Donja Brijesnica
Život povratnika u lukavačkom selu: Malo traže, još manje dobiju
“Put je katastrofa, evo sad snijeg ide, ne čisti se, bar do moje kuće, a tako i dalje. Signala uopšte nemamo, to su neke naše potrebe koje bi nam za osnovno funkcionisanje u ovom 21. vijeku nužno bile potrebne svima”, kaže jedan od stanovnika
Prije 20 godina u srpsko selo Donja Brijesnica kod Lukavca vratilo se 120, od prijeratnih 400 stanovnika ovog sela. Kako se radilo uglavnom o starijim osobama, polovina njih je u međuvremenu umrla, pa danas u selu živi tek 60-ak mještana. Loš makadamski put kroz selo i komunikacijska izolacija samo su neki od njihovih problema.
Poput većine povratničkih mjesta u Bosni i Hercegovini, posebno u selima udaljenim od opštinskih centara, kao što je to slučaj sa podozrenskim selom Donja Brijesnica kod Lukavca, život se odvija nekim posebnim, usporenim tempom. Ljudi malo traže, a vlast još manje daje.
“Uglavnom su stariji ljudi, nema više niko da ide u osnovnu školu, nema više niko sa ovih područja da ide u srednju školu, nema niko sa ovih područja da radi u bilo kom preduzeću”, kaže mještanin Mladen Jovanović za BHRT.
Put koji od Lukavca vodi do sela je u solidnom stanju, i održavan je u zimskom periodu, ali do polovine kuća koje su dalje prema Ozrenu, vodi izlokana i neodržavana makadamska cesta u dužini od oko 2 km. Ipak, glavni problem povratnika je komunikacijska izolovanost – veći dio sela nije pokriven tv signalom, mobilnom telefonijom i internetom.
“Put je katastrofa, evo sad snijeg ide, ne čisti se, bar do moje kuće, a tako i dalje. Signala uopšte nemamo, to su neke naše potrebe koje bi nam za osnovno funkcionisanje u ovom 21. vijeku nužno bile potrebne svima”, kaže Gopa Ilić.
“Trčimo po njivi, tražimo signal, pa gdje uhvatimo signal onda se čujemo s djecom i djeca sa nama i eto tako. Djeca trznu da idem ganjati signal, a ja nađem i onda se čujemo”, priča Milka Maksimović.
Prelijepa priroda u ovom podozrenskom selu privukla je mnoge iz Lukavca i Tuzle da kupe ovdje imanja. Spas od gradske buke ovdje je potražio i tuzlanski glumac Milenko Iliktarević, koji za svoje komšije kaže da su to skromni ljudi koji nisu glasni u traženju svojih prava.
“Treba nešto malo para, ja mislim da bi ovi ljudi i sami učestvovali pola-pola, znači treba neko akciju da krene, da Opština Lukavac pokrene to, da BH telekom, Telekom Srpske krenu sa signalom. Ovi ljudi bi sigurno pomogli, ima ih dosta koji rade vani”, ističe Milenko.
Načelnik Lukavca kaže da je upoznat sa problemima mještana u podozrenskim selima. Ovo područje zauzima otprilike polovinu teritorija opštine, a na njemu živi oko 5% stanovništva Lukavca.
“Pokušavamo na neki način staviti u privi plan ono što je od interesa većem broju ljudi, pa tako vjerovatno nisu sve mjesne zajednice jednako tretirane. Kada su u pitanju ovi infrastruktruni elementi, treba imati u vidu da su Telekom i Elektroprivreda nadležni za ova pitanja koja ste postavili, ja i ovom prilikom apelujem da se pogleda, evo općina će pokrenuti ponovo inicijative u tom smislu, i potpuno se slažem da treba raditi više, ali evo mi ulažemo velike napore u skladu sa našim resursima”, navodi načelnik Lukavca Edin Delić.
Mladen, uz skromnu penziju, živi uglavnom od poljoprivrede, a kako kaže, iako je tražio, nikad nikakvog podsticaja nije dobio.
“Živim na svom pod broj jedan, pod broj dva možem da se bavim nekim sporednim, imam sad ovce, imam plastenik, imam voćnjak, i na svom sam. A što se tiče suživota sa ovim narodom koji je ovdje osto, bošjački narod, pa mi smo super. Oni rade kod nas, mi radimo kod njih”, priča Mladen Jovanović.
Mještani tv signal mogu dobiti samo preko satelitskih provajdera. Vijesti se prate i ima zabrinutosti zbog stanja u državi. Ipak, kako kažu, vjeruju da će razum prevladati i da će se vlasti okrenuti rješavanju problema običnih ljudi.