Uzbuna u gasnoj komori: Od koga je-dobro je!

Sarajevske kantonalne vlasti konačno su pokazale da imaju sluha za pritužbe svojih građana. Vapaji iz gasne komore iznudili su barem jednu energičnu mjeru: ograničavanje kretanja automobila. To će sigurno utjecati na sniženje aerozagađenosti u našem glavnom gradu.

Neki aplaudiraju, drugi se ljute. Premda su svi svjesni da se ubici iz zraka moramo energično suprotstaviti, ovih drugih ipak je toliko da se plašim da će se vlast sljedeći put suzdržati od bilo kakve intervencije. I njima je postalo jasno da stvar nije samo u mjerama; puno je i do njihove sadržine i posljedica koje izazivaju, a koje nisu neminovno pozitivne. Pokazalo se da naša vlast nije sposobna za cakum-pakum reakciju, iako za to nije potrebno odveć dugo mućkati glavom.

Glavnina kritika koje javnost i mediji upućuju Kantonalnoj vladi potpuno je opravdana i na mjestu. Na primjer ona o transportu radnika iz noćnih smjena. Ova mana mogla je lako da bude otklonjena. U svim tim službama, naime, ne manjka službenih vozila. Njihovim povećanim i racionalnim korištenjem problem bi bio znatno umanjen, pa i otklonjen.

Uostalom, i ti radnici dišu na škrge, i njima je stalo da se gasna zavjesa bar malo razmakne.
Onome kome vozila nedostaju, Vlada je mogla da pomogne ustupanjem svojih automobila. Šta je, na primjer, sa voznim parkom Civilne zaštite?

Vrisnuli su i hotelijeri. Kažu, biznis im trpi, biće manje gostiju. Vjerovatno i hoće, ali, budimo realni, zagađeni zrak u Sarajevu mnogo više utječe na turističku (ne)posjećenost nego par-nepar mjera. Ona se, međutim, nije morala primjenjivati na vozila iz unutrašnosti BiH i iz inostranstva, pod restrikciju nisu trebala da dođu ni rent-a-car vozila.

Možda i najveći propust načinjen je uključivanjem vikend-dana u par-nepar režim. Dragocjeno je da bar dio automobila zakratko napusti grad; još je bolje što bi makar dio građana izašao na čist zrak. Uostalom, u neradne dane mnogo vozača, i parnih i neparnih, uopšte ne pokreće svoja vozila sa parkinga ili iz garaže.

Kantonalne vlasti očito nisu čule za staru izreku da se, prije rezanja, triput mjeri, iako za to plaćaju masu “mjerača” u svojim kancelarijama. Uvijek smo znali, a sad za to imamo i potvrdu, da su to uglavnom uhljebljene neznalice i lijenštine koje teško sabiraju i 1 plus 1, a kamoli nešto komplikovanije. Stoga se vlast bruka i kad, što rijetko radi, pokušava nešto da učini na poboljšanju životnih uslova svojih građana.

Neko bi rekao da je bolje da ništa nisu ni preduzimali, kad već nisu sposobni, a nisu, za sveobuhvatne, pažljivo koncipirane mjere, pogotovo za dopunska rješenja kojim se ublažava nešto što je svakako trebalo uraditi. Čisto sumnjam da iko ima išta protiv par-nepar sistema.

Ljutnju izaziva to što je on uveden onako “od čibuka”, sa jedinom hvale vrijednom odlukom kojom se omogućava besplatno korištenje vozila gradskog saobraćajnog preduzeća.

Ta vozila mogu u obilasku rodbine i prijatelja koristiti i oni koji danas slave Božić. No, da se moglo jedan dan sačekati, moglo se! Pa i moralo se! U ionako zagađen zrak ne bi bile emitovane nove otrovne čestice, one koje nas truju i ljeti i zimi.

Informacijom da je saobraćajna policija dobila direktivu da katolicima danas gleda kroz prste, vlast je priznala svoju grešku. Kako li će, pitam se, proći Bošnjak koji je krenuo da prijatelju Hrvatu čestita blagdan?

Sjećam se kad je Sarajevo, prije 40-tak godina, sa prljavim vazduhom mučilo još veću muku od ove koju danas imamo. Tada je premijerno uspostavljen par-nepar režim. No, on je bio praćen još nizom mjera: od kontrole kvaliteta benzina, strožijih godišnjih pregleda ispravnosti automobila, nadzora i kažnjavanja vlasnika onih kotlovnica koje nepravilnim prvim potpaljivanjem proizvode masu dima i gareži.

Jednu zimu sam, kao student, svakog jutra bilježio pluseve i minuse tim trovačima. Akciju je, u ime gradskih vlasti, vodio ekolog Novak Anđelić.
Potom su sistematski eliminisane toplane na čvrsta goriva, a onda je mazut zamjenjivan plinom.

Tako je bilo u socijalizmu. U današnjem vandalizmu, međutim, kantonalna vlada radi upravo obratno: ona subvencionira grijanje na naftne derivate! S druge strane, vlast konstantno obeshrabruje upotrebu plina, čiju cijenu, umjesto da nju subvencionira, drži na enormnoj visini samo zarad boljitka svoje rodbine i stranačkih pajtaša zaposlenih u BH-Gasu, Sarajevogasu, Toplanama i Energoinvestu.

Kantonalna, gradska i opštinske vlasti u Sarajevu nemaju nikakvu strategiju borbe sa dramatičnom, višegodišnjom zagađenošću zraka u glavnom gradu BiH. Svaka zima ih je iznenađivala, kao da ne žive ovdje.

Sad su barem nešto učinili. Reklo bi se: Od koga je, dobro je! Mogli su, kao prije, ostati da sjede skrštenih ruku. Čak bi na njih bilo i manje povike od ove s kojom su se sada suočili.

Nemušta borba sa aerozagađenjem samo je djelić priče o našoj nesposobnoj, aljkavoj, neodgovornoj i nestručnoj vlasti. Ona nije bila u stanju ni da odgovarajućim propisom čvrsto ozakoni kazne za narušavanje par-nepar režima, pa se građanima već sugeriše iz advokatskih krugova da pokrenu tužbe, ukoliko ih policija udari po džepu. Mogu se, na račun aljkave vlasti, od države ogrebati za finu odštetu.

Neke koristi od par-nepar sistema ipak će biti. Koliko bi je tek bilo da gradom gazduje pravi domaćin, umjesto vlasti kojoj sposobnost razmišljanja ni u čemu nije bolja strana.

Policija ne može kažnjavati za par-nepar, nema zakonskog osnova!