Vladi FBiH važniji interesi ArcelorMittala od radnika

roteklo je dvije sedmice od početka štrajka u organizaciji Sindikata kompanije ArcelorMittal Zenica. Sindikalci u ime svih radnika traže potpisivanje pojedinačnog kolektivnog ugovora za ovu i narednu godinu uz povećanje plata i naknada.

Uprava ArcelorMittala pristaje samo na povećanje toplog obroka sa 5 na 6,5 KM, isplatu regresa u visini od 50% plate i „bajramluk“ vrijednosti 100 KM, dok pregovore o koeficijentu za uvećanja plaće odgađa za februar naredne godine, piše Žurnal.

Pomaka u pregovorima nema

“Važno je shvatiti da, u ovim izuzetnim okolnostima, Kompanija nije u mogućnosti da ispuni zahtjeve Sindikata mimo onoga što je do sada ponuđeno. Jedini efekat štrajka je stvaranje realne prijetnje budućoj zaposlenosti i vitalnim ekonomskim aktivnostima kojim Kompanija daje doprinos ovoj državi”, saopštili su iz ArcelorMittala Zenica.

No, efekti sindikalnog neposluha zatomljeni su odlukom kompanije da u predvečerje štrajka obustavi proizvodnju „zbog loših uslova koji vladaju na tržištu čelika“. Predsjednik Sindikata ArcelorMittala Zenica Rašid Fetić za Žurnal je rekao da pomaka u pregovorima sa upravom nema, te da se nada nekim novim detaljima tokom naredne sedmice.

Iz Sindikata su nakon početka štrajka naveli kako su radnici izloženi pritiscima i prijetnjama.

“Pozivaju se jedan po jedan kod upravnika u kancelariju da potpišu da su protiv štrajka pa će im biti uplaćena plata, u suprotnom nema ništa. Plata od 1.450 KM je u AMZ, ali 70 posto radnika prima platu ispod tog prosjeka, a više od 100 radnika ima platu od 1.000 i ispod 1.000 KM sa svim benefitima”, upozorili su štrajkači.

Bez plaća i beneficija

Iz Uprave su već saopštili da radnici koji štrajkuju ostaju bez plaće i ostalih beneficija za te dane. Iz Vlade Federacije BiH do sada nema konkretnih prijedloga za okončanje štrajka, tek pomirljivi pozivi objema stranama.

„Nadamo se da će radnici i Uprava ArcelorMittala čim prije početi pregovore kako bi se situacija u ArcelorMittalu riješila na obostrano zadovoljstvo. Ovim putem urgiramo prema objema stranama da se sastanu i razmotre daljnje aktivnosti u cilju postizanja kompromisa povodom ove veoma teške situacije“, saopšteno je iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.

Podsjetimo, suvlasnik ArcelorMittala sa 8% jeste i Federacija BiH. Početkom štrajka Žurnal je od Vlade, odnosno resornog ministarstva tražio odgovor na pitanje da li je Vlada Federacije shodno vlasništu od 8% naplatila svoj dio od dobiti koju je ova kompanija imala u prethodnom periodu? Konkretno, prema podacima FIA-e ArcelorMittal je u 2021. godini imao sveobuhvatnu dobit od 199.135.067,00 KM, a u 2022. dobit je bila 41.169.906,00 KM.

Dvije sedmice kasnije, odgovora nema – kao što godinama prije nije omogućen uvid u detalje konačnog ugovora o predaji proizvodnih pogona zeničke željezare ovoj indijskoj multinacionalnoj kompaniji u vlasništvu porodice Mittal, a koji se tretira kao najveća tajna.

Nisu ispunili obećanja

“LNM (LNM Holdings je bio prethodni naziv ArcelorMittala) će osigurati da Društvo nastavi zapošljavati najmanje 2850 radnika nakon dana zaključenja ugovora. Nakon perioda ponovnog pokretanja proizvodnje, LNM će učiniti da Društvo zapošljava između četiri i četiri hiljade i pet stotina radnika”, navedeno je u prvobitnom osnovnom ugovoru prije 18 godina.

ArcelorMittal danas zapošljava oko 2200 radnika. Pored tek polovine obećanog broja zaposlenih, nisu realizovane ni planirane investicije, a naročito ulaganja u zaštitu okoline.

Povlastica je zato bilo napretek, i one su naravno realizovane.

“U periodu od najmanje deset godina od dana zaključenja, Vlada FBiH će osigurati Društvu tretman najpovlaštenijeg kupca za sve nabavke električne energije, zemnog plina, sirove nafte i usluge željezničkog transporta, koliko to zakon bude dozvoljavao… Vlada FBiH će društvu osigurati nabolji mogući poreski tretman, uključujući oslobađanje od plaćanja poreza na dobit preduzeća i poreza po odbitku”, piše u navedenom osnovnom ugovoru.

Federalnoj Vladi, naravno, nije u interesu zatvaranje fabrike i suočavanje sa novim hiljadama nezaposlenih.

Prethodnih godina, bez obzira koje stranke obnašale vlast, pokazali su da nemaju sposobne (a ujedno i stranački odane) kadrove da rukovode bilo kakvom firmom ovog tipa. Zato je i razumljiva šutnja na sve zahtjeve, a može se reći i ucjene uprave ArcelorMittala.