Uživaju li građani BiH pravo na slobodu mirnog okupljanja?

Brojne utvrđene nedosljednosti koje su iznesene u novom izvještaju OSCE-a BiH o slobodi mirnog okupljanja u BiH u proteklim godinama, ponekad čak i unutar iste administrativne jedinice ili institucije, predstavljaju ozbiljnu zabrinutost za efikasno uživanje slobode mirnog okupljanja i pravne sigurnosti u našoj državi.

Piše: A. DUČIĆ

Na osnovu detaljnog monitoringa OSCE-a nad 150 mirnih okupljanja održanih u Bosni i Hercegovini između 2017. i 2020. godine, ovaj izvještaj pruža konkretne preporuke koje će usmjeriti organe vlasti u cijeloj zemlji prema jačanju zaštite prava na mirno okupljanje u zakonu i praksi.

Između januara 2017. i decembra 2019. godine, Misija je posmatrala 134 javna okupljanja širom Bosne i Hercegovine (BiH). Ova brojka ne uključuje političke skupove ili javna okupljanja koja za cilj imaju sticanje dobiti i koja ne potpadaju pod OSCE-ovu definiciju mirnih okupljanja.

Misija je pratila i dokumentovala 22 okupljanja u 2017. godini, 71 okupljanje u 2018. godini, i 40 okupljanja u 2019. godini. Od toga je najveći broj okupljanja održan u Banjoj Luci (41), zatim u Mostaru (29), Sarajevu (18) i Tuzli (14). Nalazi koji su proistekli iz direktnog praćenja okupljanja predstavljaju osnovni izvor informacija uključenih u ovaj izvještaj.

Misija je, na primjer, primijetila da je obilježavanje sjećanja na bošnjačke žrtve sukoba devedesetih godina u BiH, koje je najavilo Udruženje 111. viteške brigade Armije BiH da će se održati u Foči 6. novembra 2019.godine, zabranjeno rješenjem Policijske stanice u Foči zbog mogućnosti da će uznemiriti lokalno stanovništvo.

U jednom ranijem primjeru iz Prijedora, policija je zabranila obilježavanje sjećanja na žene i djevojčice ubijene tokom sukoba 1992.-1995. zbog “različitih etničkih osjećanja i pripadnosti”.

– Prema gore spomenutim međunarodnim standardima, dužnost države da zaštiti slobodu mirnog okupljanja je od posebnog značaja u situacijama kada učesnici okupljanja izražavaju nepopularne stavove, dok se mogući neredi ne bi smjeli koristiti za opravdanje nametanja ograničenja – naveli su iz OSCE-a BiH u novom izvještaju.

Navode i primjer, 2019. godine kada je u Čapljini je gradonačelnik zabranio obilježavanje Bajrama u školskom dvorištu. U svom pismu Islamskoj zajednici napomenuo je da bi “sigurnost učesnika na traženoj lokaciji bila ugrožena gustim saobraćajem” i da “sigurnost pojedinaca mora biti naš prioritet”, iako su organi vlasti trebali nastojati da omoguće pomenuto mirno okupljanje.

U drugom primjeru, 20. juna 2017. godine, Misija je primijetila tokom protesta učenika srednje škole u Jajcu protiv segregacije u školama da policija nije propisno osigurala odgovarajuću lokaciju niti regulisala saobraćaj na mjestu na kojem se održavalo okupljanje. Vozila su se kretala među demonstrantima koji su uglavnom bili maloljetni učenici, predstavljajući očiglednu opasnost po sigurnost (koja se mogla izbjeći) a što ne pogoduje uživanju slobode mirnog okupljanja.

Nadalje, Koordinacioni odbor koji okuplja devet udruženja osoba s invaliditetom u Unsko-sanskom kantonu kažnjen je sa 4000 KM zbog organizovanja protesta u Bihaću 26. oktobra 2019. godine bez podnošenja prijave policiji. Takođe, poslanik Narodne skupštine RS-a (trenutno gradonačelnik Banjaluke) Draško Stanivuković dobio je kaznu od 1500 KM za organizovanje antivladinog protesta u septembru 2017. godine.

U julu 2017. godine, policija u Vitezu odobrila je ženama iz Kruščice koje su željele protestovati protiv izgradnje mini hidroelektrane održavanje skupa manje od 24 sata prije planiranog početka protesta. Odobravajući okupljanje, policija je zahtijevala od organizatora da osiguraju vozilo hitne pomoći, vatrogasce i zaštitare.

– Ovi zahtjevi osim što su nerealni da budu ispoštovani s obzirom na vremenske okvire, predstavljaju neprihvatljiva de facto ograničenja uživanja slobode mirnog okupljanja. Zaista, čak i bez takvih dodatnih zahtjeva, kratki periodi između izdavanja dozvole za okupljanje i održavanja okupljanja mogu uzrokovati poteškoće u praktičnoj organizaciji okupljanja, posebno uzimajući u obzir ostale obaveze koje se nameću organizatorima (vidjeti odjeljak o obavezama organizatora okupljanja ispod) – primjećuju u OSCE-u.

Na protestima u vezi sa dešavanjima na deponiji Uborak u Mostaru u vezi sa očuvanjem životne sredine, policija je upotrijebila silu (između ostalih datuma, 9. decembra 2019.) za uklanjanje demonstranata. Uslijedilo je pokretanje više od 50 prekršajnih prijava protiv učesnika. Prije nego što je policija nasilno prekinula mirno okupljanje 25. decembra 2018. godine, okupljanja grupe Pravda za Davida (PzD) u Banjoj Luci održavali su se svakodnevno od kraja marta do decembra 2018. godine kao odgovor na smrt Davida Dragičevića. Policijski službenici u Banjoj Luci su pokrenuli postupke protiv trojice opozicionih lidera zbog organizovanja protesta u novembru 2018. godine koja su rezultirala oslobađajućom presudom u prekršajnom postupku koji se vodio pred 25 Osnovnim sudom u Banjoj Luci.

– Uživanje slobode mirnog okupljanja u BiH je opsežno regulisano sa 12 različitih zakona i brojnim lokalnim politikama koje su samo djelimično usklađene s važećim međunarodnim standardima ljudskih prava. Neki zakoni nameću veliko opterećenje organizatorima i efektivno ograničavaju uživanje ovog osnovnog prava do nerazumnog nivoa – ističu u OSCE-u.