Zagađenje zraka: Respiratorne probleme u Lukavcu ima 80 posto djece (FOTO)

Lokalnim zajednicama zakonom treba dati veća ovlaštenja u oblasti zaštite od zagađenja okoliša. U Lukavcu, gdje su grad i sva industrija skoncentrirani u krugu od tri kilometra, žive najstrpljiviji građani u Evropi, koji godinama toleriraju problem zagađenja. Gušimo se, a novac od odšteta i penala ne možemo dobiti, izjavio je Dževad Mujkić, lukavački načelnik.

Jozo Tunjić, Mujkićev savjetnik, ističe da je prema podacima mjerne stanice proteklih dana u Lukavcu zabilježeno 800 mikrograma sumpordioksida po metru kubnom. Maksimalno je dozvoljeno 350, dok se u slučaju 500 mikrograma po metru kubnom proglašava stanje uzbune.

“Osim industrijskih zagađivača, temperaturna inverzija i to što nema vjetrova utječu na ovakvu situaciju. Ako uz to dodamo još i to da je u toku sezona grijanja, stanje je više nego alarmantno. Međutim, Općina Lukavac ima nadležnost samo da nekom kiosku naloži da redovno baca smeće i da se priključi na kanalizaciju. Industrija koja nas truje plaća odštete, a sav novac odlazi u Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine i Agenciju za vodno područje rijeke Save, te je kroz neke projekte skoro nemoguće dobiti ikakav novac. Ništa ne dobivamo, a gušimo se. Sve fabrike ovdje su izvozne i veliki je promet proizvoda, pa oni dobivaju i PDV zbog izvoza, a mi opet nemamo ništa”, objašnjava Tunjić.

Načelnik Mujkić ističe da je svjestan da je pitanje industrije i okoliša mač sa dvije oštrice, jer je u fabrikama zaposleno 2.000 ljudi.

“Imamo Gikil, Fabriku cementa, Šiše džam i dva rudnika. Nekoliko kilometara dalje je i Termoelektrana Tuzla. Fabrika cementa i Šiše džam uložili su milione u filtere i posebne peći, dok je u Gikilu drugačija situacija, gdje se istovremeno borimo da spasimo tu fabriku i zadržimo radna mjesta, dok s druge strane imamo opravdane zahtjeve za smanjenjem zagađenja. Mi sa svima korektno komuniciramo i imamo sastanke, ali Zakon o zaštiti okoliša FBiH treba dati veće ovlasti općinama, jer drugačije je kad imate inspekcijski nadzor, a drugo je kada ste saučesnik u razgovoru”, navodi Mujkić.

Desetomjesečni sin Enesa Hajre jedan je od 80 posto djece sa područja općine Lukavac koji ima respiratorne probleme.

“To su zvanični podaci koje smo dobili iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Dakle, 80 posto djece koristi ventolinske pumpice. Razlog je više nego očit, a moj sin kašlje 25 dana u mjesecu. Zvaničnici umjesto da rješavaju problem zagađenja zraka, vode i tla, nas tjeraju da se zatvorimo u kuće. Također, spominje se i otvaranje novih spalionica, čemu se građani protive”, ističe Hajro.

Mesud Mehić, hemijski tehničar koji je u bivšoj Koksari radio 40 godina, u razgovoru za AA naveo je da je radio sa različitim vrstama opasnih otrova, ali neki polutanti koji se pojavljuju u zraku ovih dana, njemu su nepoznati.

“Ne može se disati i polutanti, prašina, smrad i smog uvukli su se u sve pore Lukavčana. Postrojenjima za osumporavanje i izdvajanje štetnog gasa, te filterima može se znatno utjecati na zagađenje. Međutim, odgovornima i vlasnicima fabrika je važniji profit, čak i po cijenu plaćanja penala za polutante. Jeftinije im je platiti taksu u iznosu od 38 KM za tonu azotnog oksida, 37 za tonu sumpordioksida ili 170 KM za tonu prašine. Oni misle da na taj način rješavaju problem, ali on je tek tada naglašen”, smatra Mehić.

U Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okolice u Vladi Tuzlanskog kantona navode da je samo dugoročnim mjerama moguće osigurati zdravo okruženje, a zbog povećanog zagađenja zraka izdali su preporuke stanovništvu. Javnost su upozorili da rizične skupine, među kojima su djeca, trudnice i starije osobe, te hronični bolesnici, tokom jutarnjih i večernjih sati smanje kretanje.