Zanatlije, umjetnici i trgovci zatvaraju svoje radnje u Mostaru

Mostar, kao jedan od turističkih centara Bosne i Hercegovine – trpi velike štete usljed pada ekonomije i nedovoljnog ulaganja. Dućani, koji imaju za cilj očuvati tradiciju, uglavnom su zarađivali zahvaljujući stranim turistima kojih više nema zbog mjera koje se poduzimaju uslijed pandemije koronavirusa. No, izostala je i neophodna pomoć kako bi se posao održao.

Mehmedalija Mekić je vlasnik ugostiteljskog objekta koji je proteklih 25 godina bio jedan od prepoznatljivijih u Mostaru. Danas, stavlja ključ u bravu. Primoran je, kaže, na taj potez. Gostiju nema. Poticaji i pomoć nedovoljni.

„Došao sam do ove situacije! Redovno sam državi sve isplaćivao. Nemam duga ni marke. Zar je u interesu grada ili države da ne rade radnje, da zatvorimo grad?! Ja nisam za to da zatvorim radnju. Volio bih da radim. Ali, ne mogu! Država bi trebala dizati kredite za radnike, za privredu, industriju. Da nam pomaže, a ne ovako. Prepušteni smo sami sebi. Bez ičije konkretne pomoći i plana kako ublažiti ovu veliku krizu“, govori Mekić.

Prazan Stari grad i zatvorene radnje u Kujundžiluku dovoljno govore o veličini problema s kojim su se susrele ovdašnje zanatlije i trgovci. No, računi i dalje pristižu. Na zatvorenim vratima po njih nekoliko. Oni koji ipak još nisu zatvorili svoje dućane rade u skoro nemogućim uslovima.

„Ušao sam u jedan srušen prostor. Bez struje, bez vode. Četiri stabla su u njemu rasla. To sam nekako osposobio. No, kako nije bilo posla, nisam uspio platiti dvije kirije. I od tada samo prijete da će me izbaciti. Za vrijeme tzv. gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića ukinuli su i preporuke UNESCO-a za zanatlije, za stare zaštićene zanate, koje su se odnosile na kirije. To je bez Gradskog vijeća poništeno! Gradske vlasti nas skoro potpuno zanemaruju. Ne žele da nas prime ni na razgovor. Ne odgovaraju na pisane upite. Čak ne znaju pravilno napisati ni adresu na kojoj se nalazimo. Promijenili su i pravila vezana uz štandove. Sve bez Gradskog vijeća“, govori Denis Drljević, zanatlija kujundžija.

Bilo je i onih koji godinama pokušavaju dobiti štand. Bezuspješno. Arnel Pribišić je jedan od njih. Svaki put naiđu na otežavajuće okolnosti i nepremostivu administraciju.

„Prije 2-3 godine podnio sam zahtjev za štand. Tražio sam pošteno da platim taj kvadratni metar. Odbili su me. Pokušao sam da stavim štand pored već postojećih, no inspekcija me je otjerala. Otišao sam u agenciju Stari grad. Oni su me pitali imam li radnju. Pa, da imam radnju ne bih tražio štand. ‘Ne. Samo ako imate radnju možete dobiti štand’ bio je njihov odgovor. Ove godine ne gajim nikakvu nadu, niti želim da predajem išta, jer znam šta me čeka i kakav ću odgovor dobiti“, kaže Arnel.

Sve nade zanatlije, ugostitelji i trgovaci sada polažu u novi saziv Gradskog vijeća Mostara. Problema je mnogo. Toliko da je teško odrediti prioritete. Ipak, samo postojanje ovog zakonodavnog tijela koje bi uskoro trebalo imati svoju prvu sjednicu, daje tračak svjetlosti u sivilu mostarske svakodnevice.