SPD
Zlatko is on the road again
Najveću prepreku će mu, međutim, u tome predstavljati upravo bivše partijske kolege, napose Nikšić koji za sada čvrsto drži uzde SDP-a i ne namjerava, sudeći prema dosadašnjim izjavama, prihvatiti bilo kakvo okrupnjavanje ljevice
29. juna u Sarajevu je održana prva skupština Pokreta socijalne pravde i demokratije na kojoj su usvojeni dokument o uspostavi Pokreta, Proglas Pokreta, i što je najvažnije – izabrano je rukovodstvo. Prema nekolicini oprečnih izjava rukovodećih članova Pokreta zabilježenih u javnom prostoru, niko još uvijek nije posve načisto s tim radi li se o političkoj partiji, pukom skupu kooperanata usmjerenih na ostvarivanje mira u svijetu i općeg blagostanja, ili pak nečemu trećem. Ako je vjerovati Proglasu i izjavi idejnog tvorca ovog kolektiva neodređene pojavne forme, bivšem članu Socijaldemokratske partije Zlatku Lagumdžiji, krajnji cilj Pokreta jeste ujedinjenje ljevice u Bosni i Hercegovini, ali i definitivno prerastanje pokreta u političku stranku koja će uzeti aktivno učešće u političkom životu te biti još jedna novina na političkoj sceni, piše Prometej.
„Novina“ je, naravno, relativan izraz. Kako je pokazala ova konstituirajuća sjednica, pokretom, strankom ili čime god upravljat će dobro poznata imena, utoliko poznatija što, nažalost, iza njih mahom propale i devalvirane političke karijere i projekti: Reuf Bajrović, jedan od tvoraca i vodećih ljudi neuspješnog Građanskog saveza, Željko Komšić, vjerovatno jedini član predsjedavajućeg tijela jedne države koji nikada u dosadašnjoj karijeri nije demonstrirao politički kapacitet, Miro Lazović i Ivo Komšić, socijaldemokratski relikti sa časnom predratno-ratnom prošlošću i nijednim ozbiljnim postignućem, Zlatko Lagumdžija, detronizirani autokrata i bivši egocentrični suveren možda najodgovorniji za kontinuiranu silaznu putanju ljevice u Bosni i Hercegovini. Ostatak jedva da je i vrijedan pomena – šačica trabanata koji su mahom isključeni iz Nikšićevog SDP-a nakon što su slijedili bivšeg partijskog lidera u stvaranju ovog Pokreta. Ili, kako je to naglasio upravo njihov bivši-sadašnji vožd, „pokreta koji će biti stranka kada za to dođe vrijeme“.
Vrijeme će, nema sumnje, doći veoma brzo. Mada promptno pometen iz partije čijem je sunovratu kumovao i čijim je sadašnjim rukovodstvom namjeravao upravljati iz sjene, Lagumdžija nikada nije napustio političke ambicije i ideju da karijeru protkanu aferama i katastrofalnim potezima oživi i vrati se kao relevantan faktor na političku scenu. Najveću prepreku će mu, međutim, u tome predstavljati upravo bivše partijske kolege, napose Nikšić koji za sada čvrsto drži uzde SDP-a i ne namjerava, sudeći prema dosadašnjim izjavama, prihvatiti bilo kakvo okrupnjavanje ljevice koje bi značilo utapanje njegove partije u drugim političkim tijelima, bili to pokreti ili stranke.
Na koncu, ostao Pokret SPD utopija ili prerastao u stranku, ništa ne upućuje na to da je stvoreno bilo šta drugo osim tijela druge forme, a jednake suštine. Građani će u budućnosti samo imati priliku vidjeti još nekoliko poznatih slova i imena na glasačkim listićima, a njihov izbor, kao i do sada, pogodovat će samo izabranima.