Veterani rata u BiH mladima iz ličnog iskustva govorimo o besmislu rata (FOTO)

U ratu su se gledali preko nišana, a danas zajedno rade na izgradnji mira i pomirenja u Bosni i Hercegovini. Otvoreno govore o svojim iskustvima i ruše predrasude među mladima. Oni su veterani iz tri vojske koje su ratovale u BiH od 1992. do 1995. godine u misiji života.

Program “Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva” osmislio je Centar za ratnu traumu iz Novog Sada, a Udruženje “Pravi požar” ga realizuje na području Bosne i Hercegovine kroz dijalog nazvan “Veterani i mladi”. Udruženje trenutno okuplja više od 30 veterana iz tri vojske: Vojske Republike Srpske, Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Samo u avgustu ove godine održali su šest radionica i to u Goraždu, Trebinju, te po dvije u Bratuncu i Bihaću. U narednoj godini plan im je održati još 44.

“U krugu porodice o ovim temama se sa mladima veoma malo govori. To je nešto o čemu roditelji ne pričaju, a i kada govore, onda je narativ sasvim drugačiji u odnosu na radionice koje organizujemo”, ističe Spasoje Kulaga, osnivač Udruženja “Pravi požar” iz Dervente, i sam ratni veteran.

Kada je riječ o pričama u društvu, one su uvijek pozitivne prema sredini iz kojih mladi dolaze i nacionalnoj grupi kojoj pripadaju, dok se o drugima govori u negativnom kontekstu.

Veterani kroz dijaloške radionice, kojima moderira stručna osoba, psiholog/inja ili edukovani/a aktivist/kinja sa iskustvom, otvaraju teme kojima kroz svoja različita životna iskustva nastoje srušiti predrasude prema “onima sa druge strane”, izgraditi kritički odnos prema ratu i skorijoj ratnoj prošlosti, upotrijebiti veteranska iskustva s ciljem prevencije nasilja među mladima, ali i dati kredibilitet veteranima u društvu i u očima mladih. Jedan od osnovnih ciljeva im je i dekonstruisati pojam rata kao “zanimljivog i zabavnog iskustva” te raditi na razumijevanju ratne traume i njenih posljedica na pojedinca/ku, porodicu i cijelo društvo.

“Za mlade aktiviste/kinje, mlade ljude u BiH, smatramo da je važno da čuju iskustva običnih malih ljudi koji imaju svoje istorije. Da čuju kako običan čovjek u pojedinim dijelovima ove zemlje prolazi tokom ratnih dejstava. Kako je tom čovjeku bilo u ratu i kakav mu je život nakon rata sa svim posljedicama koje nosi”, objašnjavaju organizatori koji se ovim aktivnostima bave još od 2011. godine i dosad su realizovali oko 80 radionica širom Bosne i Hercegovine. Počeli su u Derventi, a zatim u Tesliću, Doboju, Banjoj Luci, Brodu, Bijeljini, Sarajevu, Bihaću, Mostaru, Brčkom, Gornjem Vakufu, Prijedoru…

Njihova publika dosad je bila veoma raznolika, od mladih aktivista/kinja, učesnika/ca kampova, volontera/ki, pripadnica udruženja žena pa do članova navijačkih grupa. Cilj im je okupiti srednjoškolce/ke, mlade od 16 do 28 godina, ali i članove/ice nevladinih organizacija, mlade aktiviste/kinje koji rade na temama suočavanja s prošlošću i izgradnje mira…

“Naša dosadašnja iskustva govore da mlade ljude interesuje ova tema. Njihova pažnja tokom radionica je velika, a i broj pitanja veteranima pokazuje da ih interesuje KUVI Dijalog. Naravno, susret sa predrasudama na radionicama je realan jer na jednom mjestu čujete ljude, veterane koji pričaju svoja iskustva, svoje životne priče, a mladima su dotad sve vrijeme ‘servirane’ drugačije priče o ‘drugoj, trećoj strani'”, objašnjava Kulaga, veteran koji aktivno djeluje na ovom polju još od 2007. godine.

Reakcije tokom radionica uvijek budu emotivno intenzivne jer je ovaj program specifičan i nudi drugačiji način rada, otvara neka nova razmišljanja, donosi nova saznanja, ruši predrasude i dosadašnje narative o “nama” i “njima”.

Među brojnim porukama koje su se dosad mogle čuti od učesnika/ca i publike sve imaju isti cilj – razgovorom o prošlosti doprinijeti da više nikad niko ne upadne u zamku besmisla i ode u rat.

Svaka radionica donosi neku novu poruku, novu priču i novi izazov.

“Veterani u većini slučajeva šalju poruke o besmislu rata i nasilja kao načina rješavanja konflikta, dok mladi šalju poruke mira i potrebe da se razgovara o prošlosti. Moji utisci su veoma pozitivni jer vidim da mladi žele da saznaju šta su to veterani, članovi njihovih porodica preživjeli tokom učešća u ratu, šta su to vidjeli tamo, kako danas žive u društvu. Mladi ljudi malo znaju o posljedicama sa kojima žive njihovi roditelji – učesnici rata. Mladi nam dolaze na radionice sa narativima sa kojima su odrasli, pojedini spremni da na poziv ‘države’ sutra odu u rat. Nakon što čuju iskustva veterana, mnogi od njih naglas razmišljaju da li bi umrli ‘za državu'”, zaključuje Kulaga.