Zašto su tužioci odbacili 27 prijava za negiranje genocida i veličanje zločinaca

Krajem jula 2021. godine Radovan Kovačević branio je odluku svog šefa Milorada Dodika da raspiše peticiju nakon što je bivši visoki predstavnik zabranio negiranje genocida, piše Detektor.

“I da ne bi bilo nikakve dileme, ja sam Radovan Kovačević, uvažavam sve žrtve Srebrenice, ali jasno kažem: ‘U Srebrenici se nije dogodio genocid’“, kazao je u izjavi za medije tadašnji savjetnik Dodika u Predsjedništvu BiH.

Ekrija Ramić iz Bratunca odlučio je reagovati. Kao neko čiji su brojni članovi uže i šire porodice stradali za vrijeme genocida u Srebrenici i ranije tokom rata, kaže da se osjećao povrijeđenim i uznemirenim. Dodaje da je još kao dječak svjedočio očevom strijeljanju 1992. godine.

“Osjećaš se bespomoćno. Osjećaš ruganje, ismijavanje nečega što nijedan normalan čovjek ne bi tako izjavio“, govori Ramić.

On je Kovačevića prijavio Državnom tužilaštvu.

“Smatrao sam da je prekršio Zakon i želio da ga prijavim. To je i moja građanska dužnost“, pojašnjava Ramić.

Ali nekoliko mjeseci kasnije, Kovačević se javno pohvalio da se istraga protiv njega neće sprovoditi. U odluci koju je, na zahtjev za slobodan pristup informacijama, Državno tužilaštvo dostavilo Detektoru navodi se da nema osnova za pokretanje postupka, te da Kovačević nije prekršio Zakon i da je samo koristio svoje pravo na slobodu mišljenja i govora.

Od kada je u julu 2021. godine nametnuta zabrana negiranja zločina, do kraja 2022. godine državni tužioci su odlučili da neće sprovoditi ukupno 27 istraga o negiranju genocida, drugih ratnih zločina i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, što Detektor može potvrditi.

Koristeći Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH, Detektor je dobio djelimično anonimizirane odluke iz kojih se nazire da tužioci, uprkos tome što do sada nisu podigli nijednu optužnicu, već stvaraju obrasce donošenja odluka u slučajevima kršenja izmjena Krivičnog zakona koje je nametnuo Valentin Inzko. Oni su odbacili niz prijava koje se odnose na negiranje genocida u komentarima na tekstove medija, kao i objavama na društvenim mrežama.

Pravna stručnjakinja posvećena istraživanju procesuiranja ratnih zločina Lejla Gačanica, koja je za Detektor analizirala ove odluke, pribojava se da postupanje tužilaca značajno sužava primjenu Zakona i da se olako propušta ispitati i procesuirati krivična djela. To može dugoročno pogoršati osjećaj sigurnosti ali i povjerenja u pravosuđe i vladavinu prava, kaže ona.

“Realna je opcija da će ovakva postupanja obeshrabriti i odvratiti građane od prijavljivanja i vjere u provedivost Zakona. Ujedno i ohrabriti one koji poriču i veličaju ratne zločine i zločince“, smatra ona.

Do sada nije podignuta nijedna optužnica, pa i nema presuda za negiranje genocida ili veličanja zločinaca iz koje bi se mogla vidjeti pravna praksa i šta je sve kažnjivo. Naredbe Tužilaštva o obustavljanju istraga prvi su uvid u takvu praksu unutar pravosuđa.

U značajnom broju tužioci nisu sprovodili istrage jer nisu mogli utvrditi identitet počinilaca. To se najčešće odnosilo na komentare na društvenim mrežama ili ispod članaka, ali u jednom slučaju policija je propustila identifikovati veću grupu građana koji su na ulici nosili zastavu s likom osuđenog ratnog zločinca.

Glavni državni tužilac Milanko Kajganić kaže da je posao Tužilaštva otežan jer od policije ili drugih agencija nisu dobili nijedan izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.

“To su nekakve stvari koje otežavaju rad Tužilaštva”, kaže Kajganić.

