Žene u dijelovima BiH desetinama kilometara udaljene od ginekologa

Kako bi dobila hitnu medicinsku pomoć uslijed komplikacija u trudnoći, Milijana Kurilić iz Bosanskog Grahova, na jugozapadu Bosne i Hercegovine, morala je prijeći put od 70-ak kilometara do gradića Livna.

Zbog iznenadnog krvarenja, na put je krenula automobilom dva sata iza ponoći. Druge mogućnosti nije imala, s obzirom na to da ambulanta u njenom gradu nema liječnika.

“Dobila sam krvarenje u desetoj nedjelji trudnoće i zaista je bilo teško. To je najmanje sat vremena vožnje. Moje stanje šoka bilo je i zbog straha što sam znala da nemam doktora i brinula sam se šta se može desiti dok dođem”, ispričala je Milijana za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ne želeći ponovo riskirati, Milijana je blizance 2010. godine odlučila roditi u rodnom Trebinju, gradu na jugu BiH.

‘Dok dođeš do Livna, nema te’

“Nisam htjela rizikovati. Imala sam blizanačku trudnoću koja je bila visokorizična, tako da sam na kraju šestog mjeseca trudnoće otišla u Trebinje. Dok dođeš do Livna, tebe nema”, ističe ona.

Dvanaest godina nakon Milijaninog poroda, situacija u Bosanskom Grahovu nije se promijenila. Lokalna ambulanta, koja pripada Domu zdravlja u susjednom Drvaru, nema liječnika.

Prije dva mjeseca prekinut je i povremeni dolazak doktora opće prakse iz Drvara, a jedini uposlenici u lokalnoj ambulanti su medicinski tehničar i vozač.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, Bosansko Grahovo ima oko 2.500 stanovnika. No, zbog stalnog iseljavanja procjenjuje se da njihov broj danas ne prelazi hiljadu.

Za bilo kakvu medicinsku uslugu, mještani iz tog dijela BiH moraju prvo otići po uputnicu u Drvar, udaljen 30 kilometara. Potom se istim putem moraju vratiti preko Bosanskog Grahova, a onda ići do zdravstvenih ustanova u Livnu.

Sami plaćali ginekologe

Zahvaljujući novcu prikupljenom od donacija, Udruženje žena “Bosansko Grahovo” proteklih godina je nekoliko puta angažiralo ginekologa i osiguralo besplatne kontrole i mamografske preglede.

Danka Zelić, predsjednica Udruženja kaže za RSE da su rezultati pregleda proteklih godina bili alarmantni. Među sto pregledanih žena, čak njih 25 je imalo loše rezultate papa testa, navodi ona.

“Dolazili su samo kada im mi iz Udruženja platimo. Osiguramo im dnevnice, naknade za putne troškove, plus troškove za papa testove i analize. Vlasti ništa. Šute i čekaju ne znam šta. Posljednji put smo to organizovali 2019, ali sve je teže dobiti novac, jer donatorima to više nije jasno i ne ide im u glavu”, kaže Zelić, ističući da Udruženje trenutno planira mamografske preglede, ali da im je za to potrebna financijska podrška.

BiH nema nadležno ministarstvo zdravstva. Zbog ustavnog uređenja zemlje, nadležnost nad zdravstvenim sektorom podijeljena je između dva entiteta, Republike Srpske (RS) i Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), Brčko distrikta BiH, kao posebne administrativne jedinice, te deset kantona u FBiH. U BiH tako postoji 12 ministarstava za zdravstvo, dok u Vladi Brčko distrikta djeluje Odjeljenje za zdravstvo.

Ministar nemoćan

Momčilo Bajić, ministar zdravstva Kantona 10, na čijoj teritoriji se nalazi i Bosansko Grahovo, kaže da nije odgovoran za trenutno stanje i tvrdi da se na natječaj za ljekara, koji je konstantno otvoren, nitko ne javlja. U Grahovo, kako kaže, ne žele doći ni liječnici u penziji.

“Nemamo nikakve mogućnosti da dovedemo doktora u Grahovo. Išli smo i preko Grahovljaka gdje godi ih ima – u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci, Sarajevu. Obezbijeđena je plata, smještaj i sve pogodnosti, ali ništa. U takvom ambijentu vrlo je teško očekivati povratak stanovnika. Niko se neće vratiti ukoliko će umrijeti zbog banalne stvari, ako mu nema ko staviti tabletu pod jezik”, ističe on.

Na pitanje zašto nije osiguran liječnik koji bi povremeno dolazio u Grahovo, te da li će osigurati financijsku podršku članicama Udruženja žena za osiguravanje ginekoloških pregleda, Bajić je kazao da “postoji mogućnost da specijalisti dolaze povremeno”.

“To nije problem i to plaća Zavod zdravstvenog osiguranja. Non-stop i svaki dan radimo na tome”, naglasio je.

Srebrenica bez ginekologa

Rak dojke i grlića materice u Bosni i Hercegovini, kao i u razvijenim dijelovima svijeta, jedan su od vodećih zdravstvenih problema i uzroka smrti.

