Zemaljski muzej BiH čuva zbirke i predmete od neprocjenjive važnosti

Kustosi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji je zatvoren već tri godine, tvrde kako je malo onih koji znaju da je muzej odmah po osnivanju 1888. godine postao najvažniji naučno-istraživački centar na Balkanskom poluostrvu, a koji i danas u svojim prostorijama čuva jedinstvene zbirke i predmete od neprocjenjive važnosti.

Iza zatvorenih vrata muzeja, između oronulih zidova nagriženih vlagom, u starim vitrinama eksponati rijetkih biljnih i životinjskih vrsta još uvijek svjedoče tome.

Kustos entomolog Dejan Kulijer ekipu AA proveo je prostorijama Zemaljskog muzeja zatvorenog krajem 2012. godine gdje se nalaze, kako kaže, neprocjenjive zbirke, prvenstveno na prirodnjačkom odjelu.

“Zbirke prirodnjačkog odjela Zemaljskog muzeja BiH spadaju među najznačajnije kolekcije za Balkansko poluostrvo. Davne 1913. godine napravljen je današnji kompleks i formirane su značajne kolekcije koje postoje i danas u svom autentičnom obliku. To su bila prva istraživanja i tu se nalaze prvi primjerci vrsta prema kojima su one opisane u nauci na ovim prostorima i njih više nema u njihovim staništima”, istakao je Kulijer.

– Deseci hiljada eksponata na odjelu zbirke minerala –

Pokazujući na sačuvane ostatke kostiju i zuba pećinskog medvjeda iz pećine Megara te brojne kosti mamuta iz gornjeg pleistocena Save kod Bosanske Gradiške, kustos dodaje kako muzej čuva svijet geološke prošlosti BiH, a mnogi eksponati izloženi na ovom odjelu sačuvani su još od davnina.

“Zemaljski muzej je formiranjem, krajem 19. stoljeća, postao centar naučnog istraživanja na Balkanskom poluostrvu gdje je bio okupljen veliki broj stručnjaka iz Beča i Budimpešte. Tako su započele ekspedicije, a muzej postaje centar, to je historijski značaj kolekcija muzeja”, napominje Kulijer.

Deseci hiljada primjeraka izloženi su i na odjelu jedinstvene zbirke minerala iz BiH, regije i svijeta. Među njima je jedini primjerak meteora koji je 1897. godine pao u Zvorniku. Kada je riječ o zbirci meteora u sarajevskom muzeju, Kulijer dodaje kako se radi o zbirci koja je najbogatija svojim primjercima u regionu.

Kustos ističe kako su sve zbirke očuvane, ali je pitanje vremena do kada će biti tako zbog temperature u prostorijama te vlage koja se svakog mjeseca sve više širi.

Tu su i zbirke dragog i poludragog kamenja, zbirke stijena i ruda koje su svoje mjesto na istim policama na kojima stoje i danas, našle još krajem 19. stoljeća. Iako se kustosi ovog odjela za njega brinu od kako je muzej zvanično zatvoren, Kulijer dodaje kako je pitanje vremena do kada će eksponati “odolijevati” vremenskih uslovima i temperaturnim oscilacijama unutar objekta.

“S obzirom na vrijednost materijala koji je ovdje, značajno je sačuvati ga za ubuduće. U proteklom periodu zatvorenosti muzeja gdje nije bilo uslova za čuvanje materijala, oscilacije temperature su naštetile materijalu i ukoliko se uskoro situacija ne promjeni mogli bi doći do degradiranja materijala i on bi mogao postati neupotrebljiv”, napominje kustos.

– Prizori bosanskohercegovačkih staništa i predjela – 

Na odjelu svijeta vodenih i močvarnih staništa svoje mjesto našle su razne vrste riba, ptica, sisara i gmizavaca. Na zidovima muzeja duž cijelog hodnika nalaze se endemične biljne vrste koje se u prirodi mogu naći na nekoliko mjesta u BiH. Kompleks biljnih i životinjskih vrsta u prirodnom staništu pruža uvid u raznoliki živi svijet BiH gdje se mogu vidjeti brojni pejzaži od hercegovačkog krša sve do bujnih prizora bosanskog pobrđa, bosanskohercegovačkih gora i visokoplaninskih pašnjaka.

Pored njih, u posebne staklene dijelove smješteni su pećinski organizmi među kojma su šišmiši, pećinski golubovi te endemična vrsta čovječije ribice. U svijet životinja rasprostranjenih po BiH na odjelu sisavaca uvodi veliki preparirani vuk za kojeg kustos ističe kako je bio miljenik najmlađih posjetilaca muzeja. Pored njega su preparirani medvjed, šakal, jastreb, srna, divokoza te dio jata lešinara – jedne od četiri vrsta koje su izumrle u BiH.

– Bogata zbirka beskičmenjaka i egzotičnih insekata –

Kulijer dodaje kako je ipak na ovom odjelu najzanimljivija nepregledna zbirka beskičmenjaka, insekata sa Balkanskog poluostrva te egzotične vrste leptira, muha i paukova. I one su, poput drugih eksponata i usljed loših uslova u vitrinama poprimile drugačiji oblik od nekadašnjeg te izgubile boju.

Bogata zbirka je djelimični prikaz faune insekata gdje su smješteni i noćni leptiri, vodeni moljci, zrikavci, ose, komarci, vilini konjici zajedno sa mapom koja prikazuje koji su eksponati insekata došli iz Afrike, a koji iz daleke Azije. Kustos dodaje kako se tropski insekti izloženi u vitrinama uveliko razlikuju od evropskih, po većem obliku tijela te boji. Među zrikavcima posebno mjesto zauzima onaj najveći koji živi samo na istočnom dijelu Balkanskog poluostrva.

Po boji i ljepoti krila izdvajaju se i leptiri iz tropskih brazilskih šuma čije šare čine savršene geometrijske oblike. Kustos pokazujući na japanskog leptira ističe da se u davnim vremena ta vrsta uzgajala radi dobijanja svilenog konca.

– Duh bosanske tradicije u 19. i 20. vijeku –

Na odjelu etnologije, kako dodaje Kulijer, nalaze se eksponati koji svjedoče zajedničkom životu naroda raznih konfesija na bosanskohercegovačkom prostoru. Kroz nekoliko hodnika i soba prikazan je život i kultura stanovništva koje je nekada naseljavalo BiH. U duhu bosanske tradicije, uz mindere, sećije i mangale posjetilac ovog odjela ulazi u bogatstvo društvenih slojeva i specifičnih tradicionalnih predmeta.

U prvoj sobi slikovito je prikazano ašikovanje između momka i djevojke uz sobu dekorisanu ćilimima, minderom i zidanom peći. Soba za koju kustos napominje da je preuzeta iz bogate kazandžijske porodice krajem 17. stoljeća prikazuje trgovačku porodicu za objedom na drvenoj siniji uz narodnu nošnju.

Iz konaka porodice Hadžirustembegovića iz Srebrenice prenijeta je treća soba i scena na kojoj je predstavljen takozvani trgovački sud koji je na snazi bio u 19. stoljeću u BiH. Pored kadije sa bijelom ahmedijom, nalazi se rabin – predstavnik Jevreja sefarda koji su bili trgovci, beg te predstavnik esnafa, zanatskih udruženja.

Među sobama i slikovitim prikazima života naroda BiH izložena je i praznična ženska srpska nošnja iz Kotor-Varoši, muslimanska ženska nošnja iz Dežnice, praznična hrvatska nošnja iz okoline Dervente te drugi dekorisani eksponati kojih više nema u modernoj izradi, a koji su nekada koristili narodi u BiH.

Zemaljski muzej u Sarajevu je još uvijek zvanično zatvoren, ali je okviru akcije “Ja sam muzej” svaki dan dijelom otvoren tokom dežura u kojim učestvuju poznate ličnosti i građani iz svih dijelova BiH. Cilj akcije je pronaći model stalnog finansiranja kako bi Zemaljski muzej mogao neometano raditi u punom kapacitetu.