Zašto propadaju sarajevski sportski simboli: Nema titula, takmičenja, infrastrukture, novca…

Predstavnici sarajevskih sportskih klubova za Žurnal govore o problemima s kojima se suočavaju i daju konkretne prijedloge za vraćanje starog sjaja sarajevskom sportu.

Da je već godinama vrhunski sport u Sarajevu na rubu ambisa nije nikakva novost. Simboli ovog grada – KK Bosna, RK Bosna, FK Željezničar, FK Sarajevo – svaki u svojim problemima, odavno ne ostvaruju rezultate vrijedne spomena. Značajniji sportski rezultat na evropskom nivou nije ostvaren godinama, a čak su i titule prvaka države, koje su se nekad podrazumijevale, postale incident.

I nisu rezultati jedini pokazatelj lošeg stanja sarajevskog sporta. Sportska infrastruktura daleko je od zadovoljavajućeg nivoa – od zastarjelih i nedovršenih nogometnih stadiona, preko nepostojanja sportske arene i neadekvatnih dvorana, pa sve do loših trenažnih uvjeta.

Dok sportski klubovi u regiji redovno dočekuju najveće nogometne, košarkaške, rukometne… klubove i zvijezde, glavni grad naše države odavno ne organizira niti jedno takmičenje, ili barem utakmice, evropskog ili svjetskog nivoa.

Iako razloga i krivaca ima više, jasno je da sve ovo rezultat lošeg rada kako u samim sportskim kolektivima, tako i zanemarivanja sporta od donosilaca političkih odluka u Kantonu Sarajevo.

Upravo ovim povodom su sredinom 2022. godine četiri sarajevska kluba izašla u javnost saopćenjem kojim su izrazili frustriranost i ogorčenje dugogodišnjom neadekvatnom podrškom vrhunskom sportu u Sarajevu.

„Ne postoji sportski uspješna sredina bez značajne podrške lokalne zajednice, što je bio slučaj i u ‘zlatno doba sarajevskog sporta’ kada smo punili stadione i dvorane uživajući u vrhunskim sportskim predstavama. Želimo da naše Sarajevo ponovo bude regionalni centar vrhunskog sporta! (…) Postojeći sarajevski budžeti ignorišu realne potrebe vrhunskog sporta i ne poznaju posebne stavke za sportske klubove od značaja za općinu, Grad i Kanton!“, navedeno je tada u zajedničkom saopćenju KK Bosna, RK Bosna, FK Željezničar i FK Sarajevo.

I čini se, barem u prvi mah, da su njihove poruke stigle do općinskih, gradskih i kantonalnih vlasti. Novoizabrani ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenan Magoda pohvalit će se „najvećim budžetom za kulturu i sport u historiji“, navodeći da su tekući transferi neprofitnim organizacijama iz oblasti sporta povećani na 7,5 miliona KM. Najavljena je pomoć u saniranju dijela poreznih dugovanja, te je saopćeno i da je izdvojeno tri miliona maraka za ulaganje u sportsku infrastrukturu.

No, ministar Magoda je uputio i kritiku sarajevskim sportskim klubovima: „Tražim isto što traži svaki građanin Kantona Sarajevo, svaki navijač, tražim igru sarajevskih klubova na višem nivou, tražim da se titule vrate u naš grad. U protekle četiri godine smo dali nekoliko miliona. Šta smo dobili? Ispadanja iz liga, poraze od ekipa koje nemaju uslove ni izbliza kao sarajevski klubovi… Ako će se tako nastaviti, onda treba razmisliti da li je možda opravdano novac odvojen za sport uložiti na drugačiji način.“

Spominjanje „nekoliko miliona“ na ovaj način bi, možda, prošlo neopaženo, da ranije spomenuti sarajevski klubovi nisu već dali komparativni pregled kada je riječ o pomoći sportskim klubovima.

Dakle, od 2016. do 2021. godine prosječna godišnja pomoć svih vlasti u KS za navedene klubove iznosila je oko 935.000 KM. Budžet 2022. godine zajedno je iznosio oko 1,4 milijarde maraka.

Poređenja radi, prosječna godišnja pomoć Splita prema HNK Hajduk i KK Split iznosila je oko 6,5 miliona maraka; Beograda samo prema KK Zvezda oko 4,9 miliona KM; Zagreba prema GNK Dinamo oko sedam miliona maraka; više od Sarajeva izdvajali su čak i Podgorica i Tuzla.

Iz ovih podataka je jasno da su sarajevski klubovi u proteklim godinama dobijali mrvice u odnosu na klubove u regiji. Da li je onda bilo realno očekivati značajnije rezultate?

„Za povratak u vrh bh. i regionalnog sporta treba prije svega novca, a onda vremena i prostora. Jedini poslovni model koji, barem kada je riječ o rukometu, može uspjeti je da dobijamo dovoljno novca iz budžeta, te da u upravljačkim strukturama budu „jaki“ ljudi. Bez toga nema većih rezultata. Ne može klub ovisiti o tek nekoliko entuzijasta“, kaže za Žurnal Zuhdija Korkarić, generalni sekretar i šef stručnog štaba RK Bosna.

Upravo je RK Bosna najilustrativniji primjer zanemarivanja jednog sportskog kolektiva. Iako nije opterećen dugovima, klub koji je prije 15-ak godina bio jedan od najboljih u regiji, koji je igrao i u najjačem evropskom takmičenju, danas igra u drugom rangu bh. rukometa.

„Mi trenutno dobijamo neka sredstva od javnih institucija i manji dio preko sponzora, ali kad se sve zbroji to je tek oko 100.000 KM. Kad smo igrali u najvišem rangu bh. rukometa, budžet je bio oko 300 hiljada maraka, te smo kao takvi ispali iz lige. S tim budžetom se ne može igrati liga. Budžet RK Bosne kada je igrao regionalnu ligu i kada je igrao u evropskim takmičenjima, bio je dva miliona maraka. To je bilo prije otprilike 15-ak godina, znači sad je potrebno puno više“, objašnjava Korkarić.

KAKO KONTROLISATI TROŠENJE JAVNOG NOVCA

Kada govorimo o vrhunskom sportu, treba imati na umu da se on ne može posmatrati zasebno – on ima svoj ekonomski, socijalni, kulturni, medicinski, pravni, pa čak i naučni i politički aspekt. Kao takav, on već odavno ima ogroman utjecaj u modernim društvima. Recimo samo to da je sportska industrija jedna od najvećih industrija svijeta.

No, u Bosni i Hercegovini na to se još uvijek gleda kao na zabavu vikendom. Ozbiljne strategije nema, nema ni sveobuhvatnog zakona o sportu, ulaganja u sportsku infrastrukturu su minimalna.

Sarajevo, kao glavni grad, umjesto da bude predvodnik promjena, postalo je sportska crna rupa. Iako trenutna ograničenja Zakona o sportu dodatno usložnjavaju situaciju – klubovima je onemogućeno da budu profitne firme kao što je slučaj u drugim državama – činjenica je da je sarajevski sport pao na veoma niske grane.

Jedan od razloga, naveli smo, svakako jeste to što vlasti u Kantonu Sarajevo sve ove godine ne prepoznaju značaj vrhunskog sporta. Čak bi se i pitanje kontrole javnog novca moglo lako riješiti.

„Mi nismo protiv toga da Kanton Sarajevo nominuje člana Upravnog odbora, to bi bilo najprihvatljivije. Naravno, uz uvjet tajnosti u sportskom smislu zbog konkurentnosti. Ta osoba bi mogla imati uvid u tok novca i trošenje javnih sredstava“, predlaže Jusuf Tanović, potpredsjednik Upravnog odbora FK Željezničar.

Na kritike dijela javnosti da je, na primjer, FK Sarajevo de facto privatni klub, a da je FK Željezničar u potrazi za investitorom, Tanović odgovora da veliki dio evropskih gradova pomaže finansijski čak i privatne klubove.

„Barcelona ne može biti privatniji klub, ali isto tako dobija javne novce. Dobija čak i Real Madrid. Samo, naravno, ne dobijaju za vrhunske sportiste, ali dobiju za neke druge popratne stvari. Očekujemo pomoć barem za bazične stvari, infrastruktura, omladinski pogon, sve ono što je javno dobro. Ako nam tu pomognu, mi ćemo manje para trošiti na te stvari i moći ćemo se više okrenuti sportskom uspjehu“, ističe on, podcrtavajući da je zapravo suština priče javni interes.

„Kada klubovi rade nešto od javnog interesa, kada rade nešto za javno dobro, onda imaju pravo da dobiju i dio javnog novca. Naši klubovi su javna dobra, tako to treba gledati. Neto efekti sportskog uspjeha su ogromni. Pogledajte primjer KK Partizan ove sezone. Da ne govorim o patriotizmu, o naboju, o sportskim uzorima djeci kojih nema u Sarajevu…“, kaže Tanović.

DUGOVI SU OMČA OKO VRATA

FK Željezničar ima velikih problema kada je riječ o dugovanjima. Kada je na čelo kluba stigla Uprava na čelu s Edisom Kovačevićem, saopćeno je da je u tom momentu klub imao dugovanja u iznosu od sedam miliona maraka bez kamata, te je praktično bio pred ponorom.

Klub je prošle godine imao budžet od oko 4,1 milion maraka, a jedan dio prihoda potrošen je upravo na otplatu starih dugova. Prema riječima Jusufa Tanovića, da bi klub bio donekle tek kompetitivan i na evropskoj sceni, potreban je barem duplo veći budžet, i to pod uvjetom da nema dugova.

„To bi mogla biti dobra podloga za uspjeh, pa da kasnije generiramo i više prihoda. Mi očekujemo od vlasti, od bilo koje političke stranke, da se ponašaju odgovorno. Oni su ti koji trebaju reći da žele da Sarajevo bude sportski centar, da doživi svoju renesansu, ali to košta“, kaže on.

Dokle mogu ići problemi s dugovanjima najbolje pokazuje primjer KK Bosna, nekadašnjeg evropskog prvaka. Podsjetimo, klub je pod pritiskom nagomilanih dugova 2014. godine ušao u svojevremenu hibernaciju, a od te godine Bosnino ime koristi KK Royal. Prema riječima Almira Bradića, aktuelnog predsjednika kluba, dugovanja KK Bosne danas iznose oko četiri i po miliona maraka.

„Uvijek je tema da se odblokira KK Bosna. To se do sada trebalo uraditi. Ko je kriv? Pa nezainteresiranost, jednostavno. Nadam se da ćemo sad napokon doći do nekog zadovoljavajućeg rješenja. Sve se to svede, barem kad je naš klub u pitanju, u jednu rečenicu – teško je breme Bosninih uspjeha, ali još teže dugova. Percepcija ljudi je još uvijek u sjećanju onih nekih dešavanja iz prošlosti, milionskih dugova itd“, govori Bradić.

I da se vrate svi dugovi, da se klub odblokira i da nastavi funkcioniranje kao KK Bosna, bez potrebe za spajanjem s drugim klubovima, opet se nameće pitanje budžetiranja. Trenutno, godišnji budžet Bosne koja se takmiči iznosi oko 300.000 KM. Poređenja radi, budžeti beogradskih euroligaša, Crvene zvezde i Partizana, su oko 15-20 miliona maraka, podgorička Budućnost je prije nekoliko godina, kada je igrala najjače evropsko košarkaško takmičenje, imala godišnji budžet od oko 10 miliona maraka…

„Naravno da je to nedovoljno za bilo kakav rezultat. Naše procjene govore da je za vrhunski rezultat potreban budžet od barem tri miliona maraka. Dakle, da igramo evropska takmičenja, te da budemo kompetitivni u regionalnoj ligi“, tvrdi Almir Bradić.

Naši sagovornici ističu i nezadovoljstvo zbog toga što značaj sporta nije prepoznao ni veliki broj privrednika koji svoju dobit radije ulažu u neke druge stvari. Dijele mišljenje da je jedan od glavnih razloga to što država ni na koji način ne stimuliše ulaganje u sport, ali kažu da bi i bolji rezultati sigurno privukli i veći broj sponzora.

„To je uzročno-posljedično“, govori nam Jusuf Tanović, dok Almir Bradić kaže da se mora pronaći model prema kojem bi sarajevski klubovi postali finansijski stabilni: „Kod nas je sve na nivou entuzijazma. A, vjerujte da entuzijazam nije dovoljan. Kad entuzijazam postane platežno sredstvo, vjerovatno će svi klubovi u Sarajevu postati šampioni Evrope.“

Žurnalovi sagovornici kažu kako uskoro očekuju i formalne sastanke s resornim ministrom Kenanom Magodom. Osim značajnije novčane pomoći, očekuju da se radi i na popularizaciji svih vrsta sportova.

„Volio bih da imamo više termina za rad, da nam se omogući da uđemo u školske ustanove praveći sekcije, da se prava kantonalna ili gradska takmičenja u ovim sportovima… Za to treba podrška svih struktura vlasti“, kaže Zuhdija Korkarić.

Almir Bradić zaključuje da bi Sarajevo trebalo težiti tome da opet bude sportski centar:

„Hajmo krenuti od glavnog grada, da mi budemo vodilja za ostatak zemlje u vezi s tim kako dići sport na viši nivo. Politika, zajedno s nama sportskim radnicima, uz dobru volju kakva postoji, vjerujem možemo uspjeti naći modus da glavni grad ponovo, češće ima bar šampiona države.“

Na kraju recimo i da na naš upit nisu odgovorili iz Ministarstva kulture i sporta KS, te iz FK Sarajevo.