Obzirom na podijeljene nadležnosti u oblasti zdravstva, ne postoji jedinstvena baza podataka o broju općina u kojima ne postoji medicinski kadar.

No, Bosansko Grahovo nije usamljen primjer. Iako je prije rata, devedesetih godina prošlog vijeka u Srebrenici postojalo porodilište, danas stanovnice tog mjesta na istoku BiH, također, moraju putovati u druge općine kako bi obavile ginekološke preglede.

Najveći dio njih ide u Bratunac, koji se nalazi desetak kilometara od Srebrenice, ali i Zvornik, udaljen više od 50 kilometara.

U Zvorniku, na istoku BiH, Dragana Magazin iz Srebrenice rodila je dvoje djece.

“Kad sam vodila trudnoću ovdje nije bilo ginekologa i išla sam svakih 15 dana u Zvornik. Tamo sam i rodila dvoje djece. Znamo do čega dovodi neredovan pregled, a ako ne vodimo računa, može doći i do onog najgoreg”, kazala je za RSE.

‘Kao da smo građani drugog reda’

Druga Srebreničanka u razgovoru za RSE prisjeća se, pak, prijeratnog perioda, kada je u porodilištu u Srebrenici rodila dvoje djece.

“Bili su tu svi doktori i sve si mogao obaviti. Sad moraš uzeti slobodan dan i pronaći nekoga da te vozi. Ljudi nemaju ni para. Kao da si čovjek drugog reda i da nisi građanin ove države. Danas nemaš doktora da ti prati trudnoću. Ne znaš ko će te poroditi. I onda govore o redovnim kontrolama, a mi godinama nemamo nikakve, pa ne čudi da su bolesti u porastu”, ističe ona.

O revitalizaciji predratnog porodilišta u Srebrenici se i ne razmišlja, a upitna je i mogućnost povremenog dolaska ljekara iz susjednih općina.

Ginekolog iz Bratunca dolazio je u Srebrenicu jednom sedmično. No, tokom pandemije korona virusa to je obustavljeno. Ljekar je u međuvremenu otišao u penziju, što je dodatno zakompliciralo situaciju.

Aleksandar Jovanović, direktor Doma zdravlja u Srebrenici, također, kaže da je od specijalizacije odustao i ljekar iz tog doma zdravlja.

“Čovjek je nakon godinu i po sve napustio i otišao u Njemačku. Korona je sve poremetila. U Bratuncu je ginekolog otišao u penziju i oni su poslali doktoricu na specijalizaciju. Povremeno im dolazi ginekolog iz Zvornika. Muku mučimo sa ljekarima, jer neće niko da dođe u ovakve rubne i nerazvijene opštine”, kaže Jovanović.

U RS-u 30 općina bez ginekologa

Istraživanje koje je prije nekoliko godina provelo Udruženje ginekologa i opstetričara Republike Srpske pokazalo je da 30 općina u tom bh. entitetu, u kojima živi gotovo 111.000 žena, nema zaposlenog ginekologa.

“Dakle, skoro jedna petina žena u Republici Srpskoj nema adekvatnu dostupnost ginekološkoj službi. Smatramo da je to ozbiljan problem, pogotovu za ove prostore gdje postoji ‘galopirajuća’ depopulacija. Također je ozbiljan problem i nepostojanje preventivne ginekologije na ovim prostorima, što za posljedicu ima sve veći broj zapuštenih maligniteta, čije je liječenje složeno, teško, vrlo skupo i neizvjesno”, navedeno je, uz ostalo, u istraživanju.

Nadležne institucije u Federaciji BiH, nisu sačinile slične podatke o općinama u tom bh. entitetu kojima nedostaju ginekolozi.

Vladimir Perendija, specijalista ginekologije i akušerstva na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske, ocjenjuje za RSE da bi idealna situacija bila da svaka općina ima svog ginekologa. On upozorava da BiH fali tzv. preventivna ginekologija.

“Žene pregledavamo kad su bolesne, odnosno javljaju se kad imaju neke simptome. Vrlo malo ih se javlja punog zdravlja svom ginekologu, a time bi se spriječila predmaligna i maligna oboljenja. Ukoliko žena nema svog ginekologa, mnogo teže će se opredijeliti da ode u drugi grad, dok ginekolozi koji povremeno dolaze u domove zdravlja, većinom nemaju ‘snimljenu’ situaciju kada je u pitanju zdravlje žena u toj opštini”, kaže Perendija.

Prema podacima Agencije za seksualno i reproduktivno zdravlje Ujedinjenih naroda (UNFPA), od raka grlića materice u Bosni i Hercegovini svake sedmice umru tri žene.

Iz ove agencije upozoravaju da žene na cijelom području zemlje nemaju jednak pristup uslugama prevencije i tretmana za maligna oboljenja.

Uprkos tome što prednjači po broju oboljelih u Evropi, BiH još nije počela s vakcinacijom protiv HPV virusa, iako to može spriječiti razvijanje raka grlića materice.