Žena iz Sarajeva 50 godina traži sina: Vjerujem da je živ

Stotine roditelja iz zemalja bivše Jugoslavije, ponajviše iz Bosne i Hercegovine i Srbije, već godinama tragaju za svojom djecom. Riječ je o novorođenim bebama kojima se poslije rođenja gubi svaki trag, a takvih je slučajeva čak 10.000!

Priča svih roditelja skoro da je ista. Uredne trudnoće, djeca su rođena živa, majke su čule plač. Uskoro bi majkama bilo saopćeno da su bebe mrtve.

Majka iz Sarajeva Đ. S. (puno ime i prezime poznato redakciji Dnevnog avaza) kaže da 49 godina živi u nadi da će se njen sin, kojeg je rodila 22. decembra 1970., pojaviti. Uvjerena je da je živ!

Težak porođaj

Nadu da će konačno pronaći svoje dijete pronašla je nakon najave Uprave Vijeća Evrope za ljudska prava da će pokrenuti istragu. Vijeće Evrope također je od Srbije zatražilo da što prije donese zakon o nestalim bebama, s tim da bi istrage obuhvatile i Bosnu i Hercegovinu, jer smo uz Srbiju druga zemlja po broju djece koja su nestala. Vjeruje da će Vijeće Evrope natjerati i BiH da pokrene istragu kojom bi konačno bila poznata sudbina beba kojima se gubi svaki trag.

– Sina sam rodila dosta mlada, neiskusna… Vidjela sam ga samo onog momenta kada sam se porodila. Porođaj je bio težak, bila sam slaba, iscrpljena, legla sam da se odmorim, a do inkubatora sam htjela otići rano ujutro. Nisam ga stigla vidjeti. Medicinsko osoblje u ranim jutarnjim satima došlo je do mene, uzeli su mi traku s ruke i s vrata rekli: „Beba vam je umrla.“ Rekli su mi da je moje dijete živjelo 23 i po sata. Slomila sam se od boli – priča u ispovijesti za Dnevni avaz ova majka.

Imala je 21 godinu kada se porodila, a i danas, kada puni 70, ne gubi nadu. Vjeruje da će se njen sin pojaviti. Sjeća se da je tražila tijelo mrtve bebe u porodilištu, na patologiji, u mrtvačnici. Nije dobila nijednu informaciju.

Zajednička grobnica

– Jedino su mi rekli da je beba pokopana u zajedničkoj grobnici za bebe na Barama – priča ona.

Sve to joj, kaže, daje za pravo da sumnja da joj je dijete oteto i prodato.

– I danas me kopka zašto mi nisu dali da ga vidim. Prvo su mi rekli da je živio 23 sata, potom su u jednom dokumentu naveli da je dijete imalo srčanu manu, a pojavio se i nalaz da se beba nagutala plodove vode i da je umrla zbog toga. Ne bih sve ovo pokretala, tražila ga, da ne postoji nada da je živ. S boli za gubitkom djeteta ništa se ne može uporediti. Dok sam živa, nadat ću se da će se pojaviti na mojim vratima, da ću ga na kraju života zagrliti kad nisam svih ovih godina – kaže ona.

Nije vidjela tijelo

Majka tvrdi da je nakon porođaja provela u bolnici tri-četiri dana, ali da joj se niko nije obraćao.

– Nisu me tražili da pitaju za sahranu, niko me nije pitao šta će s tijelom bebe, hoću li da ga vidim. U bolnici su me zadržali da mi zaustave mlijeko. Nikad nisam vidjela tijelo – priča  majka.