Vlasti u RS misle da imaju neograničenu moć

Vlasti u Republici Srpskoj se neće uzdržavati od daljnje upotrebe sile protiv demonstranata, opozicije i građana koji zahtijevaju rješavanje slučaja Davida Dragičevića sve dok ih to ne bude isuviše koštalo, kaže Eric Gordy, stručnjak za jugoistočnu Evropu sa Univerzitetskog koledža u Londonu, u intervjuu za “Zašto?” (Radio Slobodna Evropa), i dodaje da protesti podrške u Sarajevu i Beogradu pokazuju da građane u regionu muče ista pitanja.

Da li ste iznenađeni upotrebom sile od strane policije protiv demonstranata u Banja Luci i kako vidite daljnji razvoj situacije?

Mislim da se njima čini da pošto su formirali većinsku vladu na nivou entiteta i Dodik se instalirao kao član Predsjedništva da su dobili dojam da je njihova moć neograničena, da im se sve može, pa su odlučili da to testiraju jer su svjesni da najveći problem koji imaju je problem legitimiteta, znači, nezadovoljstvo građana.

I još mi se čini da su iskoristili datum, 25. decembar, jer to je dan kada u velikom dijelu svijeta ljudi ne prate vijesti pošto je praznik, pa su mislili da su vjerovatno mogli da naprave svršen čin.

Da li je to možda znak i straha od strane vlasti?

Mislim da ih jeste strah, a strah vjerovatno proizilazi od toga da čitav ovaj pokušaj zataškavanja zločina vodi do samog vrha policije i, vjerovatno, političkih struktura.

Iako je bilo mnogo situacija kada su se i prije mogli očekivati protesti, kao i u Mađarskoj i Srbiji, razlog je na kraju bio problem malog, običnog čovjeka?

Ovo je nezadovoljstvo koje je nakupilo posle dužeg vremena, reklo bi se više godina.

Ono što se vidi je da se to pretvara u veći protest, da dolazi do izražaja na ulicama i na trgovima, kada udara na ličnom nivou.

Tu se stvara neki narativ.

Da su vlasti politički loše, to se zna, a onda se sve to pretvara u prepoznatljivu priču da to ima posljedice za pojedince, u ovom slučaju za porodicu.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Milorad Dodik suočavaju se sa protestima koji su privukli dosta pažnje iz inostranstva u momentu kada se činilo da nikada nisu bili jači?

To što će privući pažnju iz inostranstva, to je isto tako dio njihove retorike.

Uvijek može, naročito Dodik, da se kaže da je to jedan napad svjetskih centara moći ili tako nekako.

Ono što je bitno tu je da, koliko vidim, strani faktor ne igra veću ulogu.

Ako gledamo izjave koje su dali zvaničnici iz Evropske unije, one su toliko blage da su čak i komične.

Ovo dolazi od samih građana.

Može li ovo prerasti u neki politički zahtjev?

Teško je formulisati politički zahtjev pošto politička opozicija skoro da ne postoji.

Ne postoji značajna opozicija ni u Srbiji, ni u Republici Srpskoj, što znači da je politički zahtjev više na simboličkom nivou, na nivou legitimiteta, na nivou opšteg prihvaćanja dosadašnje vlasti među građanima.

Skupovi podrške su održani u Beogradu i u Sarajevu. Može li se u ovome vidjeti nešto što bi moglo izrasti na nivou BiH?

Pa svakako treba vidjeti nešto u tome.

U Federaciji imaju sličan slučaj sa Dženanom (Memićem), ali da budu skupovi solidarnosti u istom danu i u Beogradui u Sarajevu za Banja Luku to mnogo govori o tome kako se ista pitanja odražavaju na živote građana u svim ovim zemljama.

Znači ovo je regionalno, a ne nacionalno, ni entitetsko političko pitanje.

Dokle su vlasti u RS spemne da idu sa primjenom sile i medijskim ‘spinom’?

Teško je reći. Kada bi bilo do njih, išli bi do kraja, do velike primjene sile, ali ako gledate ponašanje Dodika, on će sve uradit dok ne vidi da ga nešto košta.

Znači, da će dobiti nekakvu reakciju ili od građana ili od međunarodnih aktera, naročito ako shvata da će izgubiti podršku iz Srbije i iz Rusije.

Da li u slučaju da situacija eskalira očekujete intervenciju međunarodne zajednice koja je u BiH prisutna EUFOR i kroz Ured visokog predstavnika?

Mislim da se to ne može očekivati.

Mislim da je naročito Evropska unija dosta neangažirana u BiH i ono što sad postaje jasno, posle nedavne smrti Paddyja Ashdowna, koliko su svi visoki predstavnici posle njega izbegavali da koriste Bosanska ovlaštenja, vjerovatno zbog straha da će i oni izgubiti legitimitet.

Očekujem od međunarodnih aktera da će biti jako oprezni i da će na kraju stati na stranu tamošnjih vlasti, kao što su radili i do sada, kao što su radili i tokom protesta pre četiri godine.