Upoznajte Ahmeta, čovjeka koji živi sam u cijelom selu

Svaki dan u životu Kemala Ahmetoviću i Ahmetu Čolića počinje na identičan način. Najprije idu u štalu gdje se treba pobrinuti za jagnjad. Potom odlaze nahraniti koze i ovce koje već čekaju vani.

Voditi brigu o tim životinjama, posebno zimi, kada je potrebno i do 200 maraka dnevno samo za sijeno i sve drugo što je potrebno stoci za prehranu.

– Zimi moraš uložiti da bi dobio, to je pravilo. Ljeti kupiš da bi zimi trošio, priča Ahmet koji se stočarstvom počeo baviti prije 17 godina kada se vratio u Borovčiće.

– Počeli smo sa 13 ovaca i sada smo došli na 200. To je i ulaganje i trošak i dobit. Bitno je da imaš posao, da se ne sekiraš, to je najosnovnije. Nemaš stresa.

Kemal priča kako ga je Ahmet pozvao da mu pomogne oko stoke, nakon čega je tu i ostao.

– Tu sam već desetak godina. Ahmet mi je dao nešto i svojih ovaca, pa mi slađe raditi. Uglavnom deveramo, radimo zajednički, priča Kemal.

U selu Borovčići koje je do 1992. godine imalo tridesetak domaćinstava sa oko 200 žitelja, danas je Ahmet Čolić jedini stalni povratnik.

Nekadašnji stanovnici ovog sela danas su razasuti po cijelom svijetu.

– Raselili su se od Mostara i Sarajeva pa sve do Novog Zelanda, Nemaju želje da se vrate, jedini sam ja tu, priča Ahmet.

Ahmet i Kemal žive odvojeno svojih porodica. Ahmet je otac troje djece, dvije djevojčice i sina. Njegova porodica je u Mostaru.

Nakon svake posjete, Ahmet mora iz osunčane doline Neretve voziti ka planinama, Nevesinju i rodnim Borovčićima.

Kompletnu priču pogledajte u priloženom videu.