Ispovijesti porodica
Udovice ISIS-ovih boraca ne mogu da se vrate sa djecom u BiH
Sarina majka Lejla započela je svoju ispovjest pokazujući novinaru slike svoje kćerke i unučadi
Dvadesetdvogodišnja Sara iz BiH samo je jedna od više hiljada majki koje u Siriji prolaze pakao kao udovice ISIS-ovih boraca.
Trenutno se u BiH ne mogu vratiti tri žene sa devetero djece, a članovi njihovih porodica skoro svakodenvno su u kontaktu sa bh. institucijama kako bi ih pokušali vratiti u BiH, navodi američka medijska platforma Politico u opsežnoj reportaži o ovom problemu.
Sarina majka Lejla započinje svoju ispovjest pokazujući novinaru slike svoje kćerke i unučadi, dvogodišnjeg Muhameda i četverogodišnje Ayeshe. Sarin muž je poginuo boreći se za ISIS, a ona se sada ne može vratiti u BiH sa svojom djecom, jer još uvijek nema dozvolu nadležnih oragana u BiH. Već godinu dana žive u izbjegličkom kampu Roj u sjevernom dijelu Sirije. U ovom kampu trenutno živi oko 1.400 osoba.
„Molila sam Saru da ne napušta BiH. Prošla sam kroz rat na ovim prostorima i znala sam šta znači biti u ratnoj zoni. Ali ona je otišla i javila mi se porukom iz Sirije. Za mene je to bio šok“, navela je Lejla.
Ona se povezala sa članovima porodica još dvije djevojke iz BiH koje se sa djecom nalaze u izbjegličkom kampu Roj. Zajedno sada vrše pritisak na bh. institucije da dozvole povratak majki i djece u BiH.
Institucije u BiH još uvijek ne znaju šta da rade sa borcima ISIS-a koji su se već vratili u BiH, kao i članovima njihovih porodica, za koje se ne zna jesu li radikalizirani.
„Institucije koriste kompleksnost ovog problema kako bi sve odgodili. Trebali bi iskreno reći: ne želimo te ljude nazad. Ili neka mi daju papire da idem u Siriju i vratim svoju kćerku u BiH“, navodi Lejla.
Od početka sukoba u Siriji i Iraku, iz BiH je u ove zemlje otišlo oko 300 osoba. Neki od njih su regrutovani i putem društvenih mreža.
Stručnjak za sigurnost Vlado Azinović kazao je da se u proteklim godinama u BiH sa stranih ratišta vratilo 50 boraca.
„Ove osobe su pod stalnim nadzorom sigurnosnih agencija. Pomno ih prate iako oni do sada nisu izazvali incidente niti su bili sigurnosna prijetnja. Problem je što u BiH trenutno ne postoji program deradikalizacije, ali mislim da se oni ne bi povinovali takvom programu čak i kad bi postojao“, naveo je Azinović.
Situaciju sa udovicama sa djecom dodatno komplikuju njihove tvrdnje da nisu učestvovale u borbama, te da im stoga ne može biti suđeno. Ipak, u okvirima institucija u BiH ove osobe i dalje predstavljaju potencijalnu prijetnju.
Azinović tvrdi da su institucije u BiH zatražile da djeca prođu DNK testiranje prije nego što odluka o tome da li će dobiti državljanstvo bude donesena.
Svoju sestru je pokušala vratiti u BiH i Alema koja je također iznijela problem sa kojim se suočava Lejla.
„Često zovem Ministarstvo vanjskih poslova BiH i dolazila sam pet puta u Sarajevo, u nadi da će me primiti neko od zvaničnika. Nekim ljudima je sramota što imaju nekog člana porodice koji je bio povezan sa ISIS-om, ali mene nije“, rekla je Alema čija je kćerka Alina (32) otišla u Siriju 2015. godine.
Alina je svog muža upoznala na Facebooku 2014. godine. S njim se preselila u Beč, a onda su iznenada otputovali u Siriju. Njen muž je poginuo 2017. godine, a ona se od tada nalazi u privremenom smještaju u Siriji.
Zajedno sa četiri žene Alina se nedavno pokušala prebaciti u Tursku. Platile su krijumčarima za put, ali oni su ih prevarili i ostavili u pustinji. Pronašli su ih američki vojnici i odveli ih u izbjeglički kamp Roj.
Alina je tada poslala poruku svojoj sestri Alemi i prenijela joj imena ostalih žena koje su se nalazile u izbjegličkom kampu. Alema je tada kontaktirala Lejlu i Seniju čije su kćerke također završile u izbjegličkom kampu.
„Uopće nismo bili religiozni ljudi, tako da mi je bilo začuđujuće da je moja kćerka odmah nakon vjenčanja počela nositi nikab. Ona je tada prestala razgovarati sa muškim članovima naše porodice“, navela je Senija.
Porodice u BiH koje pokušavaju da vrate svoje najmilije danas svakodnevno komuniciraju preko WhatsAppa i dijele svaku informaciju do koje dođu.
Njihovi zahtjevi prema bh. institucijama kruže između tri različita ministarstva i dvije ambasade (Jordana i Turske).