Uoči 24. godišnjice zločina na Korićanskim stijenama: Za jedan život godina zatvora

Na Korićanskim stijenama, na mjestu gdje je 21. augusta 1992. godine strijeljano oko 200 logoraša koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima, sutra će u organizaciji Saveza logoraša u BiH biti obilježena 24. godišnjica ovog stravičnog zločina.

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković je kazao Feni da će 21. augusta, kao i svake godine, posjetiti tu lokaciju i obilježiti zločin nad nedužnim logorašima. Dodao je da će se obratiti članovi porodica ubijenih, predstavnici udruženja koja okupljaju bivše logoraše, a bit će bačeno i 200 ruža u ponor, u provaliju gdje su padala tijela ubijenih logoraša.

– Prenijet ćemo poruku i molbu i zamoliti sve one koji znaju šta se tu stvarno desilo 21. augusta 1992. godine, gdje su poslije preneseni posmrtni ostaci, da kažu, da porodice ubijenih mogu pronaći i na dostojanstven način ukopati svoje najmilije – istaknuo je Mešić.

On podsjeća da je 21. augusta 1992. godine na lokalitetu Korićanskih stijena na svirep način strijeljano najmanje 200 logoraša.

– Radi se o logorašima koji su dovezeni iz prijedorskih logora. Povedeni su navodno na razmjenu. Jedan dio ljudi je otišao na razmjenu, a oko 200 logoraša su izveli iz autobusa, doveli ih do ivice ponora koji je dubok više od 300 metara, naredili im da kleknu okrenuti prema tom ponoru – kaže Mešić.

Dodaje da su onda dali komandu da ovdje mijenjaju „mrtve za mrtve i žive za žive“ i tada su počeli strijeljati te ljudi koji su prije toga bili izmučeni, izudarani i nad kojima je vršena strahovita tortura.

Pripadnici interventnog voda policije RS iz Prijedora su logoraše postrojili na rubu provalije, naredili im da kleknu i pucali im u leđa, nakon čega su tijela logoraša padala u ponor dubok više od 300 metara. Da bi bili sigurni da niko neće preživjeti, pucali su i bacali bombe na tijela u provaliji.

Mešković

– Pucali su po ostacima tih tijela, bacali su bombe. Na svu sreću, 12 ljudi je uspjelo da preživi taj masakr, taj zločin. Uspjeli su prenijeti priču šta se desilo – istaknuo je Mešić.

Smatra da je posebno bolno to što su nakon izvršenja strijeljanja posmrtni ostaci prenošeni u neke druge grobnice tako da, na žalost, veliki broj posmrtnih ostataka još uvijek nije ekshumiran.

Mešković navodi da taj zločin u potpunosti još uvijek nije rasvijetljen.

– Ako je za tako veliki broj strijeljanih ljudi doneseno ukupno oko 200 godina zatvora, onda dolazimo do jedne, da budem grub, proste računice da je za svaku strijeljanu osobu kazna zatvora godina dana. Danas čovjek čovjeku udari šamar pa dobije godinu dana – kazao je Mešković.

Kako navode iz Saveza logoraša u BiH, za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14 godina, Gordan Đurić na osam godina, Ljubiša Četić na 13 godina, Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić na 21 godinu, Dušan Janković na 21 godinu, Željko Stojnić na 15 godina, te Saša Zečević, Marinko Lepoja i Radoslav Knežević na po 23 godine zatvora.

Mešković na kraju naglašava da je problem što ne mogu da se pronađu posmrtni ostaci svih logoraša strijeljanih 22. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić kazala je Feni da je na Korićanskim stijenama ubijeno oko 200 prijedorskih civila bošnjačke nacionalnosti, te da su do sada, na temelju DNK analize, identificirani posmrtni ostaci 117 žrtava koji su pronađeni na lokalitetu Korićanske stijene.

– Međutim, 27 posmrtnih ostataka žrtava nisu ukopani jer su pronađene samo sitne kosti. Za 20 žrtava je utvrđen identitet, ali nemamo kostiju koje bi predali porodicama, jer su pronađeni dijelovi kostiju koji su uzeti za DNK analizu. Dakle, utvrđen je identitet, utvrđeno je da su se oni nalazili na ovom lokalitetu, ali nema kostiju koje bi se mogle ukopati – pojašnjava Čengić.

Po njenim riječima, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima 98 žrtava, uzimajući u obzir i posmrtne ostatke ovih 27 žrtava, gdje još uvijek nema dovoljno skeleta kako bi ih porodice mogle ukopati.

Čengić podsjeća da su ekshumacije na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, rađene pet puta u periodu od 2003. do 2013. godine.

– Moguće je da ćemo se i ponovo vratiti na ovaj lokalitet i pregledati ga, ali velika je vjerovatnoća da su skeleti izmješteni na drugi ili druge nepoznate lokacije. Gdje su sakrivena tijela znaju oni koji su ih izmještali, koji još uvijek nemaju savjesti da kažu gdje su posmrtni ostaci ubijenih prijedorskih žrtava – zaključila je Čengić.