Život časnih sestara u samostanu u Fojnici: Obaveze počinju od šest ujutro (FOTO)

Ustajanje u šest ujutro, doručak, misa, redovni kućni poslovi, ali i rad izvan samostana svakodnevnica je časnih sestara u Bosni i Hercegovini. Rade i žive okružene vjerom i dobrim djelima. Posljednjih dana bile su okupirane pripremama za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Bojale su jaja i čistile, više nego inače, prostorije Franjevačkog samostana “Duha Svetoga” u Fojnici. Trenutno ih je tri u ovom samostanu iako ih je prije rata u BiH ‘90-tih godina bilo mnogo više. Vratit će se, kako su kazale, kada bude potpuno završena kuća za časne sestre koja je i djelovala na tom području od ‘70-tih do 1993. godine.

Život u samostanima uvijek je, ljudima koji žive izvan njega, zagonetan i zanimljiv. Međutim, nema tu nikakve tajne, sve su to vrijedne žene koje su odlučile život posvetiti vjeri, ali i obavljati kućne poslove kao i sve druge domaćice.

Većina ih se na ovu službu odlučila u 15 ili 16 godini. Počeci su znali biti teški ali zato im je sada lijepo. Ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla ih je u pripremi uskršnjih jaja.

Sestra Lidija Jurišić trenutno je na službi u Sarajevu, a u samostan je došla 1976. Službovala je na više mjesta u BiH, ali i Hrvatskoj.

“Imala sam 15 godina kada sam došla u samostan. Htjela sam to, odvažila sam se i to je išlo korak po korak. Zašto baš ja iz svoje porodice je i meni tajna, ali kroz jedan put, hod sve više vjerujem i shvatam da je to ono što sam htjela i da je moje mjesto ovdje”, ispričala je sestra Lidija za AA.

Rad u školama, bolnicama, vrtićima

Dok razgovaramo stojimo ispred kuće za časne sestre ispod zgrade samostana u Fojnici koja se obnavlja. Nekada mjesto u kojem su živjele časne sestre opet će imati istu ulogu.

“Kuću za časne sestre su svećenici, franjevci samostana u Fojnici iznajmili sestrama ‘70-tih godina. Sestre su tu kuću uredile, popravile i tu su se naselile. Tada su sestre radile u domu zdravlja, specijalnoj bolnici, banji…Tu su bile i naše najmlađe kandidatkinje, djevojke koje su se spremale biti časne sestre. Tu su završavale osnovnu školu. Nažalost, u vrijeme rata, 1993. godine, sestre su otišle iz te kuće. Sada smo se vratile, zahvaljujući fratrima ovog samostana, koji su nas ponovo udomili. Obnova kuće je počela prošle godine i mislim da ćemo do jeseni ponovo biti u svojoj kući”, istakla je sestra Lidija.

Kako je kazala, njihova svrha je živjeti po Evanđelju.

“Nešto još specifično za nas, koje imamo naziv školske sestre franjevke. Bavimo se odgojem djece i mladih. Vjerujem da ćemo i ovdje, kuća je tako i zamišljena, moći nešto raditi sa djecom, sa mladima i jednostavno, želimo živjeti u ovom gradu, sa ovim ljudima, želimo biti otvorene za sve one kojima je na srcu mir, dobro, ljubav…”, istakla je Lidija.

Kuća je predviđena za desetak sestara.

“Naša zajednica broji 243 sestre i od toga broja više od 100 je u BiH, Hrvatskoj i inostranstvu, ali najveći dio nas je u BiH, oko 110”, naglasila je sestra Lidija.

Govoreći o smanjenom broju djevojaka koje žele postati časne sestre, sestra Lidija je pojasnila da je razlog vjerovatno što je manje djece u porodicama, ali i da se negdje izgubio smisao za žrtvu.

“Iako imamo mladih, istina sada ne dolaze kao nekada, ali sada nam dolaze puno zrelije djevojke. Sada imamo pripravnice od kojih je jedna liječnica, jedna medicinska sestra. Zrelije i već formirane osobe. Tako da i to ima svoju prednost”, istakla je Lidija.

Časne sestre obavljaju sve kuće poslove kao i ostale pripadnice ženskog spola.

“Uz te kućne poslove imamo sestre koje rade u školi, bolnicama, vrtićima, ali ti kućni poslovi to je ono gdje smo sve angažovane, bez obzira šta radile izvan samostana”, ispričala je sestra Lidija.

Uskrs je, kako je kazala, praznik koji je uvijek ispuni radošću jer je to “poziv na život”.

“Uskrs i budi nadu da ipak, dobro, ljubav, praštanje pobjeđuju ma koliko nekad nam se činilo da zlo dominira. To je poziv na radost, život, to je nada, dobrota koja nas izdiže iznad svega ovoga”, poručila je sestra Lidija.

Sestra Simplicija Budimir prisjetila se svog djetinjstva kada se odlučila za ovaj poziv.

“Došla sam u samostan sa 16 godina i onda je išlo sve po redu, malo rada, malo škole, novicijat, privremeni i vječni zavjeti, školovanje i razne dužnosti. U ovaj samostan sam došla 2008. i vršim službu sakristanke, sviračice”, ispričala je sestra Simplicija.

Uvijek ima posla

Istakla je da u crkvi uvijek ima posla.

“Ima puno oltara, treba to sve oprati, pa tu je peglanje…Od prošle godine ima nas tri u ovom samostanu. Jedan dan se sastoji od ustajanja, odlaska u crkvu na svetu misu, iza mise doručak, zatim u sobu i pripremimo se za posao. Onda kako ko ima kakvu dužnost tako i radi. Ja odem u crkvu, sestra ode prati veš, peglati. Uvijek ima nešto dodatno za očistiti, pospremiti do ručka”, pojasnila je sestra Simplicija.

Nakon toga slijedi mali odmor, kava/kahva pa opet posao i večernja misa, a nakon toga molitva, večera i pranje suđa.

“Imamo poslove kao i svaka domaćica. Trenutno spremam i djecu za zlatnu harfu. To je susret dječijih zborova koji se održava svake godine”, navela je sestra Simplicija.

Uskrs je i za nju veoma važan, ali je, prema njenim riječima, najvažnija duhovna priprema za ovaj praznik.

“Sve ovo je vanjsko, najvažnija je duhovna priprema”, kazala je sestra Simplicija dodavši da i oni kao i drugi vjernici imaju ispovijest jer “svi smo grešnici”. I ona je istakla da je trenutno dosta manje mlađih sestara.

Vesela i nasmijana sestra Sidonija Parnješ kazala je za AA da je u samostan u Fojnici došla 2007. godine, te da je ranije bila u Kraljevoj Sutjesci.

“Ustajemo u šest sati, opremiš se i ideš u crkvu. U pola osam je misa, poslije mise idemo na doručak, a nakon toga idemo sa radnim obavezama, pranje veša, čišćenje prostorija”, kazuje sestra Sidonija.

Za Uskrs pripremaju jaja, uređuju kuću malo više nego inače i imaju više molitve i sabranosti.