, normalizirali govor mržnje i to zahvaljujući vladajućoj nacionalističkoj ili, preciznije rečeno, kleronacionalističkoj ideologiji. Nema bitne razlike u govoru mržnje četničkog Ravnogorskog pokreta i opasne poruke katoličkoj porodici u Sarajevu da će biti izrešetana kalašnjikovom”, govori Kazaz.

Zoran Perić, odvjetnik optuženog Dušana Sladojevića smatra da se reakcijama na presudu želi uticati na pravosuđe.

“Niti svjedoci koji su svjedočili događaju i koji sada kažu da je ovo poraz za pravosuđe nisu na suđenju rekli da su uplašeni od skupa, nego od priloga koje su vidjeli na televiziji, gdje je sve stavljeno u negativan kontekst”, kaže on i dodaje kako strah od pripadnika drugog naroda nemaju veze sa događajem u Višegradu koji se obilježava 20 godina.

Višegrad (Foto: BIRN)

“Nikakav govor mržnje nije bio prisutan na događaju, obilježavan je samo dan kada je uhapšen Draža Mihajlovic”, kaže Perić uz stav da se događaju pridaje previše pažnje: “Koliko shvatam udruženja su žrtava rata iz 90-tih, a Draža Mihajlovic je bio učesnik rata 50 godina ranije”.

Kazaz na događaj u Višegradu gleda kao dio šireg procesa i navodi da je bosanskohercegovačko društvo prihvatilo govor mržnje kao svakodnevnicu, a da je “u simboličkom imaginariju govor mržnje postao najveća moguća nacionalna vrijednost”.

Izostanak presuda dovodi do “moralizacije govora mržnje”, kaže on.

“Rješenje je u ideološkoj dekontaminaciji bosanskohercegovačkog društvenog prostora. Ja ne mogu da ne kažem da sam veoma zabrinut za stanovnike Višegrada nesrpske nacionalnosti”, dodaje Kazaz.