Vjerske zajednice u BiH iščekuju usvajanje zakona o restituciji

Gotovo svi društveno-politički sistemi u Bosni i Hercegovini, Austrougarska monarhija, Kraljevina SHS/Jugoslavija i Socijalistička Jugoslavija, od vjerskih zajednica oduzimali su imovinu, a vjerski službenici nisu nikada imali i još nemaju zdravstveno, penzijsko, invalidsko osiguranje.

O oduzetoj imovini, njenom vraćanju, te zdravstvenom osiguranju svećenika za Fenu govore: monsinjor Ivo Tomašević, tajnik Biskupske konferencije u BiH, prof. Eli Tauber, savjetnik za kulturu i religiju Židovske zajednice u BiH, dr. Senaid Zajimović direktor Vakufske direkcije.

Prinudno oduzimanje vakufske imovine izvršeno je putem agrarne reforme, nacionalizacije i eksproprijacije.

Zemlja, zgrade, dobra Katoličke crkve i drugih crkava i vjerskih zajednica, podsjeća Tomašević, oduzeti su u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata kada je i zabranjen rad brojnih crkvenih, odnosno vjerskih i drugih organizacija, a oduzeta su brojna dobra pojedincima i raznim drugim organizacijama ili institucijama.

Teško je reći ukupno točan podatak, kazao je Tomašević, jer unutar Crkve postoje brojne institucije koje su vlasnici tih dobara: biskupije, muške i ženske redovničke zajednice (provincije).

– Jevrejskoj zajednici oduzeta je sva imovina, koja je pripadala raznim vjerskim, humanitarnim i kulturnim organizacijama – istakao je Tauber, te dodao da je nacionalizirana sinagoga na Mejtašu, a mnoge sinagoge su u mjestima gdje nije više bilo Jevreja jednostavno vremenom urušene.

Islamskoj zajednici je oduzeta gotovo sva vakufska imovina koja nije bila vjerskog karaktera, a najprije su oduzimane zemljišne parcele, pogotovu od 1918. do 1939. godine, kada je oduzeto oko četiri miliona dunuma vakufske zemlje.

Prema podacima Vakufske direkcije, precizirao je Zajimović, od 1945. do 1990. godine, ukupan broj oduzetih vakufa (dućana, džamija, grebalja, kuća, stanova, zgrada) je 11.324, odnosno ukupna površina oduzetih vakufskih nekretnina je 30.342.496 m2.

Ni nakon 25 godina nezavisnosti Bosne i Hercegovine zbog zakona o restituciji koji nije usvojen, imovina nije vraćena vjerskim zajednicama, ili je vraćen neznatan dio.

Katoličkoj crkvi su neka dobra vraćena i na raspolaganju su pojedinim crkvenim institucijama koji su stvarni vlasnici, a riječ je uglavnom o imovini koja ponajprije služi Crkvi za socijalno-odgojnu djelatnost.

– Nažalost, mi smo jedina vjerska zajednica kojoj nije vraćen nijedan kvadratni metar. Istina, u Banjoj Luci i Doboju izgrađen je Jevrejski kulturni centar, ali to nema veze s povratom imovine, to je donacija – kaže Tauber.

Činjenica je, podsjeća, da su npr. u Sarajevu Jevreji bili vlasnici brojnih tvornica i zgrada, a da su većina stradali u holokaustu, „tako nestaje i društvena, a ne samo privatna imovina“.

Također je i Zajimović kazao da ono što je vraćeno, vraćeno je iz razloga što lokalna vlast nije više imala interesa da raspolaže tim nekretninama: u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Sanskom Mostu, Tešnju, gdje je vraćen određeni, neznatan broj vakufske imovine.

Kao dio tih procesa, Fenini sagovornici smatraju da je potrebno osigurati kvalitetniju javnu raspravu o predloženim rješenjima zakona o denacionalizaciji u koju treba aktivno uključiti sve zainteresirane subjekte i relevantne organizacije i institucije koje se bave ovom problematikom i zaštitom ljudskih prava, kako iz dijela vladinog, tako i nevladinog sektora, a posebno insistiraju na potrebi uključenja i Međureligijskog vijeća u BiH. Onda bi se u 2017.godini mogao usvojiti konačan tekst zakona.

Tauber je izrazio sumnju da će skoro doći do nekog rješenja ili donošenja zakona, iako postoje razni modeli usvojeni u drugim državama, Makedoniji, Češkoj, Srbiji, pa i Hrvatskoj, i mišljenja je da bismo „te modele trebali pokušati nekako prilagoditi našem zakonodavstvu“.

– Najugroženija je Jevrejska zajednica jer je dovedena u poziciju da veoma teško preživljava, a država veoma malo pomaže u tome. Mislim da bi se mogao postignuti određeni dogovor, da do donošenja zakona o restituciji, bude vraćen ili ustupljen na korištenje određeni broj objekata kako bi se podigao materijalni status vjerskih zajednica – naglasio je Tauber.

Zajimović ističe da se restitucija-povrat oduzete imovine može lako realizirati na način da se vrati ono što je moguće vratiti, što nije moguće vratiti da se dodijeli zamjenska nekretnina iz fonda državne imovine, a ako nije moguće ni to onda da se država obaveže da će dati novčanu kompenzaciju u određenom periodu.

– U javnosti je prisutno pogrešno mišljenje za koje je kriva vladajuća struktura. U javnosti se od početka želi formirati predodžba da ukoliko dođe do restitucije država neće biti likvidna, odnosno da će bankrotirati. Mi nikad nismo tražili da se povrat ili obeštećenje za nacionalizirane vakufe izvrši odmah, mi smo spremni da se utvrdi period u kojem će se isto realizirati. Smatramo da je bitno da proces restitucije počne i da se ima vizija kad bi mogla biti završena. Spremni smo maksimalno olakšati državi – naglasio je Zajimović.

Iako vjerski službenici od 1945. godine nisu imali penzijsko i zdravstveno osiguranje, Tomašević, Tauber i Zajimović kažu da se situacija ni u prethodnih 25 godina nije puno promijenila.

Tauber podsjeća da su po zakonu sve crkve i vjerske zajednice izjednačene u pravima i obavezama, dio su građanskog društva i kao takve treba da su prepoznate od države. Također, država se obavezuje regulirati penziono, invalidsko i zdravstveno osiguranje vjerskih službenika, posebnim propisom, na poticaj bilo koje institucije, ali „nažalost, vjerski službenici nemaju ni penziono, niti zdravstveno osiguranje“.