Zemlje Zapadnog Balkana u procesu pridruživanja EU od 2001. godine

Iako zemlje zapadnog Balkana imaju potvrđenu perspektivu članstva još od 2003. godine, Bosna i Hercegovina posljednja je zemlja regije, ako isključimo Kosovo, koja je dobila kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji. Desilo se to koncem ove godine sedam godina nakon formalnog podnošenja zahtjeva. Niko još sa sigurnošću ne može reći kada će BiH otpočeti pregovore o članstvu i kada će oni biti završeni.

Bosnu i Hercegovinu sada čeka veliki posao jer je dužna provesti 14 uvjeta koje je u Mišljenju o zahtjevu za članstvo identificirala Evropska komisija još 2019. godine. Analitičari smatraju da početak pregovora i otvaranje 33 poglavlja neće uslijediti dok se ne ispuni upravo ti uvjeti.

Kada su u pitanju republike koje su bile u sastavu bivše Jugoslavije, Slovenija i Hrvatska su jedine koje su punopravne članice Evropske unije. Hrvatska je posljednja zemlja iz okruženja primljena u članstvo 2013. godine.

Od ostalih država zapadnog Balkana najviše su napredovale Crna Gora i Srbija koje su duboko u pristupnom procesu. Sjeverna Makedonija, iako je prije Hrvatske 2001. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) što je prvi korak za svaku državu na njenom putu ka EU, gotovo 17 godina u statusu je zemlje kandidatkinje. Ova zemlja prošla je vrlo kompliciran put ka Evropskoj uniji koji su usporile dvije članice EU – Grčka i Bugarska, a na tom putu pristala je čak i na promjenu službenog imena.

Bugarska je insistirala da Sjeverna Makedonija formalno prizna da njen jezik ima bugarske korijene te da u svom Ustavu prizna bugarsku manjinu, a obje zemlje polažu pravo na određene historijske događaje i ličnosti, uglavnom iz otomanskog doba.

Ovo vjerno ilustrira koliko je važno da svih 27 država EU jednoglasno podržavaju put neke zemlje ka članstvu i činjenicu da niko sa sigurnošću ne može reći kada će početi pregovori s nekom zemljom aspiranticom za članstvo. Također pokazuje zemljama kandidatkinjama da provođenje reformi u zemlji kako bi se ispunili standardi EU nije dovoljno jer u ovom slučaju bilo je važnije rješavanje dugotrajnih bilateralnih pitanja s državama koje su već članice EU koje mogu usporiti ionako dug i kompliciran proces pridruženja.

Kada je u pitanju Albanija, zahtjev za članstvo podnijela je 2009. godine, da bi status zemlje kandidatkinje dobila 2014. godine nakon što je EU zatražila da provede neke temeljne reforme. Osnovni korak ka otvaranju pristupnih pregovora bilo je jednoglasno odobravanje Skupštine ustavne reforme pravosudnog sistema održanog 2016. godine koju su politički čelnici Evropske unije smatrali neophodnom za borbu protiv korupcije u zemlji.

U aprilu 2018. godine, objavljeno je pozitivno mišljenje o otvaranju pregovora o pristupanju, s obzirom na ostvareni napredak. No iako su čelnici zemalja EU odobrili sporazum o početku pregovora o pristupanju 2019. godine, a tek sredinom jula ove godine označen je službeni početak pristupnih pregovora za tu zemlju i Sjevernu Makedoniju.

Crna Gora koja ima nešto više od 600.000 stanovnika od svih drugih zemalja ima najveću podršku unutar EU. Ta zemlja 2008. predala je zahtjev za članstvo u EU, a 2012. je započela pregovore s Evropskom unijom. Do sada je otvorila svih 33 poglavlja od kojih je tri privremeno zatvoreno.

Međutim, Crna Gora suočena je trenutno s unutrašnjom političkom krizom u Vladi i parlamentu i sada je u veoma lošoj fazi u kojoj je njen put ka Evropskoj uniji praktično blokiran, smatraju poznavaoci političkih prilika u Crnoj Gori. Oni ističu da bi se svi politički lideri u toj zemlji trebali izdići iznad unutarstranačkih prioriteta i u fokus staviti ispunjavanje zahtjeva na putu ka EU.

Posljednji izvještaj Evropske komisije o toj zapadnobalkanskoj državi naglašava problem pojačanih političkih tenzija, polarizacije, izostanak konstruktivnog angažmana između političkih partija i neuspjeh u stvaranju konsenzusa o ključnim pitanjima od državnog interesa.

– Na pravilno funkcioniranje crnogorskih institucija uticala je politička nepostojanost, nestabilnost vlade i tenzije unutar vladajuće većine, što je uticalo na odugovlačenje procesa donošenja odluka i provođenje reformi – stava su evropski dužnosnici.

Na politiku nestabilnost i tenzije uticalo je unutrašnje pitanje i zaključivanje Temeljnog sporazuma sa Srpskom pravoslavnom crkvom te, dodaje se u izvještaju, vlade i Skupština nisu u praksi pokazali posvećenost reformskoj agendi vezanoj za Evropsku uniju.

Kada je u pitanju Srbija ona je službeno podnijela zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji 2009. godine, a nakon što joj je odobren status kandidata proces analitičkog pregleda zakonodavstva (Screening) započeo je 2013. godine i okončan je 2015. godine.

Do sada su ukupno otvorena dvadeset dva poglavlja među kojima su poglavlje o javnim nabavkama, privrednim društvima, transportnoj politici, energetici, ekonomskoj i monetarnoj politici, pravosuđu, sigurnosti, obrazovanju i kulturi te finansijskim i budžetskim odredbama, ali samo dva su zatvorena.

U međuvremenu odlučeno je da se slična poglavlja grupiraju u klastere i posljednji klaster otvoren je 2019. godine. Međutim, u toj zemlji drastično opada nivo zainteresiranosti građana na evropski put zemlje. Naime, prema podacima Ipsosa, na referendumu bi za ulazak u Uniju sada glasalo samo 35 poto građana Srbije dok je 2009. godine, kada su Srbiji ukinute vize, za ulazak u EU bilo 74 posto ljudi.

Specifičnost evropskog puta Srbije je u njenim odnosima s Kosovom, još jednom zemljom zapadnog Balkana koju Srbija odbija priznati kao nezavisnu kao i još nekoliko zemalja članica Evropske unije, a u posljednje vrijeme put ka EU ugrožen je i nakon agresije Rusije na Ukrajinu i specijalnih veza koje Srbija želi održati sa tom velesilom.

U pitanju je jedina zemlja regije koja nije slijedila vanjsku politiku Evropske unije što je dodatno zakompliciralo njen put ka članstvu. Srbija je zbog toga, poslije Turske i Crne Gore, zemlja koja najduže pregovara sa Evropskom unijom.

I na kraju Kosovo koje je 15. decembra ove godine formalno apliciralo za punopravno članstvo u Evropsku uniju. Posljednja je to zemlja regiona koja je predala aplikaciju za članstvo i dogodilo se u istom danu kada je Bosni i Hercegovini dodijeljen status zemlje kandidata.

Međutim, za razliku od ostalih zemalja regiona, kosovski slučaj je specifičan, i već ga u briselskim kuloarima opisuju kao “sui generis”, budući da za članstvo aplicira zemlja koju ima potvrđenu evropsku perspektivu, a koju ne smatraju svi u EU državom. Od 27 država članica EU, njih pet još ne priznaje nezavisnost Kosova – Španija, Rumunija, Kipar, Grčka i Slovačka.

No, kada su u pitanju prijave za članstvo, procedure za podnošenje zahtjeva su propisane Ugovorom o Evropskoj uniji čiji član 49 propisuje da se svaka evropska država, koja poštuje EU vrijednosti i posvećena je njihovom promoviranju, može prijaviti za članstvo u Uniji.