Ustavni sud zaustavio protjerivanje iračkog imama iz BiH

Ustavni sud Bosne i Hercegovine posljednjeg dana 2024. godine, kako saznaje Fokus, donio je privremenu mjeru kojom je, za sada, zaustavio protjerivanje iračkog državljanina F.A.J. iz naše države.

Ustanovivši da se navedenom iračkom državljaninu krše ljudska prava iz Evropske konvencije, budući da bi u Iraku bio izložen riziku od mučenja i smrtne kazne, Ustavni sud BiH je čak poništio i rješenje Suda BiH u ovom predmetu, a koje datira od 28. novembra 2024. godine.

U BiH preko Turske

Navedeni Iračanin, prema navodima iz apelacije, došavši u BiH, iza sebe je u Iraku, Kurdistanu, te u Turskoj ostavio poprilično turbulentan život.

F.A.J. je do kraja 2014. godine živio u pokrajini Salahaddin. Nakon  ulaska ISIL-a u navedenu pokrajinu krajem 2014. godine, on je napustio Irak i otišao u Tursku, a 2022. godine došao je u BiH. Njegova porodica ostala je u pokrajini Kurdistan u Iraku.

Navedeni Iračanin je u zemlji u kojoj je rođen živio kao sunit, gdje se bavio propovijedanjem i podučavanjem mladih ljudi te je radio kao imam i hatib. U svom iskazu je naveo da su njegova obučavanja mladih bila prosječna, da je govorio bez priklanjanja bilo kojoj strani, da je tretirao aktuelne teme te da je omladinu koja je dolazila u džamiju nastojao osvijestiti o važnosti života u miru.

No, zbog svog govora i zbog toga što je bio imam i hatib koji je pripadao sunitima, koji su manjina, kako je naveo, bio je meta još i u vrijeme Saddamovog režima. Tada je, kaže, fizički i psihički oslabljen usljed zatvaranja i godina provedenih u zatvoru, zbog čega je odlučio da je najbolje da ode iz ove zemlje. Prvo je otišao u Kurdistan, u kojem je njegova porodica i danas, a onda iz Kurdistana 2014. godine odlazi u Tursku, gdje je bio sve do 2022. godine, kada je došao u BiH.

Istakao je da je Kurdistan napustio da porodicu ne bi izlagao daljnjim eventualnim problemima zbog svog prisustva i posla kojim se bavio. Za Tursku je rekao da je „fina i sigurna zemlja“, ali da je problem bio u tome što nije mogao da dobije izbjeglički status niti državljanstvo.

Odluka Službe

Međutim, Služba za strance je u maju prošle godine donijela odluku jer je utvrđeno da njegovo prisustvo predstavlja prijetnju javnom poretku, javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH. Iračanin je Ministarstvu sigurnosti BiH uložio žalbu, koja je odbijena.

U konačnici mu je i Sud BiH odbio žalbu. U svojim presudama, Sud je naveo kako nije mogao ustanoviti osnovanost njegovog straha od progona odnosno da bi njegov boravak u zemlji porijekla mogao biti nepodnošljiv. Također, Sud je naveo kako apelant nije stvorio uvjerenje da je država Irak zainteresirana za njega kao pojedinca.

Iz podataka u spisu, utvrdio je Sud BiH, nesporno proizlazi da se pripadnici manjinskih grupa suočavaju s određenim problemima u Iraku, međutim, kako je obrazloženo, svi problemi koje je apelant isticao vezuju se za period prije 2014. godine.

Upozorenje Organizacije Bedr

Sud BiH je primjetio da apelant svoj strah vezuje za područje Iraka i pokrajinu Salahaddin, gdje su mu upozorenje uputili sinovi Islamskog otpora (Organizacija Bedr), no naveo je da postoji mogućnost apelantovog boravka u Kurdistanu, gdje njegoa supruga zajedno sa dva sina i dvije kćeri neometano boravi.

Za Sud BiH, budući da je legalno napustio zemlju porijekla, da ga vlasti nisu pratile, da mu nije bila izrečena zabrana izlaska iz zemlje porijekla, da u zemlji porijekla nije osuđivan u odsustvu, da ga vlasti nisu potraživale, niti su vlasti zemlje porijekla svoje aktivnosti usmjerile na ostatak njegove porodice, nije postojala osnova iz definicije izbjeglice.

Ipak, Ustavni sud BiH zapaža da apelant u apelaciji pokreće ozbiljna pravna pitanja u pogledu eventualnog kršenja prava iz čl. 2. i 3. Evropske konvencije, te da apelant u zahtjevu za privremenu mjeru jasno ukazuje da postoji osnovan rizik da će nastupiti nenadoknadiva šteta po njega ukoliko njegov zahtjev ne bude usvojen.

Također, zaključuje Ustavni sud, apelant već nalazi pod nadzorom u Imigracionom centru te da odlaganjem primjene rješenja o protjerivanju ne može nastati pretjerana šteta. Stoga, pri postojanju takvih okolnosti Ustavni sud utvrđuje da je u interesu apelanta i pravilnog vođenja postupka da se privremeno odloži primjena.