Zamjenik šefice Misije OSCE-a u BiH: Rasipanje budućnosti

Dr. Iordanidi obavlja dužnost zamjenika šefice Misije od juna 2020. godine. Takođe je zadužen za ekonomska i pitanja vezana za zaštitu okoliša u okviru Misije OSCE-a u BiH, te kroz svoj angažman iz prve ruke svjedoči efektima neadekvatnog upravljanja otpadom na životnu sredinu. Ovo je njegovo iskustvo sa terena.

Piše: dr. Dmitrij Iordanidi, zamjenik šefice Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine SAD-a, ako isključimo male količine plastike uništene spaljivanjem, svaki komadić plastike koji je ikad proizveden postoji još i danas. To znači da je svaki komadić plastike koji ste ikad koristili još uvijek tu negdje. Možda ćete ga čak pronaći kada za vikend krenete na vaše omiljeno odmaralište u prirodi kako leži pored puta i čeka da prođe 600 godina.

Bez obzira na značajna poboljšanja zakonskog okvira na entitetskom i kantonalnom nivou u oblasti upravljanja otpadom, usvojena u proteklih nekoliko godina, upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavlja sve veći problem koji prijeti da nanese štetu ugledu države — jedne prelijepe države čiji pejzaži i netaknuta priroda ostavljaju bez daha.

Problem sa kojim se ova država suočava kada je u pitanju otpad ima ozbiljne i nepredvidive negativne ekološke i društvene posljedice. Izvori, rijeke i sistemi površinskih voda se zagađuju, što uzrokuje nemjerljivu štetu različitim ekosistemima i bogatoj bioraznolikosti BiH. To sa svoje strane negativno utiče na zdravlje, dobrobit i bezbjednost njenih ljudi i zajednica.

Zvanične procjene govore da broj nelegalnih deponija u BiH uveliko premašuje 1000. Pritom govorimo samo o velikim nelegalnim deponijama, ne ubrajajući deponije koje se šire pored puteva, na obalama rijeka te gotovo svuda i na svakom mjestu.

Zašto bacati smeće? Ono neće nestati!

Šta je to što nekoga navede da baci vreću sa smećem pored puta, usred prelijepe prirode? Da li je to nedostatak patriotizma i ljubavi prema državi? Da li je to neukost ili naprosto nebriga? Ili je to možda nedostatak znanja o tome šta se događa sa tom vrećom i njenim sadržajem nakon što on biva odbačen? Jer on ne nestaje.

Možda oni koji bace tu vreću više ne vide njen sadržaj, ali on je još tu i pojaviće se ponovo u obliku veoma opasnih čestica u vodi koju pijete, vodi koju piju vaša djeca, hrani koju jedete i vazduhu koji dišete.

Uticaj na pojedinca kroz obrazovanje

Kako pristupiti rješavanju ovog pitanja? Kako pojedinac može dovesti do napretka, a ne biti demoralisan svaki put kada prođe pored nelegalne deponije ili kada vidi smeće razbacano na obali rijeke?

Tako što ćemo promijeniti način na koji razmišljamo, djelujemo i reagujemo. Čini se jednostavnim, zar ne?

Na prvom mjestu je obrazovanje. Obrazovanje je polazna tačka svake promjene stavova i ponašanja.

Od najranijeg uzrasta, u vrtićima i kod kuće, moramo početi da učimo našu djecu o štetnim efektima razbacivanja smeća i prednostima pravilnog upravljanja otpadom. To mora postati društvena norma, ukorijenjena u nastavnim planovima i programima. Podignimo svijest, apelujmo na savjest pojedinaca i pokažimo im našim primjerom kako da pravilno odlažu otpad.

Odgovornost je važna – zahtijevajte odgovornost!

Zahtijevajte odgovornost vlasti. Građani imaju pravo i dužnost da izabrane predstavnike vlasti pozovu na odgovornost u vezi sa obezbjeđivanjem adekvatnih lokacija za odlaganje otpada, uz opcije prikupljanja i recikliranja i jasne kazne za one koji se toga ne pridržavaju.

Vaše lokalne vlasti imaju obavezu da vam pruže jasne informacije o uklanjanju otpada u vašoj zajednici i o tome kako da prijavite nesavjesne građane.

One moraju usvojiti i provoditi zakonske propise kojima se reguliše to pitanje. To je njihova dužnost i one moraju biti za to odgovorne.

Plastična vrećica? Ne, hvala!

Podižite svijest sopstvenim primjerom. To se može činiti kao reklamni slogan, ali svi moramo početi od sebe, od suštine.

Mi u Misiji OSCE-a u BiH smo već počeli primjenjivati princip „bez plastike u našim prostorijama“, drastično smanjujući ili izbacujući iz upotrebe plastične boce, čaše i druge predmete za jednokratnu upotrebu, ne samo u sjedištu Misije, već i u svim našim terenskim kancelarijama.

Svjetski dan zaštite životne sredine je 5. juni. Umjesto slogana i kampanja, učinimo nešto konkretno.

Sljedeći put kada vam neko u prodavnici ponudi plastičnu vrećicu, recite: „Ne, hvala!“.

Počnite razdvajati otpad u vašem domaćinstvu i pravilno ga odlagati u odgovarajuće kontejnere, na eko-ostrva ili u najbliže postrojenje za reciklažu. Ako ništa od toga ne postoji u vašoj zajednici, zahtijevajte od vaših lokalnih vlasti da vam to obezbijede.

Pokušajte da smanjite količinu plastike i drugih neorganskih predmeta koje koristite. Ne koristite plastični pribor za jelo ili slamčice sljedeći put kada organizujete neku zabavu ili kada idete na izlet. Ne kupujte vodu u plastičnim bocama. Pokušajte da kupujete proizvode koji koriste pakovanje koje se može reciklirati ili koji nisu zapakovani. Pokušajte da izbjegnete umotavanje vašeg ručka u plastičnu foliju i umjesto toga koristite papir. Recite prijateljima da ne primate poklone umotane ili upakovane u plastiku. Svaki put kada vam ruka krene ka predmetu od plastike ili od materijala koji se ne može reciklirati, stanite i razmislite ponovo.

Sljedeći put kada odete izvan grada da uživate u predivnom pejzažu BiH, znaćete da ste i vi dali mali doprinos tome da mjesta i krajolik u kome uživate budu bez smeća.

Sretan Svjetski dan zaštite životne sredine!