Zablude i istina o arapskom turističkom naselju u Sarajevu (VIDEO)

Na oko sat vremena putem od centra Sarajeva prema Mostaru, s desne strane ceste stoji putokaz za Osenik. Naizgled prigradsko naselje, nalik na druga slična. Uski put vodi uzbrdo na čijem se vrhu nazire nekoliko novih kuća i čuje buka građevinskih mašina.

Već na prilazu kapiji, na platou, jasno je da je riječ o naselju razmjera kakve do sada nisu viđene u ili oko Sarajeva. Na kapiji znak – Sarajevo Resort. Ispod natpis na arapskom. Kapiju otvaraju dva zaštitara. Samo se tu može ući u kompleks ograđen metalnom ogradom, namijenjen za smještaj turista s Bliskog istoka. Naselje koje će u konačnici imati 160 objekata, piše u reportaži RSE.

Amjad Al-Rez (Amdžad), direktor firme Gulf Real Estate, u čijem je vlasništvu kompleks, dočekuje ekipu RSE ispred kancelarije smještene pokraj džamije.

“Ovo je jedno turističko selo, turističko naselje isključivo za strance, arapske turiste koji su u BiH vidjeli ljepotu”, pojašnjava Al-Rez.

Zemlja površine 160.000 kvadratnih metara kupljena je, navodi on, od privatnih vlasnika.

“Kupljena je od vlasnika koji su bili ovdje. Plaćen je porez od pet posto. Dobili smo urbanističku i građevinsku dozvolu. Sve je po zakonu. Nema ovdje ništa da smo uzeli, na primjer opštinsku zemlju ili slično”, dodaje Amjad Al-Rez.

Šetamo uz vještačko jezero, između manjih vila, koje su cijelo ljeto bilo izdate ljudima iz arapskih zemalja. Zasad ih je oko 30 potpuno gotovih, a do proljeća će biti još 40. I sve su opremljene namještajem firmi iz BiH, baš kao što na njihovoj gradnji rade domaće kompanije. Investitor je, pak iz Kuvajta, Jasem Ahmed Al Kanderi, priča Al-Rez.

“Kuvajtski investitor, ovdje se zove Gulf, a dole Al-Arabi. To je podružnica. Nije samo da investraju u BiH, imaju investicije u drugim zemljama svijeta”, ističe Al-Rez.

Ograđen kompleks i zaštitari na ulazu odaju dojam da je pristup zabranjen. Dijelom i jeste, priznaje Al-Rez, ali samo do pet sati poslije podne, radnim danom i nedjeljom do 13 sati, kada prestaju građevinski radovi i kada oni koji žele proštati to mogu uraditi.

Mjere ograničenog pristupa su uvedene jer zbog građevinskih radova postoji i opasnost da se neko povrijedi, ali i da je nemoguće obezbijediti toliki kompleks u ovoj fazi gradnje.

“Sada nemamo restorana. Zašto bi došli ljudi? Imamo kontrole, jer imamo građevinske materijale i nemamo dovoljno čuvara da obezbijedimo te materijale”, riječi su Al-Reza.

Godišnji u rahatluku

Paralelno, kvalitet života u Oseniku popravlja se kako radovi u naselju teku. Napravljen je rezervoar za vodu vrijedan 300.000 eura, proveden internet…

Studentica Sanela Šarić koja u resortu radi na održavanju, sjeća se kako je bilo prije: “Ovo je bilo zapušteno. Visoka trava, šuma”.

Bilo je, kaže Šarić, nepovjerenja kod mještana. Pitali su se šta će tu Arapi, šta će biti. Polako su jedno po jedno počeli i da rade.

“Imamo dosta ljudi iz sela. Kada dolazim isto kao da ne dolazim na posao, nego da se družim”, konstatuje Sanela Šarić.

Iskustva su, uglavnom, pozitivna i kod onih koji nemaju direktne veze sa naseljem.

Kucamo na vrata obližnjih kuća. Ljudi su nepovjerljivi prema medijima, kažu. Ne žele javno, mada navode kako su oni koji ljeto provode u naselju ljubazni i pristojni.

Organizuju im i sajam gdje dođu da prodaju svoje proizvode, od meda do povrća i ljekovitog bilja.

Hamza Fejzić živi u naselju u blizini kompleksa. Jedan je od rijetkih koji javno kaže kakav je odnos prema turistima koji dolaze iz potpuno drugačije sredine.

“Gledajući na mještane, mi sa njima nemamo problema. Dođu ovdje mirni, tihi. Provode svoj godišnji u rahatluku. Pravo ono turski oture. Nema kod njih stolova… i kao potrošači čujem da su jako dobri”, kaže Fejzić.

Da Bosna i Hercegovina želi, mogla bi i bolje profitirati, tvrdi direktor Amjad Al-Rez.

“Problem je što ne znamo kome da plaćamo boravišnu taksu. Mi smo pitali, tražili, bar da uzmu euro dnevno. U Crnoj Gori plaćamo, Hrvatskoj, što ne u BiH. Ipak to ulazi u budžet. Ako ima 10 dnevno mjesečno 300 eura”, navodi Al-Rez.

Jezik novca svi razumiju

Ljudi se, kaže Al-Rez, boje onoga što ne poznaju, i to je normalno, ali dovoljno je vidjeti kako su svuda u svijetu te iste arapske investicije dočekane s odobravanjem, jer jezik novca svi razumiju.

Pored toga, BiH mora da razlikuje stvarne investicije od onih fiktivnih, ali to je, smatra Al-Rez, već na organima koji bi trebalo da rade svoj posao, kako se ne bi oni koji zaista ulažu u zemlju dovodili u istu poziciju.

“Imaju ovi što otvaraju firme. Za 1.000, 2.000 eura. Kupe kuću dvije, prodaju ih onda. To nije za mene investicija. Mi imamo 140 objekata, nije to baš tako. Treba da razlikuju”, pojašnjava Amjad Al-Rez.

Uskoro će u kompleksu nići i bazen, supermarket, a gradit će se i moderna ambulanta za goste. Ove godine moglo bi ih biti mnogo više jer su već od maja do polovine oktobra rezervisane čak one vile koje će tek biti izgrađene.

Tada će, kako navode, biti i više zaposlenih. Zasad ih je oko 60.

To će otvoriti prostor i za građane koji, očito, žele obići kompleks, da u njemu mogu provesti dan s porodicom, ručati u restoranu i opustiti se na nekom od sportskih terena ako žele.

I ako im, kaže nam na kraju Amjad Al-Rez, ne smetaju gosti, koji iznad svega cijene ono čega u BiH ima u izobilju – zelenila i netaknute prirode.