Ugovorima o djelu podstiče se korupcija, kupuju glasovi i krše radnička prava

Ugovor o djelu, ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, ugovor o obavljanju posebnih poslova. Na papiru tri različite vrste ugovora, u praksi razlike ne postoje. Radnik angažovan na osnovu ovakvih ugovora diskriminisan je u poređenju s radnikom koji ima zaključen ugovor o radu.

Ne uplaćuje se radni staž, nema prava na zdravstveno osiguranje, nema toplog obroka, upitni su godišnji odmori… Ova situacija poznata je mnogim bh. građanima, a posebno onim u Distriktu Brčko, piše Žurnal.

„Radim isto kao i svi drugi koji imaju ugovor o radu. Radim sve što mi kažu, razne poslove, terenski radnik. Plata mi je malo manja nego radnicima koji imaju ugovor o radu. Svaka tri mjeseca zaključujem ugovor. Dvije godine sam bio prijavljen, kad mi je isteklo, onda su mi opet dali ugovor o djelu. Penziono mi više ne ide. Ugovor o radu sad ni ne spominju“, reći će nam nedavno, pod uvjetom anonimnosti, jedan od radnika brčanskog „Komunalnog“.

Da ovo preduzeće nije izuzetak, nego pravilo, pokazuju i revizorski izvještaji za druge javne institucije i preduzeća u Brčkom.

U najkraćem, na ovaj način su u 2021. godini angažovane stotine osoba, a na to je u Distriktu Brčko potrošeno oko 7,2 miliona maraka! Ako izuzmemo angažman liječnika i nastavnog osoblja pri odjelima Vlade Distrikta Brčko, riječ je o oko 4,7 miliona maraka.

Činjenica da se na ovaj način krše prava radnika samo je jedna strana medalje, jer je politika i ovo prepoznala kao alat za dobijanje glasova.

„Ovi ugovori se koriste jako dugo u Brčko distriktu i na taj način se, mogu to slobodno reći, ta stranačka mašinerija, bez ikakve potrebe, ubacuje na teret budžeta, jer je sigurno 50% pa i više tih ljudi višak. Činjenica je da se na ovaj način kupuju glasovi. Ja vjerujem kada bi se ovakvi ugovori ukinuli, kada političke partije ne bi više imale mogućnost da vuku te ljude za rukav i da ih na neki način uslovljavaju, da bi sigurno ti ljudi drugačije glasali. Ovo je definitivno problem koji se povezuje s političkom korupcijom“, kaže za Žurnal brčanski aktivista Damjan Dundžić, iz Udruženja građana „Demos“.

IGNORISANJE REVIZORSKIH UPOZORENJA

U 2021. godini su na sporne ugovore najviše potrošili iz Odjela za obrazovanje Vlade Brčko distrikta. Oko 2,15 miliona maraka potrošeno je na angažman nastavnog osoblja, dok je skoro 240.000 KM izdvojeno za administraciju. Ugovore za administrativno osoblje posebno su problematizirali i brčanski revizori, ukazujući na kršenje zakona:

„Ugovori se jednim dijelom odnose na obavljanje redovitih stručnih poslova iz djelatnosti Odjela za koja su predviđena radna mjesta (poslovi tajnika škola, knjižničara, kućnog majstora, poslovi kuharice-servirke). Ugovori su zaključivani na razdoblje kraće od godine dana, ali se isti obnavljaju, tako da ukupno angažiranje pojedinih osoba traje dulje od jedne godine (nekoliko godina). Nisu utvrđene procedure i kriteriji koji bi osigurali načelo transparentnosti u postupku izbora izvršitelja.“

Poseban problem jeste angažman nastavnog osoblja. Osim što nema jasno utvrđenih i provedenih procedura o načinu njihovog izbora, nastavno osoblje angažovano na ovaj način diskriminisano je prema brojnim osnovama. Između ostalog, oni nemaju nikakva primanja u vrijeme raspusta kada se nastava ne održava.

„Oni zapravo rade prema normi, odnosno koliko rade, toliko će da zarade. Nemaju pravo na bolovanje, topli obrok itd. Oni su svakako diskriminisani u odnosu na radnike zaposlene na osnovu ugovora o radu“, objašnjava nam Damjan Dundžić.

Šef Odjela za obrazovanje Zoran Bulatović nije bio raspoložen za razgovor s novinarima Žurnala. No, na kratak razgovor pristao je šef Odjela za zdravstvo i ostale usluge Sead Šadić.

Oni su u 2021. godini potrošili oko 794 hiljade maraka na sporne ugovore. Od tog iznosa, oko 332 hiljade izdvojeno je za liječnike, dok je čak 462 hiljade dato za angažman administrativnog osoblja. Šadić sve pravda – pandemijom.

„Ugovori su zaključeni zbog odgovora na pandemiju koja je još uvijek aktuelna. Sva lica koja su angažovana radila su na prevenciji covida i na odgovoru na pandemiju“, ističe on.

Ako se angažman liječnika u svakom slučaju može opravdati, kako opravdati iznos koji je izdvojen za administrativno osoblje? Na naše pitanje Šadiću kako objašnjava angažman ovih radnika, odgovorio je da je „pandemija zahtijevala i administraciju, od logističkih poslova, uspostavljanje telefonskog centra, uspostavljanje jasnih evidencija po pitanju procesa vakcinacije, komunikaciju s ministarstvima i drugima…“

Međutim, navode Šadića dijelom demantiraju sami revizori. U svom izvještaju istakli su da je na ovaj način u 2021. „zaposleno“ 66 osoba, a da angažiranje osam osoba traje preko godinu dana, koliko je zakonski maksimum angažiranja osobe po posebnim poslovima, čime se direktno krši zakon.

Ako pogledamo i druge brčanske javne institucije i preduzeća, navodi revizora su slični. Redovno se upozorava na to da angažman jednog dijela tzv. ugovoraca traje duže od zakonskog maksimuma.

„Revizijom smo utvrdili, kao i u ranijem razdoblju, da se radi o poslovima koji traju dulje od godinu dana, da se izbor izvršitelja i visina naknade određuju bez propisanih procedura i kriterija koji bi osigurali načelo transparentnosti, te da je više od 10% angažiranih osoba u odnosu na broj zaposlenih, a da pri tome ne postoji obrazloženje radi li se o iznimnim slučajevima“, navedeno je, na primjer, u revizorskom izvještaju za Ured gradonačelnika Eseda Kadrića.

Inače, Kadrićev kabinet je u 2021. godini potrošio 288.479,70 KM na angažman ukupno 24 radnika. Od ostalih institucija, Zdravstveni centar Brčko je u iste svrhe izdvojio oko 1,55 miliona, Odjel za javnu sigurnost nešto više od 470 hiljada, „Komunalno“ oko 347 hiljada, Direkcija za finansije BD oko 308 hiljada, Odjela za javni registar oko 270 hiljada, Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu oko 182 hiljade, „Putevi“ Brčko oko 113 hiljada maraka…

Novinari Žurnala razgovarali su s više bivših i sadašnjih zaposlenika brčanskih javnih institucija i preduzeća. Neki od njih i sami su bili angažovani na osnovu ugovora o djelu. O situacijama kojima su svjedočili, razumljivo, javno ne žele govoriti. Međutim, otkrivaju nam kako se godinama gomilao broj zaposlenih osoba u administraciji.

„Nakon što je 15 godina jedna osoba radila na određenom radnom mjestu, penzionisala se. Obim poslova se vremenom nije značajno povećavao, ali su nakon penzionisanja dvije osobe primljene da rade taj isti posao. Bošnjak i Srbin, ubrzo će sigurno biti i treći, Hrvat“, govore nam.

Prepričavaju i da su svjedočili situacijama gdje se dovedu tzv. ugovorci, a da fizički nisu imali gdje staviti stolicu i radni sto: „Sjećam se kad je angažovano nekoliko momaka, a završili u hodniku. Smiješna situacija. Formalno se napiše neko rješenje gdje piše opis poslova, ali zapravo ne rade ništa.“

Dodaju kako je, u pogledu kršenja radničkih prava, najgora situacija u obrazovnom sektoru, gdje, tvrde, neki nastavnici rade i po 10 godina na osnovu ovih ugovora: „Ne smiju se nikada ni žaliti, jer imaju nadu da će nekada zasnovati radni odnos.“

Zaključuju da je većina radnika koji rade prema ugovoru o djelu nepotrebna, da se angažuju kao glasači, te da ih treba razlikovati od onih u radnim odijelima koji bi se trebali primiti u radni odnos, te čija se radnička prava krše.

Na problem nezakonitog zapošljavanja u javnom sektoru ukazivalo je UG „Demos“ i sam Damjan Dundžić. U okviru akcije „STOP nezakonitom zapošljavanju“ već su nekoliko puta na ulicama Brčkog organizirali akcije na kojima su upoznavali javnost o svim aspektima ovog problema.

Dundžić nam govori da postoje određeni pomaci, da su u pripremi nova zakonska rješenja, da je broj osoba angažovanih na osnovu ovih ugovora smanjen… ali da ne postoji stvarna volja da se ovo pitanje reguliše:

„U Brčkom su svi politički subjekti, pozicija i opozicija, na neki način zainteresovani za ovaj problem, ali mislim da je to više neka deklarativna zainteresovanost. Suštinski, oni znaju da bi se to odrazilo na njihov izborni rezultat…“