Rasprava u predmetu “Prlić i drugi”: Šestorka se “pere” pred haškim sudijama

Pred žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu u ponedjeljak je počela sedmodnevna rasprava o žalbama koje su na prvostepenu presudu podnijela šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata osuđenih za ratne zločine u BiH te o žalbi tužiteljstva.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u maju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.

Žalbeno vijeće je u pozivu za žalbenu raspravu pozvalo strane u postupku da se posebno osvrnu na neke pravne aspekte zaključaka prvostupanjskog vijeća vezane uz stanje okupacije, zaštitu koju pružaju ženevske konvencije, kvalifikacije razaranja starog mosta u Mostaru. Također žalbeno je vijeće zatražilo da se strane osvrnu na zaključke presude o napadu HVO-a početkom 1993. i utjecaj odbacivanja zaključaka prvostepenog vijeća u tom dijelu presude na pitanje udruženog zločinačkog pothvata i odgovornosti šestorke u okviru tog pothvata.

Žalbeno vijeće također je tražilo da se strane izjasne o ispravnosti zaključaka presude da su razaranja tokom napada HVO-a bila vojno neopravdana te, ukoliko se takav zaključak poništi kako bi to utjecalo na zaključak o ekstenzivnosti tih napada.

Također, žalbeno vijeće traži da se strane izjasne i utvrđuju li dokazi da je general Slobodaan Praljak znao da UNPROFOR traži pristup Stupnom dolu nakon zločina u tom mjestu te je li spriječio pristup međunarodnim snagama, je li znao za razmjere zločina u logorima Dretelj i Gabela iz čega bi proizlazio zaključak o njegovoj odgovornosti. Vijeće je pozvalo strane i da se izjasne je li presudom dobro utvrdilo kod bosanskohercegovačke šestorke njihovu namjeru da šire teror među civilima.

Advokatica generala Praljka Nika Pinter objasnila je kako žalbeno vijeće očito traži očitovanje strana o tome radi li se o nedostatnom utvrđenju činjenica u presudi iz čega proizlazi pogrešna primjena prava.

Obrane šestorice Hrvata u žalbama su tražile da se zbog pogrešnih zaključaka u presudi o postojanju udruženog zločinačkog pothvata te o sudjelovanju šestorke u tom pothvatu njihovi branjenici oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje. Alternativno tražili su značajno smanjenje izrečenih kazni.

Haško tužiteljstvo u žalbi na prvostepene presudu zatražilo je da ih se proglasi krivima i po drugim oblicima odgovornosti po kojima je to propustilo učiniti raspravno vijeće te da se izreknu “značajno veće” zatvorske kazne. Tužiteljstvo je poručilo da je raspravno vijeće počinilo pravnu pogrešku izricanjem “očigledno nedostatne kazne optuženima” te nije “na odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni kao i njihovu ulogu u njima”.

Tužiteljstvo je navelo da je raspravno vijeće u presudi počinilo više pogrešaka među kojima su i propuštanje donošenja osuđujuće presude po zapovjednoj odgovornosti te po trećem i najširem obliku udruženog zločinačkog pothvata po kojem postoji odgovornost i za zločine koji su bili predvidiva posljedica provođenja ciljeva udruženog zločinačkog pothvata.

Tokom žalbenoga postupka Hrvatska je zatražila da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u postupak s obzirom na to da su prvostupanjskom presudom najviši hrvatski dužnosnici – bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar odbrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH.

Hrvatska je u svom podnesku navela da je prvostupanjsko vijeće 2013. u presudi utvrdilo da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika bili članovi udruženog zločinačkog pothvata te su smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.

Hrvatska je ocijenila da vijeće u presudi napisanoj na više od dvije hiljade stranica nije ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine kao i da je takvim zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo evropsku konvenciju o ljudskim pravima jer je tako dovelo u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika.

Haški suci odbili su taj zahtjev Hrvatske.

Tokom sedmodnevne rasprave obrane šestorice Hrvata dobile su svaka po jedan dan i tužiteljstvo jedan dan. Na kraju žalbene rasprave odvojeno je po deset minuta za svakog od šestorice Hrvata ukoliko odaberu osobno se obratiti žalbenome vijeću.

Pravomoćna presuda žalbenoga vijeća kojim predsjeda sudac Carmel Agius očekuje se koncem godine.