Zašto nema seksa u javnim preduzećima i državnoj administraciji?

Na pitanje iz naslova odgovor nalazimo u gorko duhovitom vicu koji godinama kruži Bosnom i Hercegovinom: Zato što su uposlenici uglavnom rodbinski povezani, pa bi to bio incest!

Vjerovatno i ne htijući, tezu iz vica potvrdio je direktor federalne Finansijsko-informatičke agencije (FIA) Esad Mahmutović. Pravdajući skandalozno zapošljavanje kćerke premijera Novalića, on je medijima rekao da je mnogo “uvezanih ljudi” u toj agenciji, da je “masa  zaposlenih roditelja u FIA čija djeca takođe rade u agenciji”.

Umjesto da to razbija, direktor je, kako sam kaže, počeo da stvara svoj kontra-tim. I opet nema straha od seksualnih skandala, jer se, gluho bilo, ne može ni zamisliti flert, pogotovo ne brak između SDA-ovaca, SDP-ovaca ili HDZ-ovaca. A upravo roditelji i djeca s tim partijskim knjižicama čine okosnicu FIA-e i njenih 124 uposlenika.

FIA se, međutim, ni po čemu ne razlikuje od ogromne većine ostalih državnih agencija, javnih preduzeća i administracije opština, kantona, entiteta i državnih organa. Ono što u njima nije rodbinski povezano, uhljebljeno je uglavnom za novac – plavim kovertama.

Zbog upošljavanja Ade Novalić, koja je toliko sposobna da ju je otac uklonio sa direktorske pozicije u njihovoj porodičnoj firmi, podigla se velika galama u javnosti. Gužvu koriste i oni koji bi – poput SDA, Novalića i Mahmutovića – trebali da ćute kao zaliveni, jer na duši nose istu vrstu grijeha iz vremena kad su oni vladali i dijelili radna mjesta.

Riječ je o SDP-u i DF-u, iz kojih su odmah ispaljeni moralistički rafali na Novalića i Mahmutovića i kritikovano njihovo nezakonito i bahato ponašanje, sa zahtjevom da obojica budu smijenjeni. Koliko je to licemjerno, pokazuje praksa iz perioda u kojem su vodeće funkcije u Federaciji i BiH obavljali ljudi iz ove dvije stranke.

Tokom njihove vladavine, mimo potreba i sistematizacije radnih mjesta, dodatno je umnožen broj uposlenika u državnom i javnom sektoru. Naravno, onih sa crvenim dresom, od brata Nermina Nikšića do rodbine Zlatka Lagumdžije i kantonalnog premijera Musića te drugih stranačkih funkcionera, ali i njihovih vozača i tjelohranitelja.

Među rijetkim direktorima koji se tome suprotstavio bio je prvi čovjek BH Gasa, Adnan Kreso. On nije želio da provodi takve nezakonite direktive rukovodilaca stranke koja ga je imenovala na tu poziciju. Kad je odbio da, mimo sistematizacije, uposli pet osoba sa spiska koji mu je izdiktirao tadašnji predsjednik Federalne vlade, Nermin Nikšić, meteorskom brzinom je uklonjen sa direktorske funkcije. Lično mi je to, kao razlog smjene, potvrdio tadašnji član Nikšićevog kabineta, sa mahmutovićevskom tezom: Moramo tamo imati svoje ljude, previše je SDA-ovaca!

Naravno da u javnost nije isplivao pravi razlog Kresinog smjenjivanja. Optužen je za tobože loše poslovne rezultate i pogrešne odluke. Istina je, međutim, da je te odluke, kao onu o produženju isporuke plina velikom dužniku Biraču, donosio premijer i nadležno ministarstvo.

Kad znaju sudbinu direktora koji su odbijali da plešu po korupcijskom taktu svojih stranačkih šefova, drugim čelnicima u javnom i državnom sektoru ne pada na pamet da se “igraju” poštenja. Lozinka je: Veži konja gdje ti aga kaže!

Slučaj Ade Novalić trebao bi da bude samo inicijalna kapisla za veliko pospremanje u javnim preduzećima i agencijama te u državnoj administraciji. Tamo su, nažalost, očigledni tragovi činjenice da se svaka stranka koja je bila u vlasti igrala bogomdanog poslodavca, uhljebljavajući rodbinu i prijatelje.

Afera sa premijerovom kćerkom nije nikakav izuzetak: ona je pravilo koje se uvriježilo u duboko korumpiranoj, svakoj našoj dosadašnjoj vladajućoj garnituri.