Za e-potpis nam nedostaje “jedan papir”: U reformi javne uprave pomaka skoro da nema

U Bosni i Hercegovini uvijek nedostaje jedan papir. Tako je i sa reformom javne uprave. Iako je riječ o zadatku koji je pred nas stavila Evropska komisija, pomaka gotovo da i nema. Zakon o elektronskom potpisu čekamo od 2006. godine. I čekat ćemo, čini se, još. Građani imaju strpljenja, ali koliko još imaju strani investitori?

“Ja sam imala situaciju da nostrifikujem svoju diplomu sa stranog fakulteta. I bio je problem. Išla sam u tri općine zato što niko nije znao kako treba. Ili ne smije da mi ovjeri prevod ocjena ili diplome”.

“Puno obaveza, puno se traži. Ne znam šta bih rekla drugačije. Mislim, kao da doktorat vadim”.

“Kada god dođem u Općinu, prva rečenica je – fali ti još jedan papir”.

I obično taj jedan papir građane košta vremena, novca, ali i živaca. Spora administracija i komplikovana birokratija nije olakšana čak ni u eri digitalnog doba. A, mogla bi i trebalo bi da bude. No, teorija kaže jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Institucije uglavnom neuvezane, redovi dugi, a građani razočarani. Među malobrojnima koji su pokrenuli transformaciju svojih sistema da budu u službi građanima su Bišćani, odnosno Grad Bihać. Malim koracima ka velikom cilju – krenuli su od komunalija, javlja Federalna televizija.

“Omogućili smo da se zahtjevi za dobijanje nekih komunalnih taksi ili za plaćanje nekih komunalnih taksi mogu putem web stranice preuzeti i obrazac nam poslati putem emaila. Mi ga obradimo i pošaljemo ga poštom stranci. Stranka ne mora u biti uopće dolaziti u Bihać”, ističe Vildana Zulić, pomoćnica gradonačelnika Bihaća.

Bihać je jedan od tek 17 gradova u BiH koji se upustio u transformaciju javne uprave. No, Bihać, kao ni druge lokalne jedinice u našoj zemlji, na unapređenju ne mogu raditi sami. Ključ je na državnom nivou. A ključni uvjet za elektronsku digitalizaciju je elektronski potpis. Ali, upravo tamo politika je kamen spoticanja. Zakon o e-potpisu usvojen je još 2006. godine.

Kako objašnjava Dragan Ćuzulan, koordinator za reformu javne uprave BiH, taj je zakon čekanjem na implementaciju zastario, pa je Vijeće ministara BiH nacrt novog zakona donijelo prije tri godine, ali je oboren na Zastupničkom domu – i to zahvaljujući zastupnicima iz RS-a: “Tačka sporenja bio je jedan ured za nadzor, što je onima koji su zakon opstruisali prenos nadležnosti. Činjenica je da nam treba centralno identifikaciono tijelo koje jednostavno utvrđuje identitet osoba koje koriste elektronske usluge, da bi zaista bila autentična ta osoba koja to traži. U svim zemljama EU to je jedna tačka. Hoće li ona biti unutar države, u Sarajevu ili Banjoj Luci – za građane je sasvim nebitno. Ja sam im čak predlagao – ako se ne mogu dogovoriti, neka to bude u Brčkom”.

Prijedlog, vidimo, nije uvažen, a zakon o elektronskom potpisu će sačekati novi saziv Vijeća ministara BiH. Ako i taj bude imao sluha. Otpor pored vlasti, tvrdi Ćuzulan, pruža i administracija koja taksama puni budžete. Pored toga što bi građanima elektronski sistemi uštedjeli novac i vrijeme, benefite bi osjetili i privrednici. Njima digitalizacija, kažu, nije pitanje napretka nego opstanka.

“Ukupan položaj privrednog subjekta na zahtjevnim međunarodnim tržištima koje u velikom zamahu koristi segmente digitalizacije, kompanije moraju da uđu u taj proces da bi bili prepoznati, da bi zadržali svoja mjesta u svojim globalnim lancima dobavljača. Upravo njihovi glavni klijenti ih tjeraju na to”, upozorava Mirsad Jašarspahić, potpredsjednik Privredne komore FBiH.

Dok njih tjeraju klijenti, javna uprava u BiH, ovakva kakva jeste, tjera strane investitore iz zemlje.

“Nedostatak institucionalne podrške i političke volje za ulaganja u IKT sektor, zatim nedostatak konkurencije na pojasu širokopojasnog pristupa, nedostatak širokopojasne strukture, nizak nivo IKT sigurnosti i, kao što smo već naveli, adekvatan pravni okvir. Također, odustvo interoperabilnosti među javnim institucijama u našoj državi na svim nivoima, nažalost, ograničava mogućnost javnog sektora da pruža uvjete građanima i poslovnoj zajednici. I to je jedan od problema i za strane investitore koji dođu i našu zemlju”, kaže Sanja Miovčić, izvršna direktorica Vijeća stranih investitora u BiH.

Dakle, benefiti e-potpisa i e-dokumeta su brojni, ali kod nas i dalje na čekanju, jer nema ko da ih ovjeri. Odnosno, oni koji treba da to učine – iz sebi znanih razloga ne žele. I opet se vraćamo na početak. Sve imamo i možemo, ali nam za konkretan iskorak nedostaje – jedan papir.