Umjetnička galerija BiH jedna od najbogatijih riznica u BiH

Vrijednost blaga koje čuva Umjetnička galerija BiH neprocjenjiva je s materijalnog aspekta, a pogotovo je neprocjenjiva umjetnička vrijednost djela koja ne idu na tržište, već se čuvaju kao nacionalno blago. Ovo je jedna od najbogatijih riznica u ovoj državi uopšte. Kada bi se prema nekim parametrima tržišnih vrijednosti sva ta djela sabrala, vrijednost bi iznosila stotine miliona – kazao je u intervjuu za Fenu v.d. direktora Umjetičke galerije BiH Strajo Krsmanović.

Umjetnička galerija BiH osnovana je odlukom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine 11. oktobra 1946. godine, a jezgro početne zbirke činilo je oko 600 eksponata preuzetih iz tadašnje Galerije Zemaljskog muzeja. Galerija je za javnost otvorena 1959. godine prvom stalnom postavkom.

Kolekcija danas ima više od 6.000 inventarskih jedinica podijeljenih u više zbirki, a najznačajnije su Zbirka bh. umjetnosti, Zbirka Ferdinanda Hodlera zahvaljujući kojoj uvijek pristiže pomoć vlade Švicarske, potom neprocjenjiva Zbirka ikona iz 16. stoljeća, Zbirka jugoslovenske umjetnosti, Međunarodna zbirka donacija, Zbirka fotografije i novih medija te Likovni arhiv časopisa “Nada”.

Tu su zastupljena i najbolja djela bh. umjetnika, od Romana Petrovića koji se smatra začetnikom bh. umjetnosti, potom Gabrijela Jurkića i njegovo djelo “Visoravan u cvatu” koje je najskuplje osigurano umjetničko djelo, sve do savremenih djela Safeta Zeca, Edina Numankadića i drugih.

Krsmanović kaže da je, nažalost, tokom posljednjeg rata iz Galerije otuđeno 46 ikona i dva rada Hodlera, njegov autoportret i pejzaž “Venecija”, a za tim djelima traga i Interpol.

– Ponosni smo na činjenicu da je Galerija u ratu uspjela sačuvati 6.500 djela. Naime, tadašnji direktor Vefik Hadžismajlović je u fundusu Galerije, koji je bio zaštićen od granata, smjestio izbjeglice. Tako su izbjeglice sačuvale tu zbirku, a i zbirka je na simboličan način sačuvala izbjeglice – prisjeća se Krsmanović.

Imajući u vidu da je Umjetnička galerija po definiciji institucija muzejskog tipa, osim što radi na recentnim izložbama i razvijanju likovne umjetnosti, ona čuva likovno kulturno naslijeđe. Govoreći o uvjetima u kojima se čuvaju vrijedna umjetnička djela, Krsmanović kaže da je fundus smješten u depou koji je u dosta dobrom stanju sa stanovišta fizičke zaštite, vlage i drugih faktora, ali je to mali i nedovoljan prostor, te se traže rješenja za njegovo proširenje.

S druge strane, dodaje, te slike treba permanentno restaurirati, evidentirati, preslagati, iznositi u javnost i pokazivati po potrebi, zavisno od koncepta izložbe koja se radi. Tu postoje poteškoće, jer je tek prije dvije godine na Likovnoj akademiji formiran Odsjek za restauraciju te je to problem svih institucija kulture i umjetnosti. Stoga pitanje restauracije rješavaju angažiranjem vanjskih saradnika.

Ove godine Galerija je imala niz velikih izložbi, a najznačajnija je bila postavka Milomira Kovačevića Strašnog “Djeca u ratu”, koju Krsmanović ocjenjuje najposjećenijom.

Više od 5.000 ljudi tada je prošlo kroz Galeriju, vidjelo izložbu uz fenomenalne utiske i jako puno emocija, a knjiga utisaka je prepuna, kaže Krsmanović naglašavajući da je to bio izuzetan ne samo likovni već i kulturno-civilizacijski događaj, tim prije što je Kovačević na njihov prijedlog dobio i priznanje “Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva”.

Također, postoje djela koja nikada nisu izložena javnosti, jer to jednostavno prostor ne dozvoljava. U Galeriji, precizira Krsmanović, može biti izloženo svega 100 do 200 djela, ali uposlenici ove institucije vrijedno rade mijenjajući postavke i tematske izložbe.

Jedan od strateških ciljeva Umjetničke galerije jeste da ne djeluju samo u Sarajevu, već da njen fundus putuje ususret poklonicima umjetnosti u drugim gradovima. Do sada su tako obišli Banju Luku, Bihać, Livno, Mostar, Široki Brijeg, Trebinje, Brčko, Tuzlu, Visoko i Bugojno.

Najbolje izložbe Galerija prezentira i u inostranstvu, što radi uz pomoć partnera, a ambasade evropskih država u BiH su im posrednici. Najreprezentativnija je bila turneja izložbe “Prostor oblika” grupe umjetnika koja je djelovala u BiH ‘70-ih godina prošlog stoljeća, a predstavljena je publici u Lihteštajnu, Magdeburgu i Insburgu. Prošle godine upriličeno je gostovanje izložbe “Čežnja za slobodom” u Dubrovniku.

Ova godina u Umjetničkoj galeriji BiH bit će obilježena proslavom 70. godišnjice njenog postojanja.

– Ponosni smo na činjenicu da je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pokrovitelj centralne manifestacije. Nastojimo da imamo najbolje izložbe ove godine, sve u znaku ove važne godišnjice – ističe Krsmanović.

U planu je, između ostalog, štampanje monografije Umjetničke galerije koja bi trebala izaći u junu, potom postavljanje velike retrospektivne izložbe hrvatske i jugoslovenske umjetnice Jagode Buić, koja će se predstaviti najboljim radovima, kao i izložbe radova bh. doajena savremene umjetnosti Franje Likara.

– Tu je još niz značajnih izložbi koje će biti prezentirane javnosti, jer želimo da ova godina prođe u znaku svečanosti. Ovdje se 70 godina radilo sistematično, permanentno, trajno, ozbiljno. I dan- danas se tako radi uprkos činjenici da Galerija nema riješen pravni status te da odgovornost političkih vlasti nije onakva kakva bi trebala da bude, ali to je druga priča koju baš i ne volimo isticati, već radimo ono što možemo, što publika može da osjeti i doživi dolazeći u Galeriju – zaključio je Strajo Krsmanović.

Kaže da nije baš zahvalno voditi instituciju koja nema siguran budžet, ali smatra da u životu uvijek postoje paradoksi. Jedan od najljepših paradoksa je da mu se, lično, ništa ljepše u životu nije moglo dogoditi nego da bude u ovoj ustanovi. Optimist je, vjerujući da će za Umjetničku galeriju BiH doći bolja vremena.