Vojka Smiljanić-Đikić umrla jutros u Sarajevu

Vojka Smiljanić-Đikić, pjesnikinja, prevoditeljica i urednica, umrla je jutros u Sarajevu nakon duge i teške bolesti.

Novinar Ranko Mavrak, čija je karijera započela na Trećem programu Radio Sarajeva u vrijeme kad je Smiljanić-Đikić bila glavna urednica, kaže da je u posljednjim mjesecima života voljela podsjećati na riječi Susan Sontag “da nikad neće doći vrijeme u kojem čovjek neće osjećati potrebu za kulturom”.

To je ujedno bio stvaralački kredo Vojke Smiljanić-Đikić, ističe Mavrak.

– Bila je vrsna intelektualka, izuzetna rukovoditeljica, sjajna osoba, erudita i neko ko se prema osobama s kojima radi odnosio s majčinskom brigom i pažnjom – sjeća se on.

Vojka Smiljanić Đikić vodila je malu redakciju koja je ostavila velikog traga u kulturnoj povijesti BiH prije rata. Kroz Treći program Radio Sarajeva prošla je i stasala skoro cijela relevantna kulturna elita tadašnje Bosne i Hercegovine.

– Ti napori ostavili su vidljiv dokaz koliko je u ovoj zemlji uvijek bilo pameti, potencijala i intelektualne energije, a Treći program pod njenim uredništvom bio je prostor za takvo izražavanje; pandan i žestoka konkurencija kulturnoj intelektualnoj sceni Beograda, Zagreba i Ljubljane – riječi su Ranka Mavraka.

Pjesnikinja, prevoditeljica i urednica Vojka Smiljanić-Đikić te urednica časopisa “Sarajevske sveske”, rođena je 29. septembra 1932. u Varcar Vakufu, BiH.

Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobitnica je nagrade Udruženja prevodilaca BiH 1975.

Objavila je niz knjiga, među kojima su one iz domena poezije “Pjesme” (Svjetlost, Sarajevo 1966.), “Tkači vetrova” (Prva književna komuna, Mostar 1987.), “Pepelnica” (Zid, Sarajevo 1997.), “Druga zemlja” (Zid, Sarajevo 2000.) te “Prevođenje mora” (Naklada ZORO, Zagreb-Sarajevo 2004.).

Bavila se i prevođenjem, gdje je nizala mnoge naslove poput: “Antologija savremene alžirske poezije” (Svjetlost, Sarajevo 1975.), Jean-Jospeh Rabearivelo “Poems” (Presque – songes, Traduit de la nuit) Nouvelle edition 1960. Tananarive, (“Bijeli bik”), Marguerite Yourcenar, Alexis ou Le Traite du Vain Combat (Paris, Plon, 1952 – “Aleksis”), Marguerite Yourcenar, Les Songes et les Sorts (Paris, Grasset 1938), (“Snovi sudbine”), III program Radio-Sarajeva 1991., Mohammed Dib, Qui se souvienet de la mer (1960, “Ko se sjeća mora”), roman, biblioteka “Cijeli Svijet”, Sarajevo-Beograd, 1976, Myriam Ben, Sur le chemin de nos pas (Editions L Harmattan – Paris) Collection Ecritures arabes (“Na vlastitom tragu”, pjesme), III Program Radio Sarajeva 1985., te Borut Kardelj, Lačne Zarje (Mladinska knjiga, Ljubljana, 1973.) (“Gladne zore, pjesme”), Prva književna komuna, Mostar, 1979.