Ustavni sud BiH o Hodžiću, Novaliću i Solaku: Imali su jasne namjere

Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je u cijelosti veoma obimnu presudu po apelacijama Fikreta Hodžića, Fahrudina Solaka, zatim Fadila Novalića, kao i firme pravnog subjekta, Hodžićeve firme “Srebrena malina”.

U presudi, čije dijelove donosi Fokus, kako je javnost već obavještena, utvrđuje se da je prvoapelantu Fikretu Hodžiću (kao i subjektu “Srebrena malina”), povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom da Sud BiH, kako se navodi, nije dao jasan odgovor o pravnoj kvalifikaciji za krivično djelo za koje se terete pa se ne može zaključiti da je bio obaviješteni o svim optužbama.

Biće krivičnog djela

Međutim, Ustavni sud BiH utvrdio je niz drugih činjenica koje karakterišu samo biće krivičnog djela koje im se stavlja na teret.

U odnosu na navode iz apelacije koje se tiču drugoapelanta (Solak) i četvrtoapelanta (Novalić) o tome da su osuđeni kao saizvršioci iako to nije navedeno u optužnici, Ustavni sud ističe da je saizvršilaštvo širi i najteži oblik saučesništva, te podrazumijeva više osoba koje učestvuju u izvršenju krivičnog djela.

“Ustavni sud ima u vidu da su apelanti bili optuženi da su se „udružili“ i zajednički djelovali radi izvršenja krivičnih djela, te da su i drugoapelant i četvrtoapelant prema optužnici i presudi počinili krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, kako samostalnim radnjama tako i radnjama koje se međusobno dopunjuju, nadovezuju i odlučno doprinose izvršenju. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelanti mogli predvidjeti da mogu biti osuđeni kao saizvršioci. Naime, saizvršioci djeluju zajednički, imaju zajedničku odluku o djelu kao subjektivni element, odnosno svijest i volju, te preduzimaju određenu radnju kojom se izvršava, odnosno ostvaruje djelo”, istaknuto je u presudi Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud BiH zapaža da je Sud BiH ukazao i na voluntarističku komponentu, odnosno namjeru da se djelo ostvari.

Dogovor apelanata

Ustavni sud napominje da je izvedeno dovoljno dokaza da je postojao dogovor između apelanata.

-Kada se imaju u vidu dokazi koje je Sud BiH proveo i cijenio, Ustavni sud smatra da je jasno obrazložen zaključak o tome da su apelanti imali kontakte, svijest i volju i jasne namjere u okviru preduzetih radnji, te je svako od njih na odlučujući način doprinio radnji izvršenja – ističe se u presudi.

Također, apelanti su se branili od optužbi da se „omogućilo pripadnicima udruženja stjecanje protivpravne imovinske koristi“, a sud je utvrdio da je stjecanje imovinske koristi omogućeno prvoapelantu i trećeapelantu.

Međutim, Ustavni sud smatra da se ne radi o „konstruiranju krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja“ jer je to djelo bilo sadržano u optužnici, pri čemu je dokazano da je korist pribavljena samo prvoapelantu i trećeapelantu. Stoga su, zaključuje, neosnovani ti navodi drugoapelanta i četvrtoapelanta.

U odnosu na drugoapelantov (Solak) navod da je sud neovlašteno naveo odluke koje je on navodno krivotvorio jer ti dokumenti nisu bili precizirani u optužnici Ustavni sud je naveo:

-Objektivni identitet optužbe i presude nije povrijeđen ako se radi o izmjenama koje ne ulaze u suštinu krivičnog djela sadržanog u optužnici, pod uvjetom da optuženi ne bude osuđen za teže krivično djelo od onog koje je sadržano u optužnom aktu.

Navodi Solaka

Nadalje, Solak navodi da ga je optužnica teretila da je „suprotno odredbi člana 10. Zakona o javnim nabavkama i saopćenju Agencije za javne nabavke […], bez obrazloženja opravdanosti primjene ovog člana donio Odluku o izuzeću od primjene Zakona o javnim nabavkama“, ali da je sud „dao sebi za pravo da analizira član 21. Zakona o javnim nabavkama“.

Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH istakao da je optužnica teretila drugoapelanta da je znao „da FUCZ ne može biti ugovorni organ“. Sud BiH je, ističe se, kao nesporno utvrdio da je postupak javne nabavke bio nezakonit, ali da je FUCZ mogao biti ugovorni organ i da je trebalo provesti zakonit postupak, u skladu s odredbom člana 21. Zakona o javnim nabavkama, kao i da je drugoapelant postupao suprotno članu 10, bez obrazloženja i opravdanosti donio Odluku o izuzeću od primjene Zakona o javnim nabavkama.

Pozivanje suda na član 21. Zakona o javnim nabavkama suštinski ništa ne mijenja, već samo razjašnjava koji je bio pravi put za provođenje zakonite javne nabavke. Osim toga, Ustavni sud smatra neosnovanim i navode koji su izneseni o navodnim nedozvoljenim „upisivanjima“, odnosno „konstrukcijama suda“. Suštinski, zbog obimnosti apelacionih navoda u vezi s navodno Predmet broj AP-667/24 75 Odluka o dopustivosti i meritumu nedozvoljenim intervencijama suda i prekoračenjem optužbe, Ustavni sud ih je sve uzeo u obzir i zaključio da su drugoapelant i četvrtoapelant osuđeni za djelo za koje su bili i optuženi, te da sud izmjenama nije narušio subjektivni i objektivni identitet optužnice, o čemu je Sud BiH dao detaljno i jasno obrazloženje – navodi se u odluci.

O nezakonitim dokazima

Nadalje, Ustavni sud je ostale navode Solaka i Novalića o nezakonitim dokazima utvrdio neosnovanim, s obzirom na obrazloženje koje su sudovi o tom pitanju dali u presudama.

Neosnovanim smatra i njihove navode da Tužilaštvo pristupilo pretresanju pokretnih stvari prethodno oduzetih po potvrdama o oduzimanju predmeta, a da nije pružilo dokaze o prethodnom otvaranju oduzetih predmeta.

Ustavni sud također zapaža da u apelaciji nisu konkretizirani razlozi iz kojih bi se moglo utvrditi da je pisanje medija zaista imalo utjecaja na odluku suda.

Kada je riječ o Solaku i Novalić, Ustavni su je djelimično usvajio apelacije u kojima je utvrdio povreda  Evropske konvencije o ljudskim pravima „u vezi s izjavama u predmetu broj AP-667/24 3 Odluka o dopustivosti i meritumu javnih zvaničnika Elmedina Konakovića, Fahrudina Radončića i Nermina Nikšića“.

“Ustavni sud zaključuje da je drugoapelantu i četvrtoapelantu povrijeđeno pravo na pretpostavku nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije zbog izjava koje su davali visoki zvaničnici u toku trajanja postupka iako ništa ne ukazuje, niti su apelanti dokazali da su takve izjave imale ikakav, a kamoli odlučujući utjecaj na odluku sudova. Ostalim problematiziranim izjavama nije prekršeno pravo na presumpciju nevinosti”, stoji u odluci.