Zašto je za Tužilaštvo BiH bitno svjedočenje Denisa Đulalića

Pred Sudom BiH, na glavnom pretresu u predmetu “Fadil Novalić i drugi “ danas je svjedočio i Denis Đulalić, vlasnik firme Cubicus, koja je u martu prošle godine za Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) trebalo da nabavi 40 respiratora u vrijednosti od tri miliona KM, ali i drugu zaštitnu opremu za borbu protiv Covid 19.

Đulalić je trebao nabaviti respiratore marke Mindray, a putem partnera iz Slovenije od kojeg je dobio ponudu. On je potvrdio da je ponudu poslao na e-mail adresu kabineta generalne direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović i da su ga nakon toga kontaktirali iz KCUS-a, te da je o respiratorima razgovarao direktno sa Sebijom Izetbegović, te još nekim osobama i članovima komisije za lijekove.

S ovim pojašnjenjima Đulalić je pobio tvrdnje izetbegović koje je ona danas izrekla tokom svog svjedočenja, da ona nikada ne razgovara s dobavljačima i da za to na KCUS-u postoje nadležne službe.

Tužitelj Mirza Hukeljić pitao je Đulalića sjeća li se tačno e-mail adrese na koju je poslao ponudu, a vlasnik Cubicus-a je izdiktirao adresu, a koju su tužioci danas već spominjali da je na nju stigao dopis iz ureda premijera FBiH.

Sutkinja Džemilu Begović, pitala je tužitelja zbog čega je bitno to pitanje na što je Hukeljić kazao da je to važno jer je prethodni svjedok na današnjem suđenju, odnosno Sebija Izetbegović govorila o tome da li je ili nije službena e-mail adresa na koju se zaprimaju pismena koja se protokolišu u KCUS-u.

Ugovor o toj nabavci je potpisan, ali nije realizovan, jer kako je pojasnio Đulalić, on ga je raskinuo jer je ustanovio da neće moći ispoštovati ugovorne obaveze, što bi išlo na štetu njegove firme.

Kazao je da je ponudu za respiratore i drugu opremu poslao KCUS-u, ali i na brojne druge adrese samoinicijativno.

Iz odgovora Đulalića na pitanje advokata optuženih, je li njegova firma imala dozvolu za uvoz medicinskih sredstava, moglo se čuti da njegova firma u to vrijeme nije bila registrirana za uvoz i promet medicinske opreme, no Đulalić je kazao da je u kontaktima s Agencijom za lijekove i medicinska sredstva BiH taj problem riješio na način da je angažovao posrednika, odnosno veleprometnika s potrebnom dozvolom koji je trebao vršiti te poslove.

Na pitanje tužitelja Tužilaštva BiH Mirze Hukeljića da pojasni o kakvoj vrsti pregovora je bilo riječ, kada je u pitanju Zakon o javnim nabavkama BiH, a pri sklapanju ugovora s KCUS-om Đulalić je kazao:

– Mislim da je to bio pregovarački postupak –kazao je on.

Đulalić je govorio o teškoćama pri nabavci medicinske opreme u vrijeme proglašenja pandemije i o tome kako su se cijene mijenjale i rasle, ali je isto tako kazao da on nije imao problema s povratom novca kada je vidio da neće moći ispoštovati ugovor s KCUS-om.

– Ugovor nije realizovan zato što nas je dobavljač obavijestio šesti ili sedmi dan nakon potpisanog ugovora, a mi smo dali rok isporuke 10 dana, da postoje problemi. Javili su se jer su zemlje pozatvarale aerodrome širom svijeta. Nije bilo moguće ispoštovati ugovor s KCUS-om, jer je u našem ugovoru s KCUS-om stajalo da je penal jedan posto od ukupnog iznosa za svaki dan kašnjenja. Ugovor je bio tri miliona, a to bi značilo oko 30.000 KM po danu kašnjenja. Ja sam tada donio odluku da nam vrate novac, a mi da vratimo novac KCUS-u. Taj novac je vraćen u roku šest sati od raskida ugovora – pojasnio je Đulalić.

Sutkinju Džemilu Begović je zanimalo zbog čega su ovi podaci bitni, a tužilac Hukeljić je kazao da Tužilaštvo BiH kroz primjer ovog ugovora i nabavke koju Tužilaštvo smatra zakonitom želi pokazati tok novca i da se vidi kako se može osigurati vraćanje novca u slučaju da se prekrši rok, odnosno kako se zakonito može postupati kod nabavki i u pandemiji.

Đulalić je potvrdio i da je njegova firma nabavljala testove za Federalnu upravu Civilne zaštite. Pojasnio je da je od njegove ponude FUCZ-e za testove do potpisivanja ugovora prošlo dva dana.