Suženo tumačenje

U Kovačevićevom slučaju tužioci su zaključili da njegova rečenica, da se u Srebrenici nije dogodio genocid, ne sadrži bitna obilježja izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, “jer nije javno odobrio, porekao niti grubo umanjio ili pokušao opravdati zločin“.

U naredbi o nesprovođenju istrage, Tužilaštvo ukazuje kako je Kovačević naglasio da uvažava sve žrtve Srebrenice i iznio lično mišljenje koje nije bilo usmjereno protiv nekoga.

Kao podnosilac prijave, Ramić je tužiocima kazao da je u momentu Kovačevićeve izjave bio van BiH, nije razgovarao ni sa kim o tome, ali da ga je ta izjava uznemirila i duševno provrijedila jer su mu članovi porodice stradali u genocidu.

Tužilaštvo upravo činjenicu da se prijavitelj nalazi van BiH i da nije ni sa kim razgovarao o tome, navodi kao dio obrazloženja za nesprovođenje istrage. Ramić, koji radi van BiH, ne vidi zbog čega je bitno da li je sa nekim razgovarao i da zna kako je Kovačevićeva izjava “uvrijedila sve”, iako je prijavu podnio kao pojedinac. On se žalio na odluku tužioca na neprovođenje istrage, ali kaže da nikada nije dobio odgovor.

Analizirajući odluke Tužilaštva, Gačanica kaže da su tužioci ocjenu postojanja krivičnog djela zasnivali uglavnom na izjavama prijavljenih lica, propuštajući utvrditi da li su djela zaista proizvela poticanje mržnje i nasilja.

Prema njoj, ni u jednom slučaju nije posmatran kontekst u kojem se radnja desila, ciljevi, kao ni posljedica koju ostavlja na duboko etnički podijeljenu društvenu zajednicu u kojoj su interpretacije zločina zamijenile sudski utvrđene činjenice.

“Istinski je zabrinjavajući utisak da je dovoljno da kažete da niste imali namjeru nikoga uvrijediti i da saosjećate sa žrtvama, da bi se utvrdilo da elemenata krivičnog djela nema. Zvuči vrlo simplificirano, no to je ono što proizilazi iz obrazloženja dijela naredbi o nesprovođenju istraga”, objašnjava ona.

Tužilaštvo BiH je u prvih godinu dana – od kada je zabranjeno negiranje zločina – zaprimilo više od 50 prijava za kršenje ovog zakona, no do danas nije podiglo niti jednu optužnicu.

Kajganić na kritike prema tužiocima kaže da je zakonska odredba široko postavljena i da dokazivanje posljedice zadaje najviše problema u radu.

“Za negiranje ovih ostalih djela koja se tiču međunarodnog humanitarnog prava, potrebno je dokazati posljedicu. Do sada nismo imali predmeta u kojima smo to uspjeli“, kaže i dodaje da ne postoji dovoljno analize sudske prakse iz zemalja Evropske unije koje bi pomogle.

Pozivanje na slobodu mišljenja i govora

U četiri slučaja u kojima su prijavljeni identifikovani i saslušani, Tužilaštvo je odluku o nesprovođenju istrage baziralo na izjavama počinilaca koji su se pozivali na – Ustavom zagarantovanu – slobodu govora i mišljenja ili Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Gačanica objašnjava da je direktno negiranje pravosnažnom presudom utvrđenog ratnog zločina ocijenjeno kao lično mišljenje – jer izjave jesu bile takve da nedvosmisleno poriču pravnu kvalifikaciju počinjenog zločina.

“Zabrinjavajuće je da tužioci slobodu govora i mišljenja tumače toliko široko i toliko suprotno važećim zakonskim odredbama, jer se ovdje radi o radnjama koje doslovce ispunjavaju nekoliko elemenata jasno i nedvosmisleno propisanog krivičnog djela, u čiju ocjenu se ovdje tužioci uopšte nisu upuštali“, naglašava ona.

U julu i augustu 2021. godine Tužilaštvo je dobilo dva e-maila o javnim istupima Dodika i to peticije za neprihvatanje Inzkove odluke i zbog konstantnog negiranja genocida.

U Tužilaštvu su smatrali da se ne radi o krivičnim prijavama nego informacijama, ali su uprkos tome provjerili navode i zaključili da nema mjesta pokretanju i vođenju krivičnog postupka protiv Dodika.

Tužilaštvo nije bilo mišljenja da je Dodik raspisivanjem peticije počinio izazivanje mržnje, razdora i netrpeljivosti, te pojasnilo da on na peticiju ima političko pravo.

Gačanica smatra da su tužioci propustili uzmeti u obzir širi kontekst, te da li i kakve posljedice može proizvesti, posebno u odnosu na govor koji je pratio raspisivanje i sam sadržaj peticije. Dodik je nakon Inzkove odluke blokirao rad državnih institucija i proizveo jednu od najdubljih političkih kriza u BiH nakon rata, tokom koje je nastavljao govoriti da ne prihvata sudsku kvalifikaciju genocida.

Gačanica kaže da tužioci nisu posmatrali širi kontekst i prethodne izjave o genocidu ni u drugoj prijavi protiv Kovačevića da je tokom gostovanja na Federalnoj televiziji negirao genocid. Tužilaštvo nigdje ne navodi da su tužioci razmatrali niz izjava koje je Kovačević prethodno davao o genocidu.

Dok je govorio da najiskrenije žali za svim žrtvama, naglasio je “da zločin koji se dogodio u Srebrenici ne može da se kvalifikuje kao genocid, jer ni na koji način ne može da se poredi sa zločinima genocida kakav se dogodio nad srpskim narodom u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, kakav se dogodio u Jasenovcu, Jadovnu i na mnogim drugim stratištima, ne može da se poredi sa zločinom genocida, odnosno holokaustom nad jevrejskim narodom, niti nad genocidom koji su Turci, koji je Turska sprovela nad Jermenima“.

Prema izmjenama i dopunama Zakona, kažnjivo je grubo umanjivati genocid ili druge zločine, no Tužilaštvo je bilo stava da to Kovačević ne radi poređenjem genocida i zločina koji su se desili na drugim prostorima i određivanjem težine tih zločina.

“Ovaj narativ koji je sadržan u izjavi je itekako umanjivanje genocida njegovim poređenjem sa drugim zločinima, usmjerenim ka drugim jasno određenim grupama. Odnosno, tumačenje da počinjeni zločin u Srebrenici nije bio dovoljno velik da bi bio genocid, što je jezivo samo po sebi“, kaže Gačanica.

Naredbom Državnog tužilaštva o nesprovođenju istrage od 6. juna 2022. godine, protiv Kovačevića su obuhvaćene dvije krivične prijave.

Podnosilac jedne je naveo da je izjava Kovačevića doprinijela nestabilnosti i nesigurnosti života svih građana, te da ga je nakon emisije više poznanika, strahujući za sebe i svoje porodice, upitalo da li će doći do ponovnog “klanja, ubijanja ili ratnih sukoba“.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je saslušala Kovačevića koji je rekao da nije imao namjeru uvrijediti nečija osjećanja niti bilo koga podstaknuti da učini nekome nešto nažao, što je Tužilaštvo prihvatilo kao jedan od argumenata za neprovođenje istrage.

“Tužilaštvo je ponovno vjeru poklonilo izjavi Kovačevića, dok se izjava podnosioca prijave o ‘svjesnim i smišljenim’ javnim izjavama koje mogu među narodima u BiH izazvati razdor i netrpeljivost, te da je izjava izazvala strah među građanima, uopšte nije cijenila u obrazloženju naredbe i zaključku da bi radnja, odnosno izjava, mogla potaknuti na nasilje ili mržnju”, kaže Gačanica.

Dok ističe važnost slobode mišljenje i govora, Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, navodi da sloboda mora imati određenu granicu.

“Onog momenta kada vrijeđa osjećaje drugih, onda morate malo da razmislite, pogotovo ako predstavljate ili se bavite nekim poslom koji je javan, a koji može da izazove sukobe i incidente, onda vi morate biti oprezni u tome, a posebno institucije moraju tu biti osjetljive, moraju zaštiti žrtve i sankcionisati one koji to rade“, kaže on.

Na slobodu govora i mišljenja pozvao se i Twitter korisnik u čijem slučaju je također donesena naredba o nesprovođenju istrage 31. januara 2022. za negiranje genocida. On je kazao da ne postoji nijedan dokaz da je svojim pisanjem na Twitteru nekoga podstakao na mržnju, nasilje ili bilo šta slično, te da ima pravo izraziti mišljenje o slaganju ili neslaganju sa sudskim presudama i dopunom Zakona “jer mu to garantuje Ustav BiH“.

Kajganić kaže da je suština pronaći sredinu između slobode govora i krivičnog djela, te pojašnjava da se neka izjava ne može “istrgnuti iz konteksta“, a da se mora dokazati posljedica.

“U svakoj situaciji kad neko da nekakvu izjavu u kojoj negira nešto, mi moramo dokazati, odnosno postupajući tužioci moraju dokazati da je ta njegova izjava mogla dovesti do posljedice. Nije suština šta je neko rekao, nego je suština da taj govor bude takav, jer zakonska odredba je zaista jasna, kaže: ‘Na način koji bi mogao proizvesti posljedicu'“, pojašnjava on.

Iz njegovih izjava jasno je da tužioci razmišljaju o sudskoj praksi iz posebno dva slučaja – onome protiv Fatmira Alispahića u kojem je oslobođen optužbi za raspirivanje mržnje i pravosnažne osuđujuće presude “ravnogorcima”.

Tužioci moraju razgraničiti šta je sloboda mišljenja, smatra Gračanica, i procijeniti da li bi ograničenje slobode izražavanja služilo poštovanju prava grupa da žive bez straha i nasilja, te konačno utemeljiti zašto bi ograničenje slobode izražavanja bilo neophodno i dozvoljeno.

“Bojim se da ništa od ovoga nije razmatrano na dostatan način u analiziranim naredbama o nesprovođenju istrage”, kaže ona.

Izostao poseban osvrt na stanje prijavitelja

Noć uoči 9. januara 2022. godine – neustavnog dana Republike Srpske – jedna osoba je telefonski policiji u Prijedoru prijavila da je iz auta vidjela nekoliko mlađih muškaraca koje su na rukama imali razvijenu zastavu crvene, plave i bijele boje sa likom Ratka Mladića, kojeg je Haški tribunal osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, kao i zločina u drugim bh. gradovima.

On je za zapisnik izjavio da se osjećao neprijatno, ali da nije osjećao strah po sopstvenu sigurnost. Policajci u Prijedoru saslušali su još jednu osobu koja je potvrdila da mu je okupljanje izazvalo dozu straha i psihološke nesigurnosti.

U dokumentu se navodi da su razgovarali i sa Marinkom Zdjelarom, članom motokluba “MC Srbi”, koji se nalazio u blizini nepoznatih muškaraca sa zastavom. On je rekao da njemu niko od prisutnih lica nije poznat. Detektor je u ranijem istraživanju identifikovao Zdjelara kao člana ove bajkerske grupe koja ističe neonacistička obilježja. U ovom istraživanju identifikovani su i neki pripadnici lokalne navijačke grupe “Alcohol boys”.

U naredbi Tužilaštva stoji da policijski službenici stanice Prijedor “prate aktivnosti pripadnika navijačkih grupa ‘Alcohol Boys’ i ‘Delije’ o čemu su sačinjene službene zabilješke“. No, uprkos nizu provjera, nisu bili u mogućnosti identifikovati počinioce iz prijave, te u konačnici istraga nije bila ni naređena.

“Ovo jeste zabrinjavajuće jer postoji cijeli niz drugih indicija na osnovu kojih se moglo doći do počinilaca, posebno imajući u vidu da se nedvosmisleno radi o krivičnom djelu”, kaže Gačanica i objašnjava da za dokazivanje veličanja ratnih zločinaca nije propisan element izazivanja mržnje ili nasilja.

Gačanica kaže da su, uz ovaj, i u nekoliko drugih slučajeva isticani osjećaji neprijatnosti i straha, no da se iz obrazloženja Tužilaštva ne vidi da su uzimane u obzir prilikom ocjene postojanja namjere ili posljedica koje su izazvale.

Glavni tužilac nije mogao komentarisati konkretni slučaj, no kaže da ako postupajući tužilac nije dobio dokaze koji se tiču identiteta, on je donio odluku u skladu s tim šta ima u spisu.

“Mi imamo zaista dosta policijskih agencija u BiH i imamo stručnih ljudi u tim agencijama, međutim, i oni smatraju da u većini tih radnji nema elemenata krivičnog djela. To je jedini otežavajući faktor“, kaže on.

Objašnjava da svega tri državna tužioca rade na predmetima negiranja, ali uz to rade i izborne prevare te neizvršavanje odluka Ustavnog suda.

“Ne možemo očekivati od tužilaca da idu sad u Prijedor i saslušavaju navijačku skupinu. Jednostavno nemamo toliko ljudstva i ne bismo ništa uradili”, objašnjava Kajganić i ponavlja da je to posao policije.

Problem nepoznatih prijavitelja i počinilaca

Tužilaštvo je u deset naredbi o nesprovođenju istrage kao jedan od razloga navelo nemogućnost identifikacije prijavitelja ili počinioca.

Gačanica pojašnjava da nije obaveza podnosioca krivične prijave da ispuni određene uslove u dokazivanju krivičnog djela niti podnosioci trebaju imati specifično pravno znanje. Ali u određenom broju naredbi nemogućnost identificiranja podnosioca prijave bila je jedan od razloga za nesprovođenje istrage, kaže Gačanica.

“U jednom od ovih slučajeva podnosilac je bio potreban radi prikupljanja više podataka o eventualnom krivičnom djelu. U ostalim nije navedeno zašto bi bilo neophodno saslušavati ili identificirati podnosioca krivične prijave“, dodaje ona.

U nekoliko naredbi se navodi da su izvršili provjere uvidom u Facebook profile i bazu podataka Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) te zaključili “da se najvjerovatnije radi o istoj osobi“, ali Tužilaštvo pojašnjava da se istraga ne može sprovoditi jer se ne može sa sigurnošću utvrditi identitet počinilaca.

Dvije prijave odnosile su se na novinski portal Klix i komentare tekstova. U jednoj prijavi se navodi da portal pola godine nije obrisao komentare u kome anonimni korisnik širi “neviđenu mržnju i nacionalizam“. Ali je SIPA nakon provjera ustanovila da je ovaj komentator banovan. Od Klixa su dobili podatke o profilu, ali narednim provjerama nisu otišli dalje od utvrđivanja toga da IP adresa pripada internet provajderu “BH Telecom”.

Tužioci nisu mogli utvrditi kada je djelo počinjeno niti ko ga je počinio, pa su donijeli naredbu o nesprovođenju istrage.

Urednik Klixa Semir Hambo kaže da sarađuju sa sigurnosnim agencijama o uvredljivim komentarima, ali da nisu imali direktnih zahtjeva za pomoć pri utvrđivanju identiteta komentatora koji negiraju genocid ili veličaju ratne zločine.

“Takvih zahtjeva nismo imali od kada smo uveli posebnu sekciju gdje čitaoci mogu prijaviti negiranje genocida“, naglašava Hambo.

Tužilaštvo može optužiti bilo koga, objašnjava Kajganić, ali dodaje da cilj nije samo podići optužnicu, već djelovati preventivno.

“Nama je cilj da se osude optužena lica, pravosnažno da se osude i da se postigne svrha kažnjavanja“, dodaje.

Tahirović strahuje da bi se efekti smanjenja negiranja genocida nakon zabrane mogli izgubiti.

“Bojim se da Tužilaštvo BiH, ukoliko bude nastavilo sa ovakvom praksom, može dovesti do toga da ismije taj cjelokupni zakon i omogući nastavak onoga što smo imali i prije samog donošenja zakona“, kaže on.