Zašto je Čovićevim medijima za sve krivo „političko“ Sarajevo

Srušio se avion u istočnoj Aziji. Ko je kriv? Sarajevska čaršija.

Novi nemiri u Parizu? Ko ih je pokrenuo? Poludjeli sarajevski mediji.

Ponovno zaoštravanje američko-turskih odnosa. Odgovorni? Naravno – političko Sarajevo i njegovi medijski trabanti.

Ovo je tek malo karikirana verzija načina na koji o aktuelnoj stvarnosti izvještavaju opskurni mediji pod kontrolom Dragana Čovića. Doslovno opskurni, ovaj put izdvojit ćemo tek nekoliko svježih primjera koji tu tvrdnju ilustriraju, piše Ozren Kebo za Analiziraj.ba.

Nedavno je Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, imao zanimljivo zapažanje: „Kada govore danas neki hrvatski političari, čini se da su Vukovar rušili Bošnjaci.“ To je samo dio narativa kojeg pomenuti mediji plasiraju već godinama. Posljednji hit im je navodna hajka sarajevskih medija na Dragana Čovića. Zanimljivo je da o nečijoj hajci govore mediji kojima je hajka polazni i trajni metod novinarstva. Zato njihova najnovija haranga otvara nekoliko vrućih i relevantnih medijskih pitanja.

Kako o tuđoj hajci može govoriti neko ko je doslovno mjesecima divljao nakon presude za udruženi zločinački poduhvat?

Isto je tako pitanje kako može o tuđoj hajci pisati neko ko s divljanjem povodom UZP-a nikada nije prestao, nego ga je ukusno pretočio u divljanje povodom, prvo, kandidature, a potom i pobjede Željka Komšića na izborima.

Da li je neko od sarajevskih medija ikada Dragana Čovića nazvao odvratnim smećem? Pazite – odvratno smeće! Naravno da nije, ali je degutantni Poskok Komšića nazvao, i to u naslovu, upravo tako.

Da li je, na primjer, najuglednijeg stanovnika Ilića neko nazvao „polusrbinom“? Nije. Poskok Komšića također jeste.

Da li je neko Dragana Čovića nazvao Sejdom Bajramovićem? Nije, ali je zato na izhaviještenom Dnevniku.ba jednog dana bilo osam naslova u kojima se spominje Sejdo Bajramović. Sve sitno naslagani jedan do drugog. To je trebala biti nešto kao efektna doskočica. Jurica Gudelj, čovjek koji daje urednički obol tim doskočicama, redovan je gost ovdašnjih televizija i konferencija posvećenih profesionalnom žurnalizmu. Pamtimo ga i po znatno umjerenijim metodama dok je bio mostarski dopisnik Oslobođenja.

Nisu sarajevski mediji bez mane, koješta se tu može prigovoriti, standardi se iz godine u godinu urušavaju, ima i divljanja, i uvredljivog pisanja, i spinovanja, ali ni u snu se ne mogu porediti s onim što rade i sa štetom koju nanose ovi sepulkralni (ne)novinarski projekti iz Hercegovine. HMS sarajevske sunarodnike koji nisu po Čovićevoj mjeri naziva „halal Hrvatima“. To da se ljudi diskvalificiraju terminima iz jedne religije već je samo po sebi dovoljno harangistički da zaslužuje prezir i sankcije, a kada na sve dodate činjenicu da taj servis uređuje i taj tekst potpisuje Milan Šutalo, svemu daje potresnu notu. Zbog čega? Pa zbog činjenice da je Šutalo član Žalbene komisije Vijeća za štampu, tijela nadležnog za ovakva i slična kršenja profesionalnih kodeksa i normi. A ovo je samo jedan od grozomornih primjera iz bogatog Šutalovog opusa. (Zanimljiva anegdota: kada je urednica jednog portala dobila zahtjev Vijeća za štampu da se izjasni povodom neke prijave, poslala je duhovito obrazloženje: „Vijeću u kojem sjedi Milan Šutalo mogu reći samo jedno: Odjebite!“)

Mogli smo ovih dana čitati na Dnevniku.ba da su krvoločni Bošnjaci spremili tajni projekt Boing, čiji je cilj uništavanje Hrvata svim sredstvima. Asocijacije na neka druga vremena i tragedije svjetski razmjera na osnovu sličnih protokola su očigledne i pobuđuju zaista neugodne emocije. Tako rade neodgovorne redakcije, urednici i novinari kojima je profesionalni prioritet ispuniti naloge političkih gospodara.

Ali Dnevnik je imao ispad gori čak i od ove otužne, ali zato ne manje opasne smijurije s Boingom. Objavili su FB status Tomislava Zelenike koji na najgori način govori o jednom narodu. Kasnije je redakcija, suočena sa sopstvenom glupošću, reakcijama i ozbiljnim sankcijama, povukla tekst i uputila izvinjenje čitateljima. U izvinjenju između ostalog stoji da to što su prenijeli vijest uopće ne znači da se slažu s iznesenim stavovima. Ortodoksna laž, treba pažljivo pročitati urednički podnaslov na inkriminiranom tekstu pa će biti jasno da su ga objavili baš zato što se slažu s onim što je nesretni Zelenika u napadu nadahnuća napisao. U zloglasnom podnaslovu ruže Facebook i optužuju ga za gušenje slobode i javne riječi pošto se usudio ukinuti jedan tako divan i istinit uradak.

I ko sad tu vrši hajku? Dragan Čović je toliko uprskao prisustvom paradi i akademiji da su ga medijska i politička Hrvatska doslovno razapele. (Uprskao je on mnogo ranije, više i jače, ali Hrvatska je to tek sada unisono prepoznala). Suočeni s nikad žešćim reakcijama, njegovim hajkačima nije preostalo ništa drugo nego da za sve što se desilo optuže – sarajevsku hajku. Čović, ako uspije da se izvuče iz ovog dodikovskog belaja, prvo što treba da uradi na putu političkog ozdravljenja je da upristoji sopstvene medije. (Pitanje je da li je takav proces uopće moguć s postojećom kadrovskom garniturom). Ovako, nikada nećemo u Evropu. Njegovi mediji su među najprimitivnijim i najantievropskijim segmentima našeg javnog i političkog života, što nas sve zajedno koči u integrativnim procesima koji čekaju Bosnu i Hercegovinu.