Vojna inferiornost BiH u odnosu na susjede

BiH je sa svojim Oružanim snagama (OS) u “strategijskom debalansu” u odnosu na susjede i nema moderna borbena sredstva za efektivno odvraćanje od bilo kakve sigurnosne prijetnje. “Zbog nedostatnog godišnjeg vojnog proračuna od oko 280 miliona maraka, Oružane snage BiH ne samo da ne mogu sudjelovati u trci u naoružavanju koju nameću susjedi, nego jedva preživljavaju”, kaže za Deutsche Welle vojno-politički analitičar Đuro Kozar.

On napominje da pored naoružanja i vojne opreme treba cijeniti i moral i obuku te podsjeća da slabije opremljene, ali dobro uvježbane OS BiH sudjeluju u mirovnim misijama u svijetu “rame uz rame sa mnogo moćnijim armijama”. Ipak, razlike u količni i kvalitetu oružja između zapadnobalkanskih armija su očite.

Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja

Nekada je odnose vojnih snaga u ovoj regiji regulirao Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine. Taj je Sporazum precizirao kvantitet ofanzivnog oružja i druge vojne opreme. Potpisnice se i danas uglavnom kreću u njegovim okvirima. Analitičari ga, međutim, smatraju prevaziđenim. Potpisnice su Hrvatska, koja je danas članica NATO-a i svoju odbrambenu strategiju veže uz Alijansu, BiH koja u vrijeme potpisivanja ovog Sporazuma uopće nije imala jedinstvenu vojsku i Savezna Republika Jugoslavija, nekadašnja zajednička država Republike Srbije i Republike Crne Gore, koja danas ne postoji.

Oružane snage BiH, smatra Đuro Kozar, ne mogu sudjelovati u trci u naoružanju koju nemću susjedne zemlje (prizor sa vojne parade u Beogradu 2014.)

Analitičari upozoravaju da u razvoju odbrambenih kapaciteta BiH nailazi na prepreke i u sistemu odlučivanja gdje se zaštita “vitalnih nacionalnih interesa” često (zlo)upotrebljava za razne blokade. “Dok srpsko-hrvatski zvaničnici u institucijama BiH, prvenstveno kadrovi SNSD-a i HDZ-a BiH, blokiraju zakonske izmjene kojima bi se materijalno i kadrovski ojačale OS BiH i druge važne službe iz domena državne sigurnosti, susjedi BiH nesmetano razvijaju svoje odbrambene sisteme”, smatra vojni analitičar Nedžad Ahatović.

BiH bez operativne avijacije

“Hrvatska to čini u okviru NATO-a, a Srbija u saradnji sa Rusijom. U poređenju sa susjedima, BiH zaostaje u ključnim segmentima vojne odbrane. OS BiH nemaju operativnu avijaciju. Srbija ima 14 MIG-ova 29 i određen broj starijih jurišnih aviona. Hrvatska se sprema da kupi 12 borbenih aviona posljednje generacije, a u naoružanju ima 12 starijih lovaca MiG-21”, kaže Ahatović.

Govoreći o tenkovima u operativnoj upotrebi, Ahatović naglašava da BiH jedina u regiji ima tenkove zapadne proizvodnje, 47 zastarjelih tenkova M-60 A3. “Hrvatska ima 72 operativna tenka M-84, dok će Srbija sa ruskom donacijom od 33 tenka T-72B3 imati 290 tenkova prvog ešalona, dakle više operativnih tenkova od jedne Francuske”, kaže Ahatović.

Žandarmerija kao paravan za vojsku

U vojno-sigurnosnom smislu, BiH ima problema i na unutrašnjem planu. Ova zemlja odnedavno je bogatija za još jednuvojno-policijsku jedinicu, Žandarmeriju u okviru Policije Republike Srpske. “Teško je govoriti o nekoj koheziji unutar sigurnosnih struktura BiH kada je MUP RS-a formirao vojnu jedinicu (Žandarmeriju) u okviru svojih nadležnosti koja ima usku saradnju sa ruskim policijskim strukturama u oblasti obuke, doktrine i školovanja”, kaže Ahatović.

Hrvatska razvija svoje odbrambene sisteme u okviru NATO-a (prizor sa vojne parade u Zagrebu 2015.)

Inače, naoružanje i vojna opema OS BiH su donacije prijateljskih zemalja Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Turske, podsjeća Đuro Kozar. “Čim su 2006. formirane OS BiH, Amerikanci su nam donirali  45.000 automatskih pušaka M-16 sa municijom kalibra 5,56 i tim puškama se koriste pripadnici tri pješadijske brigade i brigade za podršku. Nedavno su nam Britanci donirali tri vojne ambulante. Donacije dobijamo od prijatelja koji cijene našu vojsku i njen doprinos jačanju mira u svijetu”, kaže Kozar.

Uzdati se u međunarodnu zajednicu?

On vjeruje da BiH ne treba biti zabrinuta za svoju suverenost i teritorijalni integritet zbog intenzivnog naoružavanja susjeda “sve dok su ovdje jedinice EUFOR-a i Štab NATO-a, koji svakodnevno prate situaciju i u slučaju težeg oblika kršenja mira za 48 sati mogu angažirati vojne snage koje bi brzo uspostavile mir i odvratile potencijalne agresore”. Kozar podsjeća i na nedavnu vojnu vježbu EUFOR-a “Brzi odgovor 2020” koja je ovih dana održana u oba entiteta BiH i u kojoj su “bez kompleksa inferiornosti” učestvovali i pripadnici OS BiH.

Ahatović ističe da ​​​​Žandarmeriju u okviru Policije Republike Srpske usko sarađuje sa ruskim policijskim strukturama

Kako BiH trenutno nije u vrhu prioriteta međunarodne zajednice, eventualna odluka o raspoređivanju dodatnih NATO ili evropskih snaga u BiH bi mogla biti upitna. “BiH se mora osloniti prvenstveno na vlastite odbrambene kapacitete. Zato je unutrašnji politički konsenzus ključ stabilnosti i BiH i regije”, kaže Nedžad Ahatović upozoravajući da je svako podrivanje ustavnog poretka BiH i njenog euroatlanskog puta “sigurnosna prijetnja koja bi mogla uzdrmati temelje Evrope”.