Wickerov apel za BiH: “Dimnom zavjesom kriju enormni kriminal i korupciju”
SAD i Evropska unija moraju jasno staviti do znanja da odvajanje ili novi entiteti u BiH ne dolaze u obzir, izjavio je američki senator Roger Wicker, predsjednik američkog Helsinškog komiteta na raspravi o bezbjednosti i saradnji u Evropi, održanoj u Senatu
Također je naveo kako se bh. političarima koji su umiješani u korupciju i koji ignorišu parametre Dejtona, ali i odluke domaćih sudova trebaju uvesti sankcije. U vrijeme sve češćih najava prekompozicije BiH, analitičari ističu kako je vrijeme da građani otvore oči i shvate da je to samo način na koji se političari u BiH štite od odgovornosti za kriminal, korupciju i nerad, piše Radio Slobodna Evropa.
Ukazujući na to da su SAD u BiH dozvolile ono što nisu nigdje američki senator Roger Wicker, predsjednik američkog Helsinškog komiteta, iznio je nekoliko argumenata zbog čega je neophodno vraćanje interesa SAD i evropskih partnera na ovaj dio Balkana. Akcenat je stavio na na Dejtonski sporazum.
“SAD i naši evropski prijatelji moraju jednoglasno naglasiti, da je Dejton apsolutna baza, odakle se može samo napredovati i što je jedino dozvoljeno. Mora se reći da separatizam ili novi entiteti ne dolaze u obzir”, poručio je američki senator.
Poruka koju je uputio Wicker je apsolutno jasna i posljednja je u nizu onih koje se već godinama upućuju političkim liderima koji uporno na pričama o prekompoziciji BiH vode političke bitke i baziraju predizborne platforme. Jasno je šta je senator rekao, kaže predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
„Koliko običan građanin u BiH može da shvati veoma jasne poruke da nema stvaranja nekih entiteta, podjela u BiH, destrukcije države i njenih institucija i da se neće dozvoliti stvaranje potpuno nefunkcionalnih institucija u BiH, što političari svjesno rade kako bi izbjegli, prije svega, krivičnu odgovornost za enormni kriminal kojim se bave. Da li smo toliko kratkovidi, zaslijepljeni mržnjom i neznanjem da neodgovornim političarima dozvoljavamo da nas manipulišu pričama koje nemaju veze sa zdravim razumom, političkom reaslnošću, pa čak ni potrebama građana – a to su priče o novim podjelama, novim entitetima, o prekrajanjima granica. Zašto građani ne shvate da su te priče sračunate da stvore dimnu zavjesu da bi se sakrio enormni kriminal i korupcija i nesposobnost političara da nađu odgovor na bilo koje egzistencijalno pitanje građana?“
Na tom tragu je i Wickerova ocjena kako se mora usmjeriti na vlast baziranu na građanskim osnovama, jer etničke skupine imaju privilegije koje se ne smiju poticati na račun istinske demokratije i individualnih prava.
Politički analitičar Adnan Huskić ocjenjuje kako su Wickerove ocjene detektirale suštinu problema u BiH, uključujući i nemoć pravosuđa da se iznese sa korumpiranim političarima, ali i onima koji su nosioci negativnih tendencija u zemlji.
Ne čudi ga, kaže, ocjena da naredne vlasti moraju raditi na uklanjanju diskriminacije. Jednako ne začuđuje da zbog etničkih privilegija ne može da zaživi moderna demokratija. U zatvaranju u vlastite krugove kojim teže, bh. političari traže spas za sebe.
„Ta mogućnost koju imate ili mehanizam zaštite kao mehanizam opstrukcije, sada vi to zloupotrebljavate i znamo da se ta vrsta političkog prisustva etničkog razvodnila. Uglavnom se tu radi o političarima koji su upitnog moralnog kredibiliteta, o političarima koji su visoko korumpirani, radi se o tranzicijskim milionerima i bogatašima koji zaštitu onoga što imaju u ovom momentu što su uspjeli da uzurpiraju i pokradu traže upravo pozivajući se na zajedništvo i zaštitu etničkih grupa. Čak je i Špirić upravo to uradio nakon što je objavljena odluka o sankcijama koje su uvedene protiv njega i njegove porodice – da je to direktan napad na RS i da će on nastaviti braniti RS.“
Urednik u BIRN-u i politički analitičar Srećko Latal u ovim ocjenama ne vidi ništa novo, što već nije rečeno lokalnim zvaničnicima, i što oni uporno ne prihvataju. Ali vidi kao poziv onima koji mogu promijeniti stanje.
„Jedini bitan faktor koji može da promijeni situaciju smo mi sami, građani i svi segmenti društva koji ako žele da promijene situaciju život i zemlju u kojoj žive onda bi morali da se bitno drugačije angažiraju u kreiranju boljih lokalnih zajednica. Nažalost, mi to ne vidimo i umjesto toga vidimo da su građani BiHspremniji da napuste zemlju i da bolju budućnost traže negdje drugo, umjesto da iste te napore ulože ovdje i sebi naprave bolji život.“