Stigmazitirani
UNFPA: Društvo u BiH ne posvećuje dovoljno pažnje osobama silovanim u ratu
Trauma ratnog silovanja je zasigurno jedna od najtoksičnijih trauma iz povijesti ljudskog traumatskog iskustva
Desetog decembra, na dan kada je 1948. godine potpisana Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, u svijetu se obilježava Međunarodni dan ljudskih prava, javlja Fena.
Nizom događaja koje tim povodom u periodu od 7. do 18. decembra organizira s 12 partnerskih lokalnih organizacija, Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) želi skrenuti pažnju šire javnosti i donosioca odluka na problem sveprisutne stigmatizacije osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu.
Trauma ratnog silovanja je zasigurno jedna od najtoksičnijih trauma iz povijesti ljudskog traumatskog iskustva.
Više od bilo koje druge traume ona razdvaja preživjele seksualnog nasilja međusobno, udaljava ih od članova porodice i zajednice.
Kao posljedica silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u ratu javlja se i stigma, koja dodatno marginalizira žrtve i dovodi ih u društveno ponižavajući položaj, što doprinosi njihovoj retraumatizaciji i produbljenju patnji, saopćeno je iz Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA).
UNFPA-ino istraživanje o stigmatizaciji iz 2015. godine pokazalo je da je dvije trećine ispitanica koje su doživjele seksualno nasilje u ratu iskusilo stigmatizaciju od zajednice u kojoj žive.
Također, većina ispitanika (78.5 posto) smatra da BiH društvo ne posvećuje dovoljno pažnje osobama koje su doživjele seksualno nasilje tokom rata.
Ovakvi oprečni rezultati, ustvari, najviše govore o tome kako je stigmatizacija uglavnom automatska, nesvjesna, konvencionalna – oni koji vrše stigmatizaciju ne vide u tome ništa loše. Upravo zbog toga je važno da zajednica pokazuje podršku, da je javno manifestuje, kao što to rade sa stigmom: na taj način se smanjuju predrasude i stereotipi prvenstveno kod mlađih generacija.
Kao što zajednica socijalizuje u atmosferi označavanja, stigmatizacije, defanzivne komunikacije, istom metodom je moguće stvoriti suprotne predznake: atmosfera podrške, uvažavanja, poticajne komunikacije.
Umjesto „sama je kriva što je zlostavljana“, možemo reći „svako je mogao biti žrtva silovanja“; umjesto „žrtva je“ možemo reći „ona je hrabra osoba“, umjesto „osuđujem te“ možemo govoriti „uvažavam te“.
Poruke podrške ne mogu učiniti čudo i preko noći zaustaviti stigmatizaciju, ali dugoročno mogu kreirati atmosferu podrške za stigmatizovane osobe, saopćeno je iz UNFPA.
