Zbog neutvrđene granice: Plodne njive stanovnika Janje ostale u Srbiji (FOTO)
Usljed vremenskih uslova i ljudskog nemara, rijeka Drina, koja je prema Dejtonskom sporazumu granica između Bosne i Hercegovine i Srbije, u mjestu Janja, blizu Bijeljine, često mijenja svoj tok. Tako je 450 hektara obradivog poljoprivrednog zemljišta, koje je u vlasništvu Bošnjaka iz Janje, proteklih godina ostalo “s one strane Drine”. Umjesto kao nekad preko vode skelom, oni danas do svoje imovine mogu doći samo koristeći regularne granične prelaze, a najbliži su udaljeni i po 20-30 kilometara, a to su Pavlovića most i granični prelaz u Šepku, javlja Anadolu Agency (AA).
“Granica između Bosne i Hercegovine i Srbije još uvijek je neutvrđena, a Dejtonski sporazum je rekao da je državna granica tamo gdje momentalno teče Drina. Pomjeranje rijeke se dešava svake godine. Ona krivuda, a između ostalog, za to je kriva nekontrolisana eksploatacija šljunka. Ako sad negdje iskopate više, naredne godine rijeka teče negdje drugo i od prvobitnog do sadašnjeg korita samo u Janji se pojavilo nekih desetak rukavaca”, objašnjava Huso Zečkanović, zamjenik gradonačelnika Bijeljine.
Skela više nije u funkciji
Prema Zečkanovićevim riječima, skelski prelaz koji je na radost bh. i srbijanskih građana i vlasti proradio 2011. godine, više nije u funkciji.
“Očekivali smo da će interes zemljoradnika biti veći, ali je mali broj vlasnika, Bošnjaka iz Janje, koristio svoju zemlju, koja je sad u Srbiji. Razlog nerada skele je nerentabilnost. Uredbom o malograničnim prelazima, skelom se moglo prenositi samo oruđe za obradu zemlje, a npr. voće, povrće i žitarice koji se proizvedu tamo preko Drine, tamo su se morali i prodati. Ako bi se poljoprivrednici odlučili da proizvode sa svoje zemlje vrate u svoju zemlju, na to bi se gledalo kao na izvoz iz Srbije, odnosno uvoz u Bosnu i Hercegovinu”, rekao je Zečkanović.
Sagovornik AA također je dodao da se nada da će komisije dvije zemlje izaći na teren i tačno utvrditi granicu, jer je, između ostalog, prije dvije-tri godine na teritoriji BiH, s lijeve strane Drine, jednostrano postavljena tabla srbijanske opštine Bogatić, a granica je, kaže Zečkanović, neutvrđena i kod Zvornika.
Na mjestu gdje je Drina u Janji najviše promijenila tok zatekli smo kupače i trojicu ribara.
Ni nogom izvan čamca
“Voda je odlična za kupanje. Ni previše hladna, ni topla. Tamam. Čamcem smijemo doći čak i do obale preko, ali i ako imamo dokumente, ne smijemo pomisliti ni nogu da izvadimo iz čamca, jer bi se to smatralo nelegalnim prelaskom granice. Privela bi nas njihova granična policija i morali bismo platiti kaznu u iznosu od oko 300 KM”, rekao je, zabacujući udicu, Osman Pilić zvani Pile, najbolji fudbaler u historiji ovog mjesta, koji se i danas, u ulozi trenera, bavi istim sportom, radeći sa mlađim generacijama.
Dževad Jasenac zvani Bole, kvaseći noge u Drini i prateći kako riba grize, dodao je da i vlasnici vikendica iz Janje do svoje imovine u Srbiji mogu doći jedino idući na regularne granične prelaze na Pavlovića mostu i u Šepku.
“Bez obzira na te administrativne probleme, nama je Drina sve i ne bismo je mijenjali ni za kakvo more. Ovo je uživanje. Ne bih mogao, a da svaki dan ne dođem ovdje barem dva sata. Volim ribolov i ovu rijeku, pa se ovako najbolje odmorim. Ovo u mreži je škobalj, a ima i soma, klijena, bucova i smuđa. Sva je riba ukusna, samo što je sad nema puno i premija je ako ulovimo 10-15 komada. Najviše je ima u proljeće i poslije kiša”, zaključuje Pilić.
Mladi traže posao u inostranstvu
Janja je nekada bila sinonim za uspjeh poljoprivrednika i ljudi su u šali govorili da je tlo toliko plodno i da “ako ovdje posadite dugme, niknut će kaput”. Međutim, ovogodišnja je suša poljoprivrednicima nanijela veliku štetu.
Na nekim mjestima i Drina je gotovo presušila. Tamo gdje je tokom prošlogodišnje poplave nabujala rijeka iščupala jednu vodenicu, sada u blizini nema ni kapi vode.
Nekad uspješna Fabrika sušenog voća i povrća “Semberka” ne radi.
Većina omladine, pričaju sagovornici AA, nastoji otići u inostranstvo, a ako tamo ne uspiju ostati, onda rade po tri mjeseca, a u Janju se vraćaju sa onim što zarade i od toga žive do nekog narednog odlaska